Kapetan Vlaho Milićević ovogodišnju festu sv. Vlaha slavit će dvostruko: kao svoj imendan i kao festanjuo, što drži najvećom čašću za jednog Dubrovčanina.
“Zvao me na brod kapetan Ivo Mašković, inače festanjuo, s kojim sam mnogo puta bio na brodu. Pitao me kada dolazim doma i do kada ću ostati. I onda mi je rekao da bi me predložio za festanjula. Bilo mi je jako drago jer ne pruža se svakome prilika biti predložen, a potom i izabran za festanjula. Prvenstveno je to je velika čast.
Supruga Made i kćer Mara bile su jako sretne i ponosne. Mari je neobično ali i lijepo kad joj čestitaju na ulici. U Madinoj obitelji se sveti Vlaho štuje od davnina, uvijek se pravio veliki objed za širu obitelj koja je dolazila iz Župe, iz Zagreba, a ako bi se potrefilo, i rodbina iz Južne Amerike. Tako da je ova vijest posebno razveselila cijelu obitelj.
Uvijek se u nas lijepo slavila Festa, svečano i u krugu obitelji, a pogotovo kad bih bio doma. Svakako će ove godine biti nešto posebno”, prenosi Dubrovniknet.
Osim velike čast, biti festanjuo je i velika obaveza. Kako kroz to navegavate? Kako teku pripreme?
Navegavam polako, ali sigurno. Iz dana u dan se nešto novo događa, ali zasad sve ide kako treba.
Proglas je napisan i otisnut, a ovaj vikend idemo po župama dijeliti proglas i pozivati puk na Festu. Klobuk smo prvi nabavili, a i sa monturama smo imali sreće i brzo smo ih našli, fale nam još rukavice, ali i to rješavamo jer ih nema u Gradu za kupiti.
Festa zapravo spaja dvije velike dubrovačke tradicije: štovanje sv. Vlaha i pomorstvo, a vi ste ove godine izabrani iz reda pomoraca.
Pa znači mi to puno. Dvadeset godina u kontinuitetu navegavam i evo, potrefilo se da sam u Gradu za ovu Festu i još da me izaberu za festanjula. Kud većeg ponosa za Dubrovčana nego biti festanjuo.
Kako ste se odlučili za karijeru u pomorstvu?
Gotovo svi kolege iz osnovne škole odlučili su se za pomorsku školu jer i nije bilo nekog velikog izbora. Nakon srednje sam odradio kadeturu, a potom upisao Višu pomorsku školu. Po završetku Više škole, odradio sam vojni rok i 2003. godine se ukrcao na kompaniju Topić Navigation Company, gdje sam i danas.
Kapetan sam od 2017. godine. Biti zapovjednik nosi velike obveze i odgovornosti, odgovaram za ljude, tj. posadu, teret i brod u cjelini. S time se nosim najbolje kako znam, dajem sve od sebe da sve prođe kako treba i da svi budu zadovoljni.
Današnje navegavanje svakako je izgubilo dio čari iz predhodnih vremena jer je sve ubrzano i u portu se nemate kad okrenuti, sve je tempirano. Kako se radi o dugoj plovidbi, ponekad se dogodi da su charter, agent i owner na različitim krajevima svijeta pa tih dana treba biti atento. Nažalost, pomorstvo se pretvorilo uglavnom u rješavanje papirologije.
Vjerujem da ste zbog karijere propustili mnoge značajne trenutke na kopnu? Jeste li se s vremenom vi i obitelj naučili nositi s tim?
Nije lako ni meni ni obitelji, ali s vremenom smo naučili tako živjeti. Puno događaja sam propustio, od rođenja Mare, mnogih rođendana pa do drugih slavlja i ostalog. Ali, takav je to posao. Kad sam doma onda gledam nadoknaditi što mogu, prvenstveno biti s obitelji.
Kako proslavljate Festu kad se zateknete na brodu? Je li to za vas posebno emotivan trenutak?
Na brodu se Festa uvijek lijepo proslavi, uvijek šaljemo čestitku na Kandeloru, a na blagdan svetog Vlaha se učini svečani objed. Koliko možemo, Festu pratimo preko interneta. Svakako je emotivan trenutak jer nisi doma.
Želje za ovogodišnju Festu je da svi budu zdravi, da bude lijepo vrijeme i da sve prođe kako i priliči!
