Tko se još sjeća brodova i trajekata poput “Ohrida”, “Jadrije”, “Tratice”, “Doca” ili “Tijata”?
Brodovi postoje, žive i odlaze poput ljudi.
Tamo do kraja osamdesetih, ta i druga plovila, bila su u pomorskome prometu u šibenskome kraju služeći građanima poput kopnenih vozila za njihova svakodnevne potrebe, pa i turistima.
Brod “Ohrid” održavao je stalnu vezu sa Zatonom, Raslinom i Skradinom. “Tijat” sa Zlarinom, Prvićem i Žirjem. Trajekt “Tratica” je bila veza vozilima za Martinsku i cesto dalje, a mali trajekt “Dolac” vozio je portom po potrebi.
Čuvena “Jadrija” je bila namijenjena da po cijeli dan ljeti vozi kupače do glavnog šibenskog kupališta. Na tisuće njih.
Od sve te male flote danas gotovo nema ni traga. I legendarni “Tijat” koji još odlijeva vremenu, sada plovi u zadarskim vodama.
Sjećamo se već daleke godine 1984. kad smo njime sa pedesetak preživjelih logoraša u Drugom svjetskom rat iz Šibenika krenuli za otok Molat, gdje je bio talijanski koncentracijski logor, koga su talijanski fašisti zvali Melada.
Kad su se polagali vijenci, iz maloga porta “Tijat” se oglasio svojom sirenom.
A pred kraj tih osamdesetih još je bio čitav brod “Jadrija”, i privezan uz rivu Pekovca kod bivše tvornice TEF, gdje je čekao svoju konačnu sudbinu.
Uistinu, neke od tih brodova u službi onih kojim su označili dio života nećemo zaboraviti.
Joško Čelar
