Godine 1926. Orebić je imao 2000 stanovnika
Doktor Ivan Bulić u “Jadranskoj straži” iz 1926. godine navodi vrijedne podatke o pomorstvu Orebića, tako da je Pelješko pomorsko udruženje sa sijelom u Orebiću osnovano 1865. sa glavnicom od 2 – 300.000 forinti (autor objašnjava da je to 1926. oko pet milijuna švicarskih franaka, tj. 50 milijuna jugodinara, zapravo daleko više novca!!!) Društvo je posjedovalo 29 barkova (jedrenjaka na 3 katarke) i 4 brika – škunera (sa 2 katarke). Društvo je imalo u Orebićima (stari oblik, danas kažemo Orebiću) i svoje brodogradilište. Prvi brod zvao se Adam, i ostali su imali biblijska imena, piše Teo Trostmann za Hrvatski fokus.
Zapošljavali su preko 600 domaćih pomoraca. Društvo je nakon otpisa od 5,5 % za rezervni fond i nabavke dijelilo 68 % dividende. Pojava parobroda je Društvo natjeralo na likvidaciju, te je ugašeno nakon rasprodaje brodova, Doma i škvera.
U općini Orebića na Pelješcu pred 30 godina bilo je:
pomorskih matrikula /moroplovnica/ 947
kapetana i poručnika duge plovidbe 316
upravitelja obalne plovidbe 63
brodova duge plovidbe 105
brodova obalne plovidbe 32
parobroda duge plovidbe 3
parobroda obalne plovidbe 1
Autor ističe da danas (1926.) općina Orebić ima samo 2000 stanovnika, a na Jadranskoj izložbi pomorstvo cijeloga Pelješca bijaše zastupljeno sa slikom jednoj jedinog parobrodića.
Kamo ode taj narod? Odgovara ti suprotni otok Korčula sa kojega se u samoj ovoj godini (1926.)iz sama dva mjesta, Blata i Vela Luke, iselilo u malarični Brazil preko 1200 stanovnika.
Bulić pregledajući modele i slike brodova Pelješkog pomorskog udruženja namjerio se na sliku sa naslovom Bark Jared, a to je jedno od 29 biblijskih imena brodova pripadajućih društvu.
Ime Bark Jared ga je podsjetilo na knjigu nekada popularnu među mladima “Slike iz pomorskoga života” Jurja Carića koje su izlazile prije 40 godina (1886.?) u izdanjima “Matice Hrvatske” u Zagrebu. U prvoj knjizi Carić opisuje putovanja svoja kao mladog poručnika sa Bark Jaredom Jadranom i Sredozemljem,u drugoj Atlantskim oceanom i Crnim morem gdje se išlo po rusko (i ukrajinsko) žito. Carića uspoređuje sa De Amicisom i Jules Verneom.
Juraj Carić (Svirče, 5. siječnja 1854. – Jelsa, 5. travnja 1927.), hrvatski je istraživač, pomorac praktičar i znanstveni radnik. Završio je osnovnu školu u Hvaru na talijanskom jeziku. Prva tri razreda gimnazije završava u Omišu, na predjelu Priku, a četvrti razred u Dubrovniku. Školovanje nastavlja u Splitu, gdje pohađa Pomorsku školu. Veliku maturu polaže u Splitu na Velikoj realci. Plovi u svojstvu kadeta na barku “Jared”, “Pelješkog pomorskog društva”. U Trstu pohađa viši tečaj nautike. Nakon preživljene pogibelji u plovidbi na Atlantiku, napušta pomorsku službu, ali ostaje vjeran pomorskom pozivu. U Grazu studira matematiku, fiziku i astronomiju (3 god). Nakon ispita u Trstu imenovan je nastavnikom “matematičke i nautičke znanosti za nautičke škole”. 1882. stupa na dužnost nastavnika u Nautičkoj školi u Bakru, a 1890. prelazi u Dubrovnik na Nautičku školu. 1901. povjereno mu je ravnateljstvo Nautičke škole u Kotoru, gdje radi sve do umirovljenja 1912. godine. Po završetku I. svjetskog rata u Splitu je radio kao inspektor pomorskih i stručnih škola, pri Pokrajinskoj vladi. Među prvim je piscima udžbenika za nautičke škole, na hrvatskom jeziku. 1918. godine Carić izdaje brošuru, tiskanu u Zadru pod naslovom “Na obranu dviju hrvatskih nautičkih knjiga” u kojoj proziva praksu nastave na nenarodnom jeziku i odnarodnjavanje naših pomoraca. 1902. izabran je na listi Narodne stranke u Dalmatinski sabor u Zadru. U prvom svom pristupnom govoru, upozorio je na pomorske škole, propuste i zaostalost sustava osposobljavana pomoraca. Rad Jurja Carića na ponos je hrvatskog pomorstva i pomorskog školstva, a po njemu je nazvan školski brod Pomorske škole u Splitu MB Juraj Carić. Carić piše prvi hrvatski pomorski roman i začimlje hrvatsku pomorsku terminologiju.
Teo Trostmann
