Prodaja pulskog brodogradilišta, kojem je Vlada prije tri godine dala šansu da kroz »clean start« nastavi gradnju brodova, ipak će se realizirati na način na koji je i bilo zamišljeno – kroz međunarodni tender, na koji će se pozvati svi potencijalni strateški partneri koji vide poslovnu priliku na pulskim navozima.
Odlučeno je tako na jučerašnjoj Skupštini vjerovnika Uljanik brodogradilišta u stečaju, koje je vlasnik većinskog poslovnog udjela od 54,77 posto u Uljanik Brodogradnji 1856. Time je ponudu češkog CE Industriesa koji je svojom obvezujućom ponudom od 155 milijuna kuna (20,6 milijuna eura) preduhitrio javni natječaj, država koja ima odlučujuću ulogu u Skupštini vjerovnika na koncu ipak odlučila staviti sa strane. Očito je da takva odluka nije donesena lako, o čemu svjedoči i činjenica da se više od dva mjeseca u resornim ministarstvima »vijećalo« što učiniti. Moguće je da bi se u nekim drugim okolnostima češka ponuda i prihvatila, piše Novi list.
Uljanikovci protiv
Realno gledajući, ponudili su dvadesetak milijuna kuna više nego što je nominalna vrijednost tog 55-postotnog udjela u Uljaniku 1856. Problem je, međutim, što se u stečajnom postupku Uljanik brodogradilišta procijenilo da Uljanik 1856 vrijedi značajno više, čak 380 milijuna kuna (50,4 milijuna eura). Država je, putem svojih predstavnika u Odboru i Skupštini vjerovnika Uljanik brodogradilišta u stečaju, stala iza te procjene i u ljeto prošle godine donijela odluku da se tih gotovo 55 posto udjela u novom pulskom škveru ima oglasiti na prodaju po početnoj cijeni od 208,3 milijuna kuna (27,6 milijuna eura).
Osim, dakle, što je već bilo odlučeno da će se većinski udjel u Uljaniku 1856 oglasiti i prodavati na međunarodnom tenderu, za početnu cijenu od 27,6 milijuna eura, državi je ipak trebalo više od dva mjeseca da stane iza odluke koju je de facto već donijela. Ne ulazeći u ocjenu je li procjena tržišne vrijednosti Uljanika 1856 prenapuhana ili ne, je li ponuda Čeha izdašna ili ne, nesporno je da bi se javnosti teško objasnilo zašto se nešto što je procijenjeno na 27,65 milijuna eura pristalo prodati izravnom pogodbom za sedam milijuna eura manju cijenu. Doduše, nije da se nije pokušalo naći suvislo obrazloženje. Na to upućuje činjenica da je konačna odluka o prodaji Uljanika 1856, odnosno hoće li se prihvatiti ponuda CE Industriesa ili ne, već jednom odgođena, u prosincu, te da su na traženje ministra gospodarstva Davora Filipovića Česi odlučili prolongirati validnost svoje ponude do jučer održane Skupštine vjerovnika.
Za razliku od države, direktor Uljanika 1856 Samir Hadžić i bivši sindikalni predstavnik uljanikovaca Boris Cerovac jučer su bili protiv odluke da se većinski udjel u novom pulskom škveru proda na međunarodnom tenderu, iako su u srpnju prošle godine glasali za to, baš kao što su stali iza elaborata procjene i utvrđene početne cijene većinskog udjela u novom Uljaniku od 208,3 milijuna kuna.
Ubrzati proces
Cerovca je, međutim, jučer interesiralo kakva je procjena poslovnih udjela koju je izradio CERP, koji raspolaže s oko 42 posto udjela u Uljaniku 1856. Iz CERP-a su, podsjetimo, bili naručili i dobili »svoju« procjenu vrijednosti novog pulskog škvera, taman nekako u vrijeme kad su iz CE Industriesa odlučili staviti svoju ponudu za kupnju na stol. Premda je ta procjena, koju je izradila tvrtka Hita vrijednosnice, dostavljena odgovornima na stol u CERP-u još početkom studenog, do danas se nije našla na sjednici Upravnog vijeća CERP-a, niti je njezin sadržaj prezentiran javnosti.
Stečajni upravitelj Uljanik brodogradilišta Loris Rak referirao je Cerovcu kako nije zaprimio nikakvu drugu procjenu vrijednosti Uljanika 1856, osim one koju je, kako je naveo, on pribavio po ovlaštenom sudskom vještaku te koja je dostavljena u spis predmeta i koju je Skupština vjerovnika prihvatila.
Predstavnica države, zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Puli Nevenka Kovčalija, zatražila je da se cijeli proces nadmetanja malo ubrza, a sve u cilju da se prvi krug prodaje, po početnih 208,3 milijuna kuna odnosno 27,65 milijuna eura, završi do sredine ožujka ove godine.
Tri kruga, tri cijene
Cijeli proces prodaje putem javnog natječaja zamišljen je u dvije faze – prvi u kojem će se svim zainteresiranim investitorima dati prilika da obave due diligence tvrtke, nakon čega bi ih se pozvalo da daju obvezujuće ponude. Prema odluci Skupštine vjerovnika iz srpnja prošle godine, ukoliko se u prvom krugu ne bi našao kupac, stečajni upravitelj Loris Rak ovlašten je da oglasi prodaju većinskog udjela u Uljaniku 1856 u još dva kruga, u kojima bi smanjivao početnu cijenu za po dodatnih 10 posto.
Orjana Antešić / Novi list
