Loši uvjeti u mornarici kumovali su rastu ogorčenosti te u konačnici pobuni koju su predvodila trojica Hrvata i jedan Čeh. Predvodnici su osuđeni na smrt, dok su mnogi drugi zatvoreni ili smijenjeni.
Hrvati su se tijekom Prvog svjetskog rata borili kao dio austro-ugarske vojske. Posebno su veliki udio imali u mornarici gdje su sačinjavali oko trećine ljudstva. Međutim, nije ih bilo mnogo među časnicima – tamo su dominirali muškarci austro-njemačke narodnosti, piše Morski.hr.
Iako su u početku bili motivirani boriti se za habsburšku krunu, nestašica namirnica, veliki gubici na kopnenim bojištima, nemogućnost dopusta te socijalne razlike, rezultirale su rastom ogorčenosti. Među mornarima je odjeknulo i širenje komunističkih ideja od vojnika koji su se vraćali iz zarobljeništva u Rusiji koja je nakon Oktobarske revolucije istupila iz rata.
Prvoga dana veljače 1918. mornari u Boki Kotorskoj – tada u sastavu Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije – otkazali su poslušnost zapovjedništvu.
Točno u podne, na brodovima Sankt Georg i Gea, preuzeli su zapovjedništvo u svoje ruke te izvjesili crvene zastave kao znak pobune. Uskoro im se pridružilo još 40 brodova stacioniranih u zaljevu.
Na čelu pobune bili su Mate Brničević iz Krila Jesenica kod Omiša, Antun Grabar iz Poreča, Jerko Šišgorić iz Žirja kod Šibenika i Čeh František Raš.
Veliki interes Europe
Manjak kontrole nad komunikacijom, neorganiziranost ustanika i odlučnost Vrhovnog vojnog zapovjedništva da oružanom silom spriječi mornare u planu isplovljavanja prema Italiji, potkopali su pobunu.
Jedna struja ustanika zastupala je ideju da zaposjednuti brodovi isplove i pridruže se silama Antante, dok je druga tražila da brodovi ostanu u Boki.
Zapovjedništvo je 2. veljače pobunjenim mornarima uputilo ultimatum o predaji, zapovjedilo evakuaciju civila, a njemačkim podmornicama naložilo potapanje brodova Gea i Sankt Georg. Osim toga, određeno je da se nepovjerljive postrojbe, koje su uglavnom činili Hrvati, zamijene mađarskim i njemačkim kadrom.
Sljedećeg dana u zaljev pristižu ratni brodovi iz Pule, a pobunjenici se predaju. Predvodnici su osuđeni na smrt strijeljanjem, dok su mnogi drugi zatvoreni ili smijenjeni. Uhićeno je ukupno 500-tinjak mornara, u zatvoru ih je umrlo desetak, a tijekom same pobune smrtno su stradala dvojica.
Pobuna je izazvala velik interes Europe te je bila udarna vijest u novinama. Naime, radilo se o dobu kada se nazirao kraj Prvog svjetskog rata i poraz Centralnih sila.
Boka Kotorska bila je važna pomorska baza Dvojne Monarhije zbog svog strateškog položaja, stare pomorske tradicije i razvedene obale koja je brodovima pružala sigurno utočište. Ujedno je bila i najjužnija točka Monarhije.
