Sail transport je jedna sasvim nova priča, na prvu biste pomislili potpuno neisplativa, ali s razlogom je veliki marketinški hit u svijetu. Ljudi su počeli plaćati da bi plovili i radili potpuno besplatno kao članovi posade na ovakvim brodovima. Kupili smo još jedan brod, Big Mama 22 metarski schooner s dva jarbola kojeg sređujemo. Tako da će Tartana ploviti po Jadranu, a Big Mama po cijelom Mediteranu, priča Livio.
Full Moon Regatta koja se ovih dana održala u organizaciji Jedriličarskog kluba Delfin Pula, privukla je mnoge znatiželjnike i ljubitelje jedrenja prije samog starta regate, prenosi portal Istra24.
Mnogima od pridošlih pogled je privukao jedan “starac” među cijelom flotom mladih brodova pogonjenih snagom vjetra. Tartana, stari drveni brod izgrađen davne 1927. godine, još malo pa stogodišnjak.
Vidjeti i stati na jedan takav brod poseban je doživljaj. Brod je u Pulu doplovio prije par godina, a nakon remonta prije godinu dana je porinut. Kapetan broda je poznati nautičar Livio Jelčić, čovjek zaljubljen u more, brodove i brodogradnju.
Koliko je Livio tražena osoba na regati, uvjerili smo se jer nije bilo lako obaviti razgovor s ovim starim morskim vukom. Skoro pa svaki nautičar koji je prolazio pokraj broda, želio ga je pozdraviti i bar na kratko izmijeniti par riječi. Ipak, odvojio je kapetan malo vremena u sveopćoj gužvi kako bi nam ispričao kako je ovaj stari ljepotan završio u Puli i kakvi su planovi s ponosnim stogodišnjakom.
– Ovakvi brodovi se ni u čemu ne mogu uspoređivati s modernim karbonskim brodovima, ovo su brodovi za jednu sasvim drugu priču. U potrazi za brodom, javili smo se na jedan od oglasa za prodaju i doznali da postoji brod koji bi nam mogao biti zanimljiv. Brod proizveden u brodogradilištu Viareggio u Italiji, koje slovi kao veoma cijenjeno među nautičarima. Kada kažeš da imaš brod iz Viareggia, radi usporedbe, to je isto kao da za auto kažeš da imaš Bentley. Vlasnik nam je preko telefona kazao da je brod 1927. godište i da je u odličnom stanju, te registriran, priča Livio i nastavlja:
“Naravno, osim godišta i registracije, ništa od rečenog nije bilo točno. Brod je bio isfušaren kako bi se mogao prodati, a bio je registriran za plovidbu do 6 milja od obale. Ipak, kada smo došli na Sardiniju i pregledali brod, sadašnji vlasnik je odmah kazao da mu se brod sviđa. Malo smo se raspitivali i doznali kako je to model “Tartana” koji je praktički nestao s Mediterana. Kažu da ih ima par komada u Francuskoj i to je to, uzeli smo ga,”prisjeća se Livio.
Ekološki način transporta je sada hit u svijetu
Za početak je trebalo srediti brod pun rupa kako bi bio ispravan za plovidbu. Trebalo je doći do Pule, te su za svaki slučaj uz jednu koju su imali, kupili još dvije pumpe za izbacivanje vode u slučaju prodora. Avantura je bila pred njima.
– Kada smo preuzeli brod, morali smo ga srediti kako bi mogli s njim doći do Pule. Tek kada smo počeli s radovima, uvidjeli smo pravo stanje stvari. Brod je bio u dosta lošem stanju, imao je dosta rupa. Za prvu ruku smo sve to zakrpali sa silikonima. Imali smo jednu pumpu za pražnjenje vode, ali smo uzeli još dvije pumpe, ako se “nedajbože” za time ukaže potreba tijekom plovidbe. Dobro da jesmo. Kada smo tamošnjim lokalcima kazali da idemo za Pulu, oni su mislili Pula na Sardiniji, a ne našu Pulu u Istri. Nakon što smo im objasnili na koju Pulu mislimo, nisu mogli vjerovati. Mislili su da smo potpuno ludi, kazao je Livio i nastavio:
“Prva postaja na našem putu bila je Sicilija, mjesto Trapani. To je ujedno bilo prvih stotinjak milja plovidbe. Tamo smo imali dogovor za sail transport vina. To je transport robe koja se preuzima od lokalaca koji je proizvode na otocima, a radi se obično o vinu, maslinovom ulju i siru, te se onda s tom robom plovi na kopno. Mi smo u taj dio priče odlučili ubaciti ekološku priču plovidbe na jedra, znači samo snagom vjetra do određene lokacije. I naravno ne pitajte nas kada dolazimo, jer to ovisi samo o vjetrovima, ali da nastavim dalje s pričom o putu.
Kada smo pristali u Trapani na Siciliji, tamošnji mještani mislili su da smo izbjeglice jer tako smo im izgledali nakon sto milja plovidbe. Nakon što smo ukrcali vino, krenuli smo prema Jadranskom moru i prema našoj Puli. Plovidba je ukupno trajala dvanaest dana od Sicilije do Pule i to najvećim djelom vremena s jedrima. Unatoč popravcima, prilikom plovidbe od Sardinije do Visa, brod je skoro potonuo zbog velikih valova. Vodu smo izvlačili s tri pumpe i tako nekako stigli do Visa. Na koncu smo doplovili do Pule, te tako odradili i svoj prvi sail transport s vinom.”
Foto: Istra24
Ovo je posao koji ima dušu
Grupa entuzijasta koja je to prva počela raditi je ekipa s Kariba, prevozili su rum za Europu. Na prvu biste pomislili kako je to neisplativo. Priča se okrenula i ljudi su počeli plaćati da bi plovili i radili potpuno besplatno na ovakvim brodovima.
– Sail transport je jedna sasvim nova priča, na prvu biste pomislili potpuno neisplativa, ali s razlogom je veliki marketinški hit u svijetu. Prvi koji su krenuli s tim, su neki entuzijasti, Tres Hombres s Kariba, koji su tako prevozili rum u sjevernu Europu. U početku su im se svi smijali, jer tko može s tako malim brodovima konkurirati velikim prekooceanskim brodovima, priupitao se Livio i nastavio priču:
“Međutim priča se okrenula i ljudi su počeli plaćati da bi plovili i radili potpuno besplatno kao članovi posade na ovakvim brodovima. Za njih je to bila avantura i razbijanje učmale svakodnevice, a za vlasnike brodova dodatna zarada i kako rekoh, besplatna radna snaga. I na kraju, se sve to skupa zaokružilo kao jedna lijepa i isplativa priča. Zanimljivo da sve što je tako došlo na kopno, odmah je bilo otkupljeno na samoj rivi, i mada je bilo značajno skuplje, nitko nije pitao za cijenu. Tolika je potražnja za ovakvim ekološkim načinom transporta da su se zahvaljujući tome počeli graditi novi brodovi jer su narudžbe ogromne.”
