Velika i duboka morska i vodena prostranstva nije lako pretraživati kako bi se pronašli potopljeni brodovi, avioni, strukture i razni artefakti. Sam ronioc nije u mogućnosti pretražiti velike površine morskog dna ili velikih jezera uz svu naprednu ronilačku tehniku i tehnologiju. Ubrzani razvoj geofizičkih instrumenata za ispitivanje morskog ili vodenog dna koji se koriste u komercijalne i vojne svrhe, omogućio je brže pronalaženje kulturno povijesne baštine u dubokim vodama.
Kako bi se očitala konfiguracija morskog dna s artefaktima koriste se eho-sonderi ili sonari visoke frekvencije. Prototipovi današnjih sondera registrirani su mjesec dana nakon potonuća Titanika 1912. godine koji se, na žalost, nije mogao koristiti tom do tada nepoznatom tehnologijom. Sonderi su se ubrzano počeli usavršavati tijekom Prvog svjetskog rata kako bi se locirale neprijateljske podmornice. Sonari ili sonderi su instrumenti ugrađeni u brod. Kako im sam naziv u prijevodu kaže, oni ispuštaju zvučni snop i bilježe vrijeme i jačinu odbijenih zvučnih valova od površine koju snimaju. Eho-sonderi s jednim vertikalnim akustičnim snopom daju sliku slabije razlučljivosti. Multibeam sonari su višesnopni vertikalni eho-sonderi koji daju precizniju sliku dna, a služe i za precizne batimetrijske izmjere dubina te izradu 3D modela područja koje snimaju, piše Tea Katunarić Kirjakov za portal Gorgonija.com.
Za brže snimanje većih površina koriste se side-scan sonari, odnosno bočni eho-sonderi. Izmišljeni su pedesetih godina 20. stoljeća za potražne akcije američke vojske i od tada se neprestano usavršavaju. Bočni sonari i danas se koriste kao najefikasniji potražni instrumenti kod pregleda terena s mogućim opasnim eksplozivnim napravama ili pronalaženja unesrećenih u moru. U Hrvatskoj se takve potražne akcije provode u suradnji Hrvatske vojske i Gorske službe spašavanja. Sam instrument može biti instaliran na dno broda, može se vući za brodom ili se može postaviti na autonomno podvodno vozilo AUV koje se pokreče samo na vlastiti pogon poput podmornice te snima po zadanim koordinatama i dubinama. Akustični valovi se ispuštaju s bočnih strana instrumenta te pokrivaju široki kut pregledavanog terena.
Podaci dobiveni snimanjem bočnog sonara često se kombiniraju s akustičnim skenovima niske frekvencije sub bottom profiler-a čiji zvučni valovi prodiru ispod površinskog sedimenta dna. Tako se mogu pronaći objekti prekriveni stoljetnim naslagama pijeska i mulja. Uz njih se koriste i magnetometri koji bilježe anomalije u magnetskom polju Zemlje u blizini metalnih, odnosno željeznih, pa i keramičkih objekata. To su olupine novijih metalnih brodova, ostatci drvenih brodova koji su nosili željezne predmete poput topova, ali i antički brodolomi, avioni i slični objekti.
Istraživanja podvodne kulturne baštine u dubokom moru u Hrvatskoj se provode od kraja 20. stoljeća. Uz pomoć najsuvremenije tehnologije 2005. godine pronađena je olupina broda Re d`Italia. U suradnji Ministarstva kulture i francuske kompanije Comex koja od 70tih godina 20. stoljeća provodi istraživanja dubokih mora, otkrivena je olupina admiralskog broda talijanske flote Re d`Italia koja je potopljena u Viškoj bitci kod otoka Visa 20. travnja 1866. godine. Po prvi put u Hrvatskoj za lociranje olupine korišteno je autonomno podvodno vozilo AUV s najsuvremenijim sonarom. Vozilom na daljinsko upravljanje te s malom podmornicom s ljudskom posadom potvrđen je identitet broda. Olupina stoji uspravno na 110 metara dubine i od vremena pronalaska do danas ju je posjetilo više ekspedicija tehničkih ronioca.
U Hrvatskoj se višesnopnim sonarom koristilo tijekom međunarodnog projekta Dubinsko pretraživanje podmorja uz Konavle 2012. godine. Sonar je bio pričvršćen za trup istraživačkog broda (R/V) Hercules. Snimao je morsko dno do 100 metara dubine. Pronađeno je sedam novih podvodno arheoloških lokaliteta. Sve lokacije su pregledane s podvodnim vozilom na daljinsko upravljanje, engl. ROV- Remotely Operated Vehicle, opremljenim kamerama, sonarom i mehaničkim rukama za podizanje predmeta. Samo jedno nalazište na dubini od 30 metara provjerio je sam ronilac. Projekt je realiziran u suradnji Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru, Zaklade RPM Nautical Fundation iz SADa i Ministarstva kulture RH.
Bočnim sonarom se 2010. i 2011. godine skenirao vanjski obalni morski pojas jugozapadnog dijela otoka Hvara u sklopu međunarodnog projekta Triton – istraživanje baštine na velikim dubinama. Otkriveni su novih antički i novovjekovni brodolomi koji su nakon lociranja snimani ROVom s podvodnim kamerama. Ronioci nisu zaranjali do samih dubokih lokaliteta. Projekt je ostvaren u suradnji Udruge »Aurora« – Ocean Exploration and Education Trust iz SAD-a, Sveučilišta u Zadru, Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu i Muzeja hvarske baštine.
Posljednjih godina provode se istraživanja dubokog mora oko otoka Visa koja ujedinjuju svu tehnologiju opisanu u ovom članku s ciljem pronalaženja olupina aviona nastradalih u Drugom svjetsku ratu.
Tekst: Tea Katunarić Kirjakov
