Dva stoljeća od smrti Napoleonove: jedan vrlo specijalni agent na Jadranu (autor Olivier Chapuis u časopisu “Voiles” (jedra)
Mornarica nikada nije Napoleonu, čiju dvjestogodišnjicu smrti 5. svibnja 2021. obilježavamo, predstavljala kapitalnu stvar. Moguće jer je on podređivao ljude i elemente svojoj volji, što je na moru teško ostavarivo; Imperator nije umijeće plovidbe smatrao značajnim. Međutim kartografija kao strateška dokumentacija ga je oduvijek fascinirala i on je u Beautemps-Beaupréu pronašao hidrografa koji je zadovoljio njegove visoke zahtjeve, piše Teo Trostmann za Hrvatski fokus.
Za Francuze je narasla važnost Jadranskoga mora kada je njihova Velika armija pobjedom kod Austerlitza ( 2. 12. 1805.) napredovala u “srce” Europe i time podgrijala nade za prodor na sunčani Jadran.
Kada su Pressburškim ugovorom (27. 12 1805.) austrijske pokrajine Venecija, Istra i Dalmacija pripale Kraljevini Italiji, imperator je želio napraviti veliki arsenal u Dubrovniku za francusku flotu. Napoleon je priupitao svoga ministra mornarice Decrèsa da mu pošalje svog najboljeg kartografa, inženjera hidrografskoga Charles-François Beautemps-Beaupréa iz Općeg depozita karata i planova mornarice i kolonija, kasnije postao Service hydrographice et oceanographique se la Marine, kojemu slavimo 300 godišnjicu 2020. godine.
Od 1806. do 1809. Beautemps-Beaupré kao pravi imperatorov obavještajac pretražuje istočnu obalu Jadrana, koji se tad naziva Venecijanskim zaljevom.
Evo i nekoliko izvadaka iz onoga što prepričavam (autor, op., T.T.) u mojim knjigama “Na moru kao i na nebu”, te u koautorstvu s G.Besserom i P. Souquièreom o 300 godina pomorskih karata širom svijeta, objavljeno u Gallimardu 6. svibnja 2021. Već 1806. godine Beautemps-Beaupré je otkrio mnoštvo šprorodnih skloništa skrivenih iza visokih otoka, koja bi neprijatelj mogao koristiti, kako je povjerio Decrèsu u pismu od 7. listopada. “Kad (…)Vaša Preuzvišenost bude doznala što je obala Dalmacije,(…) moći ćete prosuditi koliko godina i koja sredstva treba rabiti na ovoj obali prije nego što se usudite reći da smo izvršili hidrografsko izviđanje.(…)
Više bih bio siguran da ću za 10 godina izvršiti uz pomoć šest inženjera, dva crtača i dva dobra mornarička časnika najdetaljniji pregled svih dijelova francuske obale (u stvarnosti posvetit će Beautemps-Beaupré 25 godina crtanju zapadne obale Francuske, op. autora), nego li dovršiti u istom vremenu i sa deset puta više sredstava (kartografsku, T.T) sliku Venecijanskoga zaljeva. (Jadrana, op., T.T.)
Na obalama Francuske može se raditi čak i za vrijeme rata (ovo nije posve točno, zbog engleskih brodova koji svugdje patroliraju, op.autora).
Na obalama Dalmacije bilo bi mnogo teškoća koje treba svladati, čak i za vrijeme mira. Dalmatinci su ljudi sa kojima ćete još dugo morati biti na oprezu. Ovo nepovjerenje dodatno je pojačano kada je neprijatelj prošao kroz to područje: “Napustio sam Pulu u subotu 27. rujna(…) i nakon što sam prošao Brijune našao sam na fregatu koja se kretala prema SZ duž obale na udaljenosti od oko 6 milja.
Tijekom dana (27. 9.) ovo je plovilo nastavilo sa istim smjerom. Zatišje koje je zavladalo navečer natjeralo me da se usidrim u Poreču kako bih izbjegao fregatu koja se približila obali.
Dana 28. 9. napustio sam Poreč u zoru, a prvi objekt koji mi se ukazao očima bila je fregata s kojom sam se “upoznao” dan ranije. Držala se pod malim jedrima, ali je ipak nastavila svoj smjer prema SZ. Ja sam se čvrsto držao obale, da bih tamo umakao ako zatreba.
Ali pošto sam stigao poprijeko Cape Salvore (Savudrijski svjetionik) imao sam zadovoljstvo vidjeti kako neprijatelj mijenja smjer i susreće se s vojnim brikom (tip jedrenjaka, op., T.T.), kojega prije nisam viđao. Taj mi je manevar dao prednost da zaobiđem Savudrijski rt i uđem u Piran, luku iz koje sam se nadao stići lakše do Venecije, nego iz bilo koje druge točke na Istri. Ostao sam u Piranu dva dana uzalud čekajući da povoljni vjetar udari prema obali Furlanije. Zatišje je prestalo 1. listopada, vrijeme je postalo olujno i odlučio sam napustiti Piran, gdje sam se bojao da ću zaglaviti. Namjera mi je bila iskoristiti nevrijeme da isplovim iz ove luke, bilo da prijeđem zaljev, bilo da odem u Trst.
Vjetar je zapuhao jako i skrenuo na zapad, što sam iskoristio da se usidrim u Trstu odlučan da moji papiri ne padnu u neprijateljske ruke.
Dan nakon mog dolaska u tršćansku luku ruski brod sa 74 topa došao je usidriti se. Ova me okolnost, zajedno sa raznim izviješćima koje sam primao o položaju Engleza natjerala donijeti odluku o otpuštanju broda koji me pratio, te ukrcam na lokalnu barku i svoje kanue naoružanje koje mi je dato da ga prenesem u Veneciju, te konačno da povedem sa sobom prateće inženjere i časnike, te ih otpremim kopnom nazad.
Zahvaljujući ovim mjerama opreza imao sam zadovoljstvo spasiti papire koji sadrže rezultat moje kampanje. Moje lađice i barka natovarena oružjem stigli su nekoliko sati poslije mene u Veneciju. Prenoćili su kako sam naredio.
Jedinstveno remek djelo
Povratkom u Pariz, početkom siječnja 1804. godine Beautemps – Beaupré je pročistio ogromnu dokumentaciju koju je donio nakon tri godišnja doba na Jadranu. (1807. Beautemps-Beaupré je ostao u Parizu kako bi nadgledao graviranje karata d’Entrecasteaux) Njegov rukopisni tekst zauzima dva sveska uvezana u crveni maroken (kozju kožu) sa carskim grbom. Točka na i (završetak) je stavljena 1. svibnja 1810. kad su karte sakupljene u arak atlasa, objavljene doduše tek sredinom studenoga.
Komplet, popraćen ogromnim rukom crtanim zidnim kartama (više od 2 metra visine i skoro 4 metra širine!) odmah je Beautemps -Beaupré poklonio Napoleonu, koji je sačuvao jedini primjerak.
Ono što je imperator je “otkrio” jest izvanredna estetska finoća, kvaliteta izradbe, i kolorit posve jedinstveni za jedan hidrografski dokument.
Neke ploče su umjetnička djela koja se čak približavaju likovnom remek djelu, ili spomeniku, poput karte Kotorskoga zaljeva. Ova gigantska karta praćena je znatnim brojem panorama. Naslikane akvarelom nisu samo prikazi obale, već i stvarne slike koje prikazuju prizore svakodnevnoga života na dalmatinskoj obali. Djelo su hidrografa Portiera.
Ovi crteži uz ilustracije sadrže i izvješća hidrografskog inženjera :”Vino koje se skuplja u ovoj istoj zemlji (Dalmaciji, op., T.T.) bilo bi dobro kad bi se s njim pažljivo radilo; ali tamo se kao i u svim krajevima Dalmacije, radi vrlo loše” primijetio je jednog dana.
Međutim Beautemps-Beaupré ne ustupa ni milimetra u strogosti i sigurnosti svoje hidrografske metode, u smislu preciznosti. Što se tiče stupnja informiranosti on doseže iste visine. Između lijepoga umivenoga plavetnila mora gdje je gustoća sondiranja uz obalu impresivna i bijeloga zaleđa, punog šupljina koje navigator s mora ne vidi s palube svoga broda, isprugana obala nudi savršen prikaz zemljišta i gradbi vanredne obojenosti. Klimatološke (režim vjetra) i oceanografske (plima i struja) informacije upotpunjuju podatke. Velika umjetnost!
Olivier Chapuis
Francuski stručnjak za povijest nautičke kartografije i navigacije Olivier Chapuis ima doktorat iz povijesti. Ovaj navigator, bivši pučinski regatni skiper, također je novinar i 1999. objavio je Na moru kao na nebu: Beautemps-Beaupré & rođenje moderne hidrografije ili Pojava preciznosti u navigaciji i pomorskoj kartografiji (1700.-1850.), Pariz – Sorbonne University Press (1060 stranica). Ovo djelo, koje je 2000. godine dodijelila Académie de marine, ovjenčano je Grand Prix de la Mer od Udruženja pisaca francuskog jezika.
