Dominik Strize, dugogodišnji novinar i, kako sam sebe naziva, kronični neizlječivi televizičar, više od tri desetljeća posvetio je svojoj ljubavi – novinarstvu. Svojim reportažama o moru i ljudima koji s morem i od mora žive iznova privlači gledatelje jedne od najgledanijih emisija na hrvatskim televizijama – HRT-ovo More. Kako je strast za novinarstvom prevladala te koje priče mu izmame osmjeh na lice, doznali smo iz prve ruke.
Kako ste započeli karijeru u novinarstvu?
Završio sam Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, a studirao sam i pravo. No, moja strast za novinarstvom je prevagnula. Nekad sam htio raditi na radiju, a počeo sam u novinama – prvo kao dopisnik iz Segeta, pa onda i iz Trogira. Pisao sam i za druge časopise i tesao novinarstvo studirajući pravo u Splitu.
Kako je onda pobjedilo novinarstvo naspram prava?
Novinarstvo je bilo jače. Pravo me nije baš zanimalo tako da sam studij zapostavio, ali sam ostvario želju za radom na radiju. Prvo na radio Trogiru, potom na radio Braču i konačno na radio Splitu. Ali, tu sam se kratko zadržao jer sam tada već radio na HTV-u.
Moj tadašnji televizijski urednik Ante Ivanković rekao je da je zaraza televizijom neizlječiva bolest i to mi se upravo i dogodilo. Tako da sam i danas kronično neizlječivi televizičar.
Napustio sam HRT-HTV 2003. godine i potom kratko radio na Novoj TV. Bio je to njihov prvi pokušaj uspostave informativnog programa koji je neslavno propao. Na sreću, radio sam od 2001. godine honorarno i kao dopisnik novinske agencije Hina iz Splita tako da sam, nakon prestanka rada na Novoj TV, dobio posao u Hini.
To je bilo jedno od najznačajnijih iskustava u mojoj karijeri jer sam tu uistinu stekao novinarska znanja i vještine prateći najvažnije događaje, otvarajući teme, otkrivajući i istražujući dublje događaje i pojave u društvu. Zarazu televizijom “tretirao” sam mozaičnom emisijom u privatnoj produkciji “Kanočal” na TV Jadranu, koja se zbog nemogućnosti pokrivanja relativno visokih troškova malom zaradom od marketinga “ugasila” nakon jedne sezone.
Potom sam radio na TV Dalmaciji gdje sam vodio političke emisije, ali i pokrenuo (opet u vlastitoj privatnoj produkciji) informativnu emisiju Gradske vijesti. No, opet, zarada od marketinga nije bila dovoljna da emisija opstane. Dakle, nisam poduzetnik i to sam shvatio iz drugog pokušaja. Nakon četiri godine zaposlenja u Hini, stigao je poziv s HTV-a da se vratim, koji sam objeručke prihvatio.
Koliko već dugo plovite emisijom More?
Od kraja 1990.-ih, kada je postojalo samo More iz Rijeke. Tada sam radio reportaže za njih, a kada je krenula i emisija iz Splita, počeo sam raditi reportaže za splitsko More.
Nakon povratka na HTV, kada sam odlaskom urednice Mora Franke Jović Tonkli na porodiljni postao urednik TV centra Split, “upao” sam kao zamjena u alternaciji s Nadom Šurjak i ostao do danas. Nada je, na žalost, u mirovini (premda ne miruje i vodi emisiju Zlatna liga), tako se u uređivanju Mora izmjenjujemo i nadopunjujemo Franka i ja. More danas ide iz Rijeke, Splita, Pule i Zadra, ali svi centri surađuju i rade reportaže jedni za druge s cijelog Jadrana.
Gdje pronalazite ideje za emisije?
Pronalazimo ih gledajući i osluškujući oko sebe. Tražeći nešto ili nekoga zanimljivog, zovu nas gledatelji i predlažu teme. Obrađujemo određene događaje, koji su važni ljudima koji žive uz more i od mora. Nikada nije problem pronaći temu. Dapače, događa se da ih imamo i previše i tada nastaju “slatke muke” jer nešto moraš ostaviti za iduću emisiju, a sve bi najradije objavio u toj.
Ima li tema koje radije izbjegavate?
Ma nema. Ali, nastojimo ne “daviti” ljude s problematičnim temama, tako da ih nemamo više od jedne takve po emisiji.
Koje su Vam bile najgledanije reportaže vezane uz pomorce i pomorstvo?
Nemam takvih podataka, ali meni osobno najdraže su bile priče o pomorcima za blagdane. Šime Kovačević je baš radio uoči Božića prije korone priču o obitelji koja čeka Božić bez oca pomorca, koji im se pridružio putem skypea na mamino veliko iznenađenje jer nije očekivala da će im se baš tad javiti. Takve priče izmame osmijeh.
Jednom smo radili reportažu o “zaboravljenim” pomorcima na brodu Ane u Sjevernoj luci, kojima vlasnik nije mjesecima isplaćivao plaće, a oni nisu smjeli napustiti brod, nakon čega su se ljudi javljali te nudili i nosili pomoć.
Jednu od priča, koja je polučila rezultat i koju smo dugo pratili, dok nije i sama država reagirala, radila je Franka Jović Tonkli – o bespravnoj gradnji na Vruji. Na to smo ponosni, jer je na kraju najavljeno i rušenje tog objekta uz more. Sigurno je bilo još puno zanimljivih priča, koje su se iz ovog ili onog razloga ljudima urezale u srce i u pamćenje…
Već dugi niz godina radite ovaj posao. Što Vam je najdraže raditi?
U ovih 30 i nešto godina karijere, najljepše i najdraže mi je uvijek bilo raditi priče o ljudima i s ljudima, pogotovo ako na taj način možete nekome pomoći.
Nekad sam s entuzijazmom radio priloge o radnicama/radnicima propalih tvrtki – Jadrantekstil, Adriavinil, Diokom… Vrlo rado sam odlazio među njih, snimao ih, a oni su me prihvaćali kao svog. I danas kada se sretnemo osjećam da sam im drag.
Vjerovao sam da ću im tako pomoći. Oni su malo manje vjerovali u to i bili su u pravu. Danas takve priče više ne radim, ali i dalje su mi najdraže one s ljudima i o ljudima, koji su po nečemu posebni ili su napravili nešto posebno.
A što vam je mrsko?
Iskreno, ne volim baš raditi pressice političkih stranaka, pogotovo u vrijeme izbora.
Trema – uhvati li Vas ikada?
Ma, imao sam je nekad, ali danas više ne. Zna se javiti tijekom javljanja uživo, ako me nešto omete ili mi misao pobjegne ili ako nisam dobro pripremljen, ali to se gotovo nikad ne događa i vrlo brzo me prođe, a da nitko ni ne primijeti (osim mene).
Imate li neke planove za buduće emisije koje nam možete otkriti?
Za buduće emisije siguran sam da ćemo biti još bolji i još zanimljiviji. U tijeku je i izrada nove špice, osvježit ćemo i glazbu i potpise kako bi dobre reportaže dobile još ljepši i moderniji okvir, a sve radi naših vjernih gledatelja koji od nas očekuju najbolje – zbog čega smo desetljećima među 10 najgledanijih emisija na svim televizijama.
Katarina Mitrović
