Oduvijek je poznato da se ploviti mora. Ploviti zahtijeva znanje, odvažnost, vještinu, snalažljivost i volju, a najbolje to znaju oni koji od mora i za more žive. More predstavlja neizvjesnost i izazov. More je opasan, nepredvidiv i ćudljiv suputnik. Oduvijek se borilo s morem i vjetrovima koji caruju morskim prostranstvima. I taj posao netko mora raditi…
Zvanje pomoraca i ribara uvelike treba Božju providnost, pa tako često u njihovim mislima kolaju zavjeti i vapaji za milosti kod njihovog zaštitnika – svetog Nikole. O postojanom povjerenju pomoraca u moćni zagovor svetog Nikole najbolje svjedoče mnogobrojne kapelice i crkve diljem svijeta, koje su svetom Nikoli u čast pomorci podizali na morskoj obali i otocima, ali i toliki zavjetni darovi koji krase unutrašnjost tih drevnih zdanja. Oni su znak zahvalnosti pomoraca za milosti udijeljene po zagovoru sv. Nikole – najčešće za milost izbavljenja iz velikih životnih pogibelji na moru.
Biti sam na pučini mora nije lako, ali svjetlost nade i Božje prisutnosti, po zagovoru zaštitnika pomoraca i ribara, ugrije srce i daje nam nadu da smo bliže doma, bliže svojim najmilijima.
Tako vama, dragi naši pomorci, ribari i svi oni koji od mora i za more žive, želimo da vam današnji dan, ali i svaki drugi, srce ugrije Božja svjetlost. Neka vas zaogrne svojom toplinom i vodi do sigurne luke, kako biste što prije prešli prag svoga doma i osjetili toplinu i ljubav vaše obitelji koja s nestrpljenjem čeka vaš povratak.
