Otišao je jedan od posljednjih krapanjskih Mohikanaca, teških, dubinskih, ronilaca koji su proslavili ime malog šibenskog otoka Krapnja, čak i u svjetskim razmjerima.
Nikola Milutin Špico umro je u 86. godini života i sahranjen je krajem prošlog tjedna na groblju na Krapnju. A ronio je čak u Siriji, u Rakki, sidrio temelje za mostove na Eufratu, piše Šibenski.
Priča o njegovom životu, priča je o Krapnju, otoku spužvara, ljudi koji su trbuhom za kruhom silazili i šezdeset metara duboku u modru brazdu, da bi tako, u mesingano bakrenom odijelu, teškom 70 kilograma, i s olovnim postolama, od kojih je svaka vagala šest kili, prehodali cijeli Mediteran, u potrazi za spužvama. Koje su njima i njihovoj djeci i familijama, ženama koje su dugo i strpljivo čekale na Krapnju, značile kruh.
Ako je onaj iznad mora imao sedam kora, njihov je imao još koju više. Slanu ne samo od mora i soli, nego i od suza. More nije samo davalo, nego je i uzimalo. I zdravlje i živote.
I otac mu je, kao i on, bio ronilac, spužvar, a pokojni Nikola nije ga ni upamtio – umro je od plaurite, upale pluća, kad mu je sin imao samo 11 mjeseci. I otac od njegove supruge Smiljke bio je ronilac, i to kakav – obučavao je i učio prije sto i više godina životu pod morem vojnike tada najjače svjetske mornarice, one britanske. Engleska je tada bila vladarica mora, ali pod morem vladari su bili Krapljani.
I onda i danas. Jer, pokojni Špico bio je kum i Kristijanu Kiki Curaviću, krapanjaskom dupinu i svjetskom rekorderu u ronjenju na dah, a Nikola i Smiljka bili su vjenčani kumovi njegovim roditeljima. Sve su nam to ispričali novinarima Šibenskog u lipnju 2020. kada su ih posjetili u njihovom domu, na Brodarici.
Gdje su nam ispričali priču o svom životu, priču o Krapnju, jednom teškom, ali i lijepom vremenu, čiji su bili svjedoci, a koje je prohujalo s vihorom.
Počivaj u miru Nikola, i mirno ti bilo plavetnilo iznad nas.
