Brod ‘Aleksa Šantić‘ su na fotografiji svi odmah prepoznali, no dugo se nije znalo koji je to brod privezan na malom mulu. Radi se o školskom brodu ‘Nautičar‘
Kartolina koju prilažem prikazuje brod privezan na malom mulu i godinama je bila nepoznanica u krugovima pomoraca, a i u doba interneta, Facebook grupama o brodovima, raznim forumima s temom brodova. Naime, nitko nije znao o kojem brodu radi, a u ovom tekstu ću vam to otkriti. Inače, fotografija s kartoline je nastala iza 1964. godine, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.
Ovaj veći brod uglavnom ljubitelji brodova mogu odmah prepoznati. Vidimo Jadrolinijin brod ALEKSA ŠANTIĆ koji je izgrađen 1953. godine. Imao je još pet brodova blizanaca koji su nosili imena pjesnika: VLADIMIR NAZOR (izgrađen 1952.), NJEGOŠ (1952.), IVAN CANKAR (1953.), VUK KARADŽIĆ (1953) i KOSTA RACIN (1954.). Svih šest brodova su bili putničko linijski brodovi potpuno istog izgleda, s tim da je jedino ovaj brod s kartoline ALEKSA ŠANTIĆ 1964. godine preuređen u mini kruzer. On je ujedno i jedini kruzer koji se ikada vezao u gradskom portu jer su se svi ostali uvijek sidrili pored Lokruma te su svoje putnike s broda prebacivali u grad i natrag sa svojim tenderima ili našim brodicama i manjim brodovima.
Jadrolinija je nakon Drugog svjetskog rata, od 1948. do 1955. godine, obnovila flotu starih parnih brodova koji su uglavnom bili potopljeni ili su nam bili vraćeni nakon rata od strane Italije i Njemačke. Jadrolinija je u prvim početcima plovidbe ipak razmišljala o gradnji novih putničkih brodova u lokalnoj plovidbi budući kako su im veliki brodovi za uzdužobalnu plovidbu bili preskupi te su se odlučili za gradnju manjih. Tada nisu imali gotove projekte za prve modernije čelične brodove pa su se poslužili nacrtima predratnih putničkih brodova ABBAZIA i LAURANA koji su projektirani i izgrađeni u brodogradilištu Canttieri navali del Quaranaro u Rijeci (kasnije 3. maj). Već 1948. godine, Jadrolinija je naručila minimalnu preinaku projekta tih brodova te su u pulskom Uljaniku započeli s gradnjom šest istih brodova s imenom pjesnika. Prva dva su isporučena s kapacitetom od 780 putnika, ali brodski registar im je kasnije svima dao dozvolu za 600 putnika. ALEKSA ŠANTIĆ je imao 430 bruto tona, bio je dug 54,1 i širok 8,5 metara, Dva dizelska motora Fiat ukupne snage 735 kilovata su mu preko dvije propele davale brzinu od 14,5 čvorova. Bili su to prvi čelični putnički brodovi izgrađeni u našim brodogradilištima za domaćeg brodara. Zbog porasta prometa na brzim prugama i pojave domaćih i inozemnih turista, ovi brodovi ‘pjesnici’ su u prvotno plovili na uzdužobalnim prugama i mogli su primiti i udobno smjestiti dovoljno putnika. Ipak, ovi brodovi nisu imali putničke kabine i nisu imali mogućnost ukrcaja tereta pa su ih uskoro zamijenili sa serijom brodova koji su nosili imenom gradova: OSIJEK, MARIBOR, MOSTAR i NOVI SAD. Brodovi ‘pjesnici’ su nastavili plovidbi u lokalnim prugama uzduž naše obale, a ALEKSU ŠANTIĆA 1964. godine preuređuju u brodogradilištu Crvena Zvijezda- Pula u mini kruzer s kapacitetom od 48 kabinskih putnika, te ga kao takvog vidimo na kartolini u gradskom portu. Putničke agencije Transports et Voyages, Touropa i druge su ga uspješno punile od mjeseca travnja do studenog. Ipak, 1971. godine biva prodan talijanskoj tvrtki Societa Partenopea di navegazione Napoli u Italiji koja mu mijenja ime u EPOMEO PRIMO. Preuređen je za prihvat palubnih putnika i automobila. Dana 18. lipnja 1981. je predan u rezalište Cantieri navali della Palmaria u La Speziji gdje je izrezan u staro željezo 1983. godine.
Brod blizanac NJEGOŠ izgrađen 1952. godine je završio u rezalištu Brodospasa u Svetom Kaji pored Splita 1987. godine pod imenom PLAVNIK. Brod blizanac IVAN CANKAR izgrađen 1953. je 1973. godine prodan u Italiju te je dva puta promijenio ime i na kraju je 1985. završio u rezalištu Porto Corsini pokraj Ravenne. Brod blizanac VUK KARADŽIĆ izgrađen 1953., završio je 30. ožujka 1988. u rezalištu Brodospasa u Svetom Kaji pored Splita. Brod blizanac KOSTA RACIN je 1973. prodan u Italiju te dobiva novo ime CAMPANIA SECONDA gdje je uspješno plovio uz promjenu više vlasnika do 1996. godine, kad je pretrpio veliku havariju stroja. Odmah je stavljen u raspremu u Castellmmare di Stabia. Na kraju je 2008. godine izrezan u Napulju. Brod blizanac VLADIMIR NAZOR koji je prvi izgrađen u ovoj seriji brodova 1952. je još u plovidbi. Jadrolinija ga je prodala 1972. te je promijenio više vlasnika i imena. Tako se zvao POREČ i BISER JADRANA. Godine 2006. je preuređen u jahtu pod imenom SEAGULL I, a zadnji vlasnik Cruise Services Ltd. Co. Valletta iz Malte mu daje ime SEAGULL II te i dalje plovi.
Školski brod Nautičar
Međutim ovaj drugi mali brodić s prve kartoline čudnog izgleda je dugo godina bio nepoznanica te ću otkriti o kojem se to brodu radi. To je brod NAUTIČAR koji pripada Pomorskoj školi Kotor kojim su učenici došli na izlet koji im je bio dio praktične nastave. Godine 1954., Pomorska škola u Kotoru je nabavila bivši talijanski ribarski brod – kočar imena AMBRA, koji je izgrađen 1943. u Civitanovi. Imao je 57 bruto tona i motor jačine 200 konjskih snaga. U brodogradilištu Ivan Cetinić u Korčuli je preuređen u školski brod i dobio je ime NAUTIČAR.
ŠKOLSKI BRODOVI NA JADRANU
MARGITA
Nastojanjem Izidora Kršnjavog, hrvatska je vlada od vojvode Roberta Parmanskog 1894. godine nabavila jahtu MARGITA (željezni loger, nosivosti 80 tona) za 12.000 forinti. Bio je to prvi hrvatski namjenski školski brod u Austro-Ugarskoj Monarhiji. U to vrijeme školski brod za obrazovanje mladog kadra trgovačke mornarice nisu imale ni zemlje kao što su Italija, Francuska i Španjolska. Nakon uloge školskog broda (za obrazovanje 15 do 18 učenika), obavljao je redovita školska putovanja, kao i ekspedicije po Jadranskom, Jonskom, Egejskom i Tirenskom moru do 1908. godine.
VILA VELEBITA
Novi brod bakarske Nautičke škole zaplovio je 1908. godine pod imenom VILA VELEBITA. Bio je to čelični jedrenjak tipa bark-škuna od 259 bruto tona. Imao je 20 članova posade, a mogao je primiti 40 učenika na praksi. Tijekom Prvog svjetskog rata, bio je na vezu u Novigradu, a 1922. godine postao je školskim brodom Državne pomorsko-trgovačke akademije u Bakru, Dubrovniku i Kotoru. Talijani su ga zaplijenili 1941., promijenili ime u PALINURO, a potonuo je 1945. godine za vrijeme rata pred Ortonom u Italiji.
JADRAN
U ovo vrijeme bilo je još dosta vojno – mornaričkih jedrenjaka, no u ovom feljtonu pišem samo na brodovima na kojima su se obučavali budući pomorci trgovačkih brodova. Spomenut ću samo jednu generaciju učenika Srednje pomorske škole u Dubrovniku godine iz 1972. godine koja je imala završnu praksu na vojno – školskom jedrenjaku tipa barkantin, imena JADRAN koji je bio u vlasništvu JRM-a. Plovili su dva tjedna do otoka Visa i natrag, uz pratnju školskih profesora Antuna Falkonia i Borisa Franušića. JADRAN je za Kraljevsku mornaricu Jugoslavije izgrađen u Hamburgu 1933. godine, bio je dug 58,2 metara. Najdulje putovanje JADRANA (11.262 milje) bilo je na ruti Dubrovnik-New York-Boston-Dubrovnik 1938. godine na kojem su posjetili Nikolu Teslu te su mu poklonili gravuru broda. JADRAN je danas školski brod u ratnoj mornarici Crne Gore.
ŠKOLSKI BROD NAUTIKA I JEDRILICA LOVRIJENAC
Dana 20. srpnja 1951. godine školi „Pomorski tehnikum“ je pripojen treći razred Ribarskog tehnikuma iz Zadra za školsku godinu 1951./52., a već krajem školske godine 1952./53. ribarski odjel je ukinut i pripojen Nautičkom odjelu u Dubrovniku. Prilikom preseljenja Ribarskog odjela iz Zadra u Dubrovnik, škola je 13. listopada 1951. godine dobila i ribarski brod tipa plivarica, građen u Malom Lošinju 1947. godine pod imenom LOŠINJ, a u Gruž je uplovio sa svim ribolovnim alatima i mrežama koje je plivarica imala. Dobiva novo ime – NAUTIKA.
Izgrađena od drva u Malom Lošinju 1947. godine, dužine 23,7, širine, 6,2 i gaza 2,5 metra, imala je 69 bruto tona. Motor Deutz od 150 konjskih snaga davao joj je brzinu plovidbe od 7,5 čvorova. Nakon 24 godine plovidbe, Pomorska škola je zbog velikih troškova održavanja prodala NAUTIKU 3. veljače 1976. godine. Kasnije plovi kao ribarica- plivarica, ali u orkanskoj buri dana 11. studenog 2013. teško oštećena tone uz rivu lukobrana luke Rijeka te završava na otpadu.
Te 1951. godine Pomorski tehnikum iz Dubrovnika imao je i jedrilicu imena LOVRIJENAC koja je nakon nekoliko godina prodana obitelji Gamulin, a kasnije je prodana u Boku kotorsku.
VILA VELEBITA DVA
Jedini školski brod u Hrvatskoj koji i danas plovi za Srednju pomorsku školu u Bakru je drveni brod VILA VELEBITA DVA, duljine 28,4 metra, izgrađen 1956. godine pod imenom KALI za Brodarsko poduzeće Zadar. Od 1958. dodijeljen je Jadroliniji, a ona ga je 1973. godine darovala Pomorskoj školi u Bakru, koji je preinačen u školski brod i mijenja ime u VILA VELEBITA II, te i danas plovi.
JURAJ CARIĆ
Motorni brod JURAJ CARIĆ je bio školski brod Pomorske škole u Splitu. Izgrađen je od čelika 1952. godine u Splitu kao brod za logistiku za JRM. Pomorskoj školi je predan na upotrebu 1960. godine. Služio je kao školski brod na kojem su učenici obavljali stručnu praksu i stjecali prva pomorska iskustva. Brod je radi održavanja često komercijalno prevozio i teret. Iako je bio redovito održavan, brod je 1999. godine zbog dotrajalosti prodan.
KRALJICA MORA
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture je izgradilo motorni jedrenjak tipa loger imena KRALJICA MORA. To je prvi školski brod izgrađen u samostalnoj Hrvatskoj, a luka upisa mu je Dubrovnik. Brod je namijenjen za obrazovanje učenika i studenata pomorskih škola i fakulteta. Porinuće je obavljeno 13. studenog 2009. u brodogradilištu Montmontaža Greben – Vela Luka. Ministarstvo je povjerilo usluge upravljanja brodom tvrtki Jadranski pomorski servis d.d. Rijeka. U ožujku 2013. godine, upravljanje brodom je preuzela Jadrolinija iz Rijeke. KRALJICA MORA je duga 35 metara te može ukrcati 28 učenika/studenata, četiri nastavnika i sedam članova posade. Vrijednost broda u izgradnji i s dodatnim radovima je iznosila oko 37 milijuna kuna, a kuma broda na porinuću je bila Jadranka Kosor.
NAŠE MORE
Treba napomenuti kako Vlada Republike Hrvatske ima školsko istraživački brod NAŠE MORE koji je povjeren Sveučilištu u Dubrovniku, a koristi se za praktičnu nastavu u sklopu pomorskih studija Sveučilišta u Dubrovniku, Pomorskog fakulteta u Splitu i Rijeci. Brod je dug 31,75 metara, građen je 1991. godine kao talijanska ribarica imena LIGNY SECONDO. Preuređivan je od 1998. do 2000. godine u Remontnom brodogradilištu Šibenik kada su mu promijenili ime. Ima pet članova posade, zapovjednik broda je Đivo Benić, a luka upisa broda je Dubrovnik.
Ivo Batričević
