Splićanin Marino Zeljković (29) na more se otisnuo prije deset godina, odmah po završetku srednje pomorske škole. Htio je, kaže, odmah saznati je li pomorstvo za njega. No, po povratku s prvog broda neočekivano je otkrio još jednu ljubav – fotografiju.
Bila je to ljubav na prvi “klik”, kaže nam Marino. Brod mu je vječna inspiracija, a svaki svoj slobodan trenutak provodi iza objektiva, hvatajući prizore od kojih zastaje dah. Radio je i kao profesionalni fotograf, ali kod nas se od toga, nažalost, ne može živjeti.
U međuvremenu, ovaj svestrani pomorac šest je godina plovio na bulk carrierima, a posljednjih godinu i nešto na Ro-Paxu. Trenutno plovi kao časnik palube na jednom takvom brodu spaja engleski Dover s Calaisom, gradom na sjevernoj obali Francuske.
“Plovim zahvaljujući svojoj majci, koja mi je, nakon što sam završio osnovnu školu, objasnila princip po kojem pomorci rade i to mi se svidjelo – ideja da plovim svijetom i zarađujem dobre novce.
Moj posao je kao da svaki dan trebam pretrčati autoput pet puta u 12 sati, s jedne strane na drugu. Engleski kanal je nekad miran i dosadan, a nekad jako izazovan, stoga je poznavanje COLREG pravila jako bitno. Pored posla na mostu, tu je posao ukrcaja i iskrcaja te maintenance, priprema mosta za uplovljavanje/isplovljavanje i komunikacija sa lukom.
Koliko dugo se bavite fotografijom?
Fotoaparat sam prvi put uzeo u ruke 2012. godine, kad sam se vratio doma sa prvog broda. To je bila ljubav na prvi “klik”. Prvih par godina nisam znao što radim, to je bilo više – “klik”, pa što ispadne.
Fotografija je nešto što sam jako zavolio i htio sam biti uspješan u tome. Želio sam postati profesionalni fotograf koji može živjeti od svojih radova, ali nažalost to nije bilo moguće. Unatoč tome, fotografija je bila i ostala moja prva ljubav.
Strast prema fotografiji dovela me do toga da sam radio kao službeni fotograf na koncertima Đorđa Balaševića, Doris Dragović te Iron Maidena.
Marino ima i svoj Instagram profil, a možete ga pronaći >>ovdje<<.
Što je na prvom mjestu: ljubav prema fotografiji ili prema moru?
Definitivno ljubav prema fotografiji. Taj trenutak, koji se uhvati tada i nikad više, ono je što je posebno u tome. Iskreno, ne znam ni kako da opišem taj osjećaj. Ponekad me opere adrenalin prilikom fotografiranja, a ponekad budem ljut na sebe kad ne ponesem dobar objektiv, a zalazak sunca bude predivan.
Kako usklađujete svoja dva poziva?
Naučio sam na vlastitoj koži da nikad nigdje ne smijem ići bez fotoaparata, tako da mi je uvijek u kabini ruksak sa opremom. Pomoračka karijera mi daje i više nego dovoljno slobode da se posvetim svojoj prvoj ljubavi. Ali, nažalost, u momentima kada radim, kada je gvardija, to je nešto što je jače od te ljubavi. Tada samo mogu žaliti što se taj trenutak dogodio baš tada, a istovremeno mogu uživati u momentu bez fotoaparata.
Inspiracije mi nikad ne nedostaje. Brod mi samo pomaže u toj inspiraciji jer me dovede do lokacija za koje nisam znao ni da postoje, onih koje sam posjetio tada i vjerojatno neću nikad više. Isto tako, brod kao brod i posada dođu mi kao inspiracija.
Mnogo puta sam se popeo na sam vrh dizalice da bih fotografirao brod u zalasku sunca.
S obzirom na današnju tehnologiju, svaki pomorac ima u svom mobitelu barem deset fotografija, sa svakog ugovora, bio to zalazak sunca, druženje posade ili selfie s mosta. Sve te fotografije koje se naprave, bilo mobitelom ili fotoaparatom, momenti su i uspomene na neke trenutke, bilo dobre ili loše.
Na svakome brodu, osim što sam se trudio i zalagao, imao sam poseban odnos sa časnicima i kapetanima. Oni su bili ti koji su mi omogućavali da ljubav, strast i kreativnost koju gajim prema fotografiji mogu izraziti u potpunosti. Tako sam jednom molio kapetana u dva sata ujutro da me pusti na palubu, kako bih fotografirao brod sa aurorom borealis. Nije puno trebalo da pristane, ali mi je postavio dva uvjeta. Prvi je bio da se dobro obučem, a drugi da mu dam barem jednu fotografiju jer oni sa mobitelima to ne mogu tako dobro fotografirati kao ja sa aparatom.
Jeste li ikada razmišljali o tome da napravite izložbu fotografija snimljenih tijekom plovidbe?
Da, jesam i sve sam bio isplanirao. Nažalost, tada se dogodila korona pa mi je sve propalo. No, vjerujem da će svi moji radovi jednog dana biti izloženi. Razmišljam da iduće godine ponovno pokušam napraviti izložbu. Nadam se da će ovog puta biti uspješno.
Katarina Mitrović
