“Uglavnom koristim mobitel. Jedan sin mi je u Australiji, drugi plovi, pa se možemo vidjeti putem Skypa. Jedanput tjedno, s unucima. I onda misliš da su bili tu jučer. To je veliki plus”, kaže novinar u mirovini Jadran Marinković.
Jadran Marinković dugogodišnji je novinar i urednik Radio Splita, ujedno i bivši pomorac koji je 33 godine iz splitskog studija Hrvatskog radija uređivao i vodio legendarnu emisiju Pomorska večer. Jedan je od prvih voditelja i urednika emisije o moru i otocima Tisuću bisera. Kao ratni izvjestitelj javljao se i sa slavonskih ratišta, a dvostruki je sudionik konvoja Libertas. S radija se povukao, kako je rekao, “na vrhuncu, kao Janica”. Sada je već 4,5 godine u mirovini, živi na Pelješcu i, kako kaže, gušta u polju i moru, prenosi portal Točka na I.
- Jadrane, je li nam tehnologija donijela napredak?
Trebala bi nam donijeti napredak, ali koliko pratim, vidim da je birokracija bez obzira na tu tehnologiju čvrsto ukopana u općinama, gradovima i županijama. Evo, za obiteljske mirovine je bilo rečeno iz ministarstva i područnih ureda: “Nema problema, samo vi upišite i predajte zahtjev, mi imamo ostale podatke”. Međutim, svi su morali ići u matične urede, tražiti izvod iz matice umrlih, vjenčanih, rođenih i tako dalje, da bi dobili tih 300, 400 kuna. Najveći su redovi sada po matičnim uredima. To mi je smišno. Kažu, imamo tehnologiju, imate eOvo i eOno, samo pritisnite i ok. A opet moraš ići po uredima i skupljati papire. Vidim sad kod ovih iskaznica isteklih u pandemiji da su ljudima dali dobre upute, pritisneš na redomat, dobiješ svoj termin, To je u redu.
Tehnologija je puno pomogla i u novinarstvu. Danas je puno lakše doći do informacija, ne moraš za svaku informaciju “kopati” ne terenu. Da budem malo ironičan: skineš vijest, malo promijeniš i nitko ne zna da si “prepisao”. Sada samo sjediš u studiju, čitaš, otvaraš portale, mailove, poruke, prilozi su u kompjuteru, muzika je kompjuteru…
- Još uvijek se povremeno javljate u emisiju Hrvatskog radija Pomorska večer koju ste godinama uređivali i tada često govorite i o tehnologiji u pomorskom segmentu. Kako je tehnologija promijenila pomorstvo?
Tehnologija je donijela veliki iskorak, osobito u komunikaciji, ali žao mi je da neki to koriste tako da to naplaćuju. Nevjerojatno je da danas još uvijek na brodovima određenih kompanija pomorci nemaju besplatan internet. To je tragedija, danas kada gotovo da nema mjesta na svijetu gdje nema interneta. Ali, eto, na mnogo brodova ga nema ili ga pomorcima naplaćuju. I to čine velike brodarske kompanije.
Na primjer, kruzeri su se sada prebacili u toplija područja – Salvador, Miami, Kuba… Pomorci komuniciraju s obiteljima telefonom i i to je dosta skupo, bez obzira na Whatsup, Viber; Messengere i sve ostalo. Osim kada dođeš u Francusku Gvajanu – tamo su praktično u Europskoj uniji, u Francuskoj, pa nema roaminga.
Nekada davno se teško komuniciralo, koristili su se Morseovi znakovi – oni su izmišljeni u 20. stoljeću i ukinuti su u 20. stoljeću jer je došla nova tehnologija – ali imao si telegrafistu i vijesti su stizale besplatno.
- A kako vidite promjene kada je riječ o pomorskim tehnologijama, uključujući nove vrste pogona?
Da, govori se puno o električnom pogonu. Ali vratimo se na Jadran. Naši otočani će reći “Dajte nam dobar brod, brz i siguran”. Nije ih briga hoće li ići na naftu, dizel, benzin, struju ili vodik. Jadrolinija je sad pokrenula nabavu tri broda na električni pogon. Kako će ih puniti? Nemam pojma. I splitski Jadroplov planira napraviti veliki katamaran na električni pgon. Vjerojatno su to brodovi koji se po potrebi mogu prebaciti sa struje na benzin ili dizel.
Spominju i da će tehnologija omogućiti brodove bez posade. Još prije nekoliko godina jedan iskusan kapetan me uvjeravao da bi se to moglo dogoditi vrlo skoro, već za desetak godina. Ja rekoh, u redu, može on ploviti morem ili oceanom bez posade, ali ne znam kako će kruzer bez posade uploviti u luku? Ili kako će brodovi u kabotaži bez posade? Kako će se vezati? Opet će mu trebati doći u pomoć i peljar i remorkeri.
Svi misle da je ta tehnologija bez posade budućnost pomorstva. Ja u to ne vjerujem. Bez obzira na uvjeravanja svih mogućih stručnjaka, inženjera, doktora znanosti, ne vjerujem u bezposadne brodove. Neki brodovi možda mogu bez posade, na primjer ratni brodovi, ali većina brodova ne.
- Spomenuli ste Jadrolinijine planove da električnim brodovima zamijeni brodove veterane poput Tijata. Zašto ste sumnjičavi prema tom planu?
Pa Lastovo je najstariji brod u Jadrolinijinoj floti i opet plovi za Vis! Najstariji i najbrži! No, mislim da električni brodovi za kabotažu, povezivanje otoka s kopnom, nisu dobro rješenje. Na prvu je ekologija u redu, ali gdje će se puniti te baterije?
A Jadrolinija će za električne brodove raspisati javni natječaj, jer projekt se financira sredstvima iz fondova Europske unije. To znači da se njega mogu javiti i stranci. Bilo bi dobro da, kad već gradimo brodove, pomognemo našim škverovima, ali što ako se javi stranac? Mogu li oni to bolje od naših škverova, ne znam. Naša brodogradnja je uvijek bila u vrhu i vjerujem da može to napraviti.
- U mirovini ste i, kako kažete, guštate u polju sa psima ili pri odlasku u ribe. Služite li se pri tom tehnologijom?
Na Pelješcu sam. Oseka je strašna ovih dana i ne mogu izaći na more s barkom. Kad malo zatopli, bacim parangal s 50 do 100 udica, ješka je uvijek standardna. Za lignje volim više vozit i vući za sobom lignjaru. Nekad se govorilo da se lignje love kad ruke zebu, a danas se lignje više love liti. No, nema tehnologije kod ribe.
Kako se lovilo nekada, tako se lovi i sad. Samo se lovi sve manje, jer je sve manje ribe.
Imao sam svojevremeno onaj fish finder, ali nikad mi nije bio od koristi. Niti jedan put. Ima šest-sedam pozicija koje upamtiš i to je dovoljno. Kako će on meni reći di je riba i koja je riba? Ja znam gdje idem i gdje ću ribu uloviti. Gotovo uvijek ima za ručak i večeru. To je gušt i u tome mi ne treba nikakva tehnologija.
Možda bih mogao automatizirati sidro, ali mala je to barka, četiri metra. Tribalo bi imati akumulator, pa puniti, pa nositi…
- Dakle, tehnologiju koristite najviše za komunikaciju?
Uglavnom mobitel. Jedan sin mi je u Australiji, drugi plovi pa onda se možemo vidjeti putem Skypa. Jedanput tjedno otprilike, s unucima. I onda misliš da su bili tu jučer. To je veliki plus.
Od Facebooka sam brzo odustao, zatrpalo me dok sam bio novinar. Imao sam kontakt emisiju, zvala se Auspuh, da se ljudi ispušu. Imao sam otvoren telefon i mail. Imao sam i Facebook, ali tamo je bilo puno vrijeđanja i to mi je išlo na živce.
Meni tehnologija još uvijek najviše treba kad nešto napišem pa da to mogu poslati na objavu, ako me uvati volja. Igrice ne igram, s tim se žena zabavlja. Nemam čak ni neki super mobitel, iako me žena nagovarala da uzmem bolji. I to je to, zaključio je legendarni novinar i urednik Jadran Marinković.
