Na brod Ivana Lazarevića ukrcao se 12. rujna 1697. po julijanskom kalendaru
Petar Andrejevič Tolstoj (1645. – 1729.) pripadao je krugu oko Petra Velikoga. U Hrvatskom fokusu već sam pisao o njegovoj diplomatskoj misiji u Carigradu, svezama sa Zmajevićima, Savom Vladislavićem, Lukom Barkom i nadbiskupom dubrovačkim Rajmundom Jelićem Gallanom. Taj čovjek nam je ostavio značajne opise Dubrovnika i Boke i osvjedočenje o (tadašnjem) osjećaju hrvatstva domorodaca tih krajeva, tim vrjednije jer se družio s našim svijetom i na brodovima i privatno, te u Carigradu. Ovdje ću iznijeti samo detalje iz omanjega rada dr. Vinka Foretića (1901. – 1986.), uzornoga hrvatskog domoljuba i velikog i značajnog povjesničara koji još nema svoju ulicu čak ni u Dubrovniku. Rad dr. Foretića glasi: “Praktično školovanje ruskoga boljara Petra Tolstoja u pomorskoj vještini 1697. i 1698. godine na brodovima Ivana Lazarovića i Ivana Krstelja”, izdano u Kotoru 1974. godine (Zbornik više pomorske škole u Kotoru), piše Teo Trostmann za Hrvatski fokus.
Petar Veliki osvaja Azovsko more i upućuje svoje pouzdanike u Nizozemsku i Veneciju da bi učili pomorsko vojno umijeće. U Veneciju je došlo 26 Rusa koje podučava naš Peraštanin Marko Martinović. Među njima je i Boris Kurakin koji je opisao svoje učenje i putovanja. U Veneciji Petar Andrejevič Tolstoj uči kod kapetana kojega naziva Georgij Radži. (je li taj čovjek Albanac, Armenac ili tko je?) Godine 1697. išao je Tolstoj na putovanje s brodom Ivana Lazarovića, a 1698. s Ivanom Krsteljom. Original Tolstojeva rukopisa bio je u gradu Kazanju, Foretić se koristio prijepisom Dimitrija Tolstoja iz 1888. objavljenom u časopisu Ruskij arhiv kao “Putevoj dnevnik”. Petar Veliki traži od pouzdanika da poznaju karte, kompase, nacrte i druge naprave, te upravljanje brodom i sve dijelove broda i brodske alate. Treba nastojati sudjelovati u pomorskoj bitki; pouzdanici moraju dobiti od kapetana pečat i potpis o svladanom pomorskom umijeću. Pouzdanici moraju sa sobom u Moskvu dovesti dva majstora izučena u pomorstvu.
Foretić ističe Tolstojevu široku opću kulturu, pobožnost (opise crkvi i obreda), te radoznalost. Za ono doba imati Tolstojeve godine (54 godine) bila je starost. Na Lazarevićev brod ukrcava se 12. rujna (julijanski kalendar) 1697. nakon tromjesečne teorijske poduke kod Radžija. Ivan Lazarović je Peraštanin koji se preselio na Pelješac.
Brod “Sveta Elizabeta” izgrađen je u Korčuli, bio pod patronom Franom Frankovićem (Pelešanin), dok mu 1691. patron ne postaje Lazarović. Brod koji naziva Tolstoj korablja i sudno je zapravo patač od 127 kara, tj. kola. Prema Josipu Luetiću, dubrovačkom povjesničaru pomorstva srednji brodovi na Mediteranu su bili od 100 do 300 kara. Patač je tipičan mediteranski trgovački brod sa dva jarbola i obično na kosniku i krmi trokutastim jedrom, vrlo raširen u Dubrovniku XVII. stoljeća. Prema Jorju Tadiću kar je između 1.960 i 2.000 l žita.
Putovalo se u Bari, ali zbog vjetrova se mijenjalo pravac – Venecija – Rovinj, Pula, sjeverna Dalmacija – Fažana – Rovinj – pa prema Anconi ali zbog vjetrova – Zadar – Korčula – prema Bariju, ali zbog pojave turskih brodova povratak – Korčula, tj nenastanjena tada Vela Luka koju naziva Tolstoj luka sv Ivana. Povratak je išao linijom Vis – Trogir – Rovinj – Vrsar – Poreč. Ostaje pitanje je li kapetan Lazarović isti Ivan iz Orebića, u maticama pribilježen kao mrtav 1739.
S Tolstojem je bio ruski vojnik Staburin koji je vježbao pomorsko umijeće. Vrlo lijepo pismeni Lazarović u svojoj obilnoj svjedodžbi Tolstoju ističe da je “u vrijeme silnih vjetrova i strašnih oluja prianjao uz svaki brodski posao s marljivošću i neustrašivošću”.
Opis Venecije, put u Milano i kartograf Coronelli nas ovdje ne zanimaju, kao ni to je li Lazarović plovio pod dubrovačkom zastavom, pa to preskačemo. Godine 1698. na 1. lipnja uputio se Tolstoj na fregadonu (venecijanski tip broda) od 54 kara Sveti Ivan, patrona Ivana Krstelja sa Pelješca, koji je nosio dvopek iz Venecije u Kotor. Od 5. do 8. lipnja je na Korčuli, posjećuje samostan Vele Gospe iznad Orebića. Za staru Republiku kaže da je ona dom kapetana, mornara i astronoma. Dana 9. i 10. lipnja je u Dubrovniku, u Kneževom dvoru ga prima knez i oni razgovaraju na slavenskom jeziku. Putem prema Boki u dubrovačkim vodama sreću dvije turske gusarske fuste (u osnovi male galije, uske, brze i na vesla i jedra). Lukavi Turci podvili su rep, tj. istakli venecijansku zastavu sv. Marka (lav) i izbjegli borbu. U Herceg Novom nailazi Tolstoj na ruske pitomce pod paskom Marka Martinovića, te upoznaje osebujnog Peraštanina Vincenca Bujovića.
Tolstoj boravi kod Bujovića u Perastu, spominje borbu, ali i trgovinu Peraštana s Turcima. Bujović se istakao u zauzimanju Herceg Novoga 1687., a 1697. s velikim brodom i 160 mornara ophodi Jadranom štiteći ga od Turaka. Njegovo stradavanje u sukobu s klanom Zmajevića 1700. godine ne ćemo opisivati.
Tolstoja prima mletački providur u Kotoru; Tolstoj spominje da iznad Perasta i Kotora žive slobodni ljudi koji sebe nazivaju Crnogorcima.
Čudi me da ne piše detaljnije kao Slaven pravoslavac o tim pravoslavcima. Krstelj izdaje svjedodžbu Tolstoju, ali potpisuje se Ivan Lazarović, jer se Krstelj ne umije pisati. Nepismeni kapetani nisu bili rijetkost. Tolstoj dolazi u Trani, pa u Bari (Apulija, tj. Puglia, hrv. Pulja), odatle kopnom ide u Napulj, pa na Maltu felukom (jedrenjačić s jednim ili dva jarbola), pa u Rim. Lazarevićevu svjedodžbu potvrđuju notar V. Vincenzi i sam dužd Silvestro Valier. Spomenuti Rusi nisu postali pomorci, ali je zato cijeli niz značajnih Hrvata bilo u ruskoj službi, osobito pomorskoj – npr. admiral Matija Zmajević, general Ivan Simonić, ali i pravoslavnih Bokelja srpskog osjećaja poput Ivelića iz Risna koji su dali čak pet važnih generala.
Teo Trostmann
