More je Suzani Padovan iz korijena promijenilo život. Premda je studentskim danima sezone radila na moru, Suzana se zaposlila kao nutricionist u dječjem vrtiću. Nije tada ni sanjala da će jednom ploviti na jahti kralja Katra. No, rodila se ljubav prema plovidbi i plavetnilu, koju gaji i danas, nakon deset godina plovidbe kao chief stewardess. Sudbina je tako htjela da je na jahti upoznala i supruga, pa tako Suzana danas, osim na jahtama, plovi i sretnim bračnim vodama…
“Rođena sam u Prištini na Kosovu, gdje sam živjela 12 godina, a zatim sam se preselila u grad Obrenovac pokraj Beograda. U Beogradu sam završila studij na Višoj medicinskoj školi, odsjek Nutricionist-Dijetetičar. Nakon toga sam radila u vrtiću. Sastavljala sam planove prehrane djece i nadgledala način pripreme i serviranja hrane.
Dok sam studirala, u vrijeme ljetnih praznika, odlazila sam sezonski raditi na more, gdje se i stvorila ljubav prema toj ljepoti. Iako nisam rođena na moru, svake godine kada bi dolazio period ljetnih mjeseci, nisam mogla izdržati da ne budem u blizini mora. U studentskim danima pojavila se želja za plovidbom dubokim plavim Jadranom. Ubrzo sam, zbog znanja stranog jezika i rada u turizmu, dobila priliku da se u tome i iskušam.
Prva jahta na kojoj sam nakon intervjua sa kapetanom dobila posao bila je u vlasništvu ukrajinskog ministra turizma. Moja prva plovidba trajala je tri dana, od Tivta do Sardinije. U početku sam osjećala strah jer mi se ljuljalo tlo pod nogama, ali zahvaljujući mojoj prirodi i karakteru brzo sam se prilagodila. Rad na jahti nije bio lak, Sama pomisao da radiš za visokog predstavnika jedne države već je zahtjevala visoku dozu perfekcionizma. Ali to mi se i svidjelo. Izlazak na palubu i plavetnilo na obzoru je u meni budilo oduševljenje, a dupini, koji su plivali ispod trupa jahte i pratili nas, izgledali su mi potpuno nestvarno. Dolazak na jedan od ljepših talijanskih otoka samo mi je još i više probudio želju i motivaciju za radom.
Koliko dugo plovite?
Zadnjih 10 godina. Nekada su to bili sezonski ugovori, zatim godišnji, gdje u najboljem slučaju imate samo 42 dana odmora u cijeloj godini. Zato i kažem da rad na jahti nije lak.
Nakon završene sezone vraćala sam se kući svojoj obitelji. Potom su uslijedili ukrcaji i plovidbe po Mediteranu te obilazak talijanskih otoka, Elbe, Caprija, Amalfi obale, zatim Kostarike i Azurne obale, Monaka, Ibize, Španjolske. Plovila sam i po Švedskoj, Norveškoj i oko fjordova, zatim na Bliski Istok, Katar, Iran, Sejšele…
Imala sam tu sreću da sam na jahti upoznala i svog supruga Marijana. Prijavila sam se za posao na jahti kralja Katra na kojoj je on bio kapetan, i odlučivao je koga će prihvatiti. I eto, izabrao je mene, tada i ne sluteći da ću mu uskoro postati supruga. Na početku je naš odnos bio sveden na prijateljsko druženje, koje je potom, malo po malo, prešlo u nešto više.
Nakon nekog vremena, odlučili smo živjeti zajedno te počeli planirati vjenčanje. Imali smo dva vjenčanja. Jedno u Beogradu, a drugo u Trogiru. Nakon vjenčanja otišli smo skupa raditi na jahtu u Monacu, nakon čega smo produžili na Maldive. Suprug je iz Trogira, pa sad živimo u Trogiru. No, trenutno ne radimo na istoj jahti. Imamo rotaciju ugovora pa smo sad kući.
Želja nam je otisnuti se zajednički u neki posao, usko povezano s jahtingom. Htjeli bismo otvoriti recruitment agenciju ili trening centar pa prenijeti svoje znanje na mlađe generacije. Imamo mnogo zajedničkih ideja, koje želimo ostvariti dok ne dođu djeca. Radujemo se svemu što nam dođe…
Kako biste opisali svoj posao na jahti?
Moj posao obuhvaća obuku i organizaciju rada 2nd stewardess i 3rd stewardess, a u nekim slučajevima i laundry stewardess. Moram pripremiti jahtu za dolazak gostiju i njihov boravak na brodu. To podrazumijeva da kabine moraju biti očišćene do najsitnijeg detalja. Treba se očistiti doslovno sve – od plafona do poda. Svaki detalj treba biti savršen. Ništa se ne smije prepuštati slučaju. Kreveti moraju biti namješteni “po P.S.-u”, jastuci posloženi, kozmetika mora biti na svom mjestu, a garderoba, ukoliko je vlasnik drži na jahti, mora biti ispeglana, cipele očišćene i oprane. Dok djevojke sređuju unutrašnjost jahte, ja naručujem piće i grickalice, potom dekoriram cvijeće na svim stolovima i preuzimam opranu posteljinu. U slučaju da nedostaje nešto od inventara, obavim i kupovinu svih potrepština. Dok se priprema jahta za vlasnike, sve karike se moraju slagati kao jedan lanac jer o svima nama ovisi kako će nam radni dan izgledati. Kompletna organizacija za doček gostiju mora biti isplanirana do najsitnijeg detalja i to sve u suradnji sa kapetanom.
U nekim slučajevima, ukoliko nedostaje posade na palubi, na nama je da svi kao tim pomognemo, recimo, prilikom vezivanja jahte. Isto tako, ukoliko smo na sidru, imamo gvardije. Kako će izgledati radni dan na jahti ovisi o tome jesu li gosti na njoj ili je brod u pripremi za njihov dolazak. Ukoliko se jahta priprema za dolazak vlasnika/gostiju, radni dan počinjem sastankom sa stjuardesama, gdje im dodjeljujem poslove i zadatke koje treba tog dana obaviti. Plan za pripremu jahte se ažurira i prilagođava, u skladu s novim zadacima. Uvijek se prije samog dolaska gostiju priprema njihova dobrodošlica. Vodi se računa da aromatično ulje ne bude prejake arome. Treba biti ugodnog mirisa, a ukoliko je vani hladno ručnici trebaju biti topli. Također, servira im se plata s voćem, canapei te piće dobrodošlice. Ako je jahta privatna, onda se poslužuju pića koja voli vlasnik, a ukoliko je charter jahta, onda se služi šampanjac. Isto tako, pušta se opuštajuća glazba i to točno u trenutku njihovaulaska na jahtu. Time je ugođaj upotpunjen. Na stolovima stoje vaze sa cvijećem, koje ja dekoriram. Sve treba biti savršeno skladno i posloženo.
Naglasila sam više puta da je svaki detalj bitan, ali to nije preuveličavanje. Mi kao posada koja služi goste moramo znati koje im je omiljeno piće, kakvu kavu vole piti, na koji način vole da im se kava servira. Moramo znati gdje vole da ih ujutro čeka doručak te koje cvijeće žele da im bude na stolovima. Zatim, kakav jastuk koriste te ukoliko ga nemate na jahti, na meni kao chief stewardess je da ga pronađem i kupim. Također, uz pripremanje jahte, moja obveza je i organizacija posade. Moram paziti na to da im je svaki dan svima uniforma čista i ispeglana, zatim nabaviti kozmetiku za posadu, kupiti grickalice i naručiti piće. Često posada zna biti zahtjevnija od vlasnika jer ima članova posade koji su vegetarijanci ili alergični na određene namirnice pa trebam voditi računa o tome da svi budu zadovoljni. Nažalost, ima i razmaženih i teško je svakome ugoditi.
Kada radite na privatnoj jahti, razlika je u tome što je sve podređeno vlasniku i gostima koji dolaze. Obično tu već postoje profil liste, koje daju podatke o vlasniku. No, ukoliko nema zapisanih dokumenata, prepušteni smo samima sebi.
Rad na charter jahtama razlikuje se jer imate smjenu gostiju, ovisno o tome na koliko dana su je iznajmili. Do sada najduži charter mi je bio 42 dana sa istim gostima. U ta 42 dana nisam nijednom dotakla kopna, sve dok charter nije završio. Ima toliko lijepih dijelova mog posla: putovanja na egzotične destinacije, za koja sam još i plaćena za to. To je za mene pravi spoj ugodnog s korisnim.
Iskustvo u radu sa različitim kulturama i učenje o njima te obilazak egzotičnih otočja i destinacija, koja vas ostavljaju bez daha, najljepši su dijelovi ovog posla. Tako me oduševio grad Bonifacio na otoku Korzika i talijanski otok Capri. Isto tako, posebno me se dojmilo plivanje na egzotičnim Sejšelima, vožnja po pješčanim dinama Katra, kao i plovidba fjordovima Norveške. Sve su mi to bile neprocjenjive uspomene…
Kako sam spomenula, radila sam na jahti za Šeika Tamim Bin Hamad Al Thani, današnjeg Kralja Katra. Slobodno mogu reći da mi je rad za kraljevsku obitelj donio predivno iskustvo i zahvalna sam na tome. Smatram da se rad na jahtama u mnogočemu razlikuje od rada na klasičnim brodovima jer jahte spadaju u najviši vrh ugostiteljsta, gdje je najmanje što gosti mogu očekivati usluga od ‘sedam zvjezdica’ u svakom pogledu.
Kako je vaša obitelj reagirala na vašu odluku?
Prvo su bili iznenađeni kad su saznali da namjeravam ploviti jer nam nitko iz obitelji nije bio povezan s pomorstvom. Tako da sam ja i danas, nakon 10 godina plovidbe, i dalje jedini pomorac u obitelji. Bilo je teško objasniti mojoj majci, kad me ne bi mogla čuti po sedam dana, da nemam signala jer plovimo. Zabrinutost i strah su uvijek postojali.
Jednako teško mi je padala odvojenost od obitelji na nekoliko mjeseci. No, s vremenom sam se navikla. Skype nam je mnogo pomogao. Barem smo se mogli vidjeti i čuti na par minuta. Također, moram naglasiti da je danas komunikacija s najmilijima dosta lakša u odnosu na prijašnja vremena. WhatsApp i Viber dali su nam mogućnost komunikacije s obitelji i prijateljima, koja nam neizmjerno znači u tim trenucima. Kao što možete i zamisliti, u plovidbi često nema signala pa ako plovidba traje nekoliko dana, onda cijela posada jedva čeka da se domognemo kopna jer znamo da ćemo tada imati signala.
Kad niste doma, propustite dosta obiteljskih događanja, rođendana, vjenčanja, krštenja… Razdvojenost od obitelji i prijatelja je sama po sebi teška. S druge strane, posada s kojom plovite u tom trenutku postaje vaša obitelj jer s njima sve dijelite. Sve proživljavate kao prava obitelj. Slavimo skupa Božiće, Uskrse i rođendane…
Međutim, moja obitelj sada već s ponosom govori o mojoj plovidbi i radu na jahtama.
Rekla bih da je mana ovog posla odvojenost od obitelji. Odvojenost od doma i obitelji mi uvijek teško pada, čak i nakon ovoliko godina rada na jahti. Možda je to zato jer sam jako vezana za obitelj i volim sve svoje slobodno vrijeme provoditi okružena svojim najmilijima. Trenutno imam dosta slobodnog vremena koje mogu provoditi s obitelji jer mi je ugovor dva-dva, što ranije nije bio slučaj.
Uvjeti rada znaju biti jako teški jer u ovom poslu uvijek ovisite o drugim članovima posade i o vlasniku jahte. Nakon završenog radnog dana ne ide se kući, gdje možeš vidjeti drage ljude i izbaciti sve iz sebe nakon teškog dana, već se moraš psihički pripremiti za sljedeće jutro i izazove, koje donosi idući dan.
U ovom poslu treba biti mentalno jak.
Katarina Mitrović
