Danas glavninu proizvodnje malog obiteljskog brodogradilišta čine upravo radni brodovi. Plovila za sport i rekreaciju, s kojima je sve započelo, iako vrlo tražena, zasad su na čekanju.
Kad se prije gotovo tri desetljeća upustio u samostalni posao, bile su to usluge u nautičkom turizmu. A onda je kalup poznate Adrie 501 sve promijenio, prenosi HRT.
– Nama je jedan prijatelj donio kalupe od stare Kvarnerplastike od Adrie 501 da mu salijemo jedan brodić. Mi smo mu to napravili i zadržali smo kalupe u namjeri da sebi ja napravim jedan. Pa je došao prvi pa drugi, treći pa četvrti prijatelj i onda sam rekao: „sad ću ja napraviti seriju tih brodova”. I tu je krenulo. Znači to je bila prva serija. Nakon toga smo dizajnirali i razvili naš prvi samostalni projekt, a to je bio Picaro 20. Tu se radi o jednom malom ‘fišermančiću’ šest metarskom. Napravili smo ih ja mislim 60-ak, 70-ak i oni još dan danas plove našim morem, kaže Luciano Beg, vlasnik obiteljskog brodogradilišta, Kaštelir.
Danas glavninu proizvodnje malog obiteljskog brodogradilišta čine upravo radni brodovi. Plovila za sport i rekreaciju, s kojima je sve započelo, iako vrlo tražena, zasad su na čekanju.
– To je kalup donjeg dijela trupa, tu nastaje trup. Tu vidimo jedan izliveni trup koji je samo naopako okrenut u odnosu na kalup. S druge strane vidimo nadgrađe znači palubu i kabinu, pojašnjava nam Luciano.
A ovo finalni proizvod, radni brod u završnici opremanja. Također radni brodovi su iz serije Calafuria.
– Uzeli smo samo dva najveća modela znači Scorpio nero 950 i Furibonda 11 metara.
2015. preuzeli su kalupe renomiranih plovila Grašo.
– Grašo je sad je na nekoj pauzi, počet ćemo ga raditi 2024. godine opet, a za mali Grašo 646 li Grašo 19 tu želimo modernizirati kompletne kalupe jer su dosta stari, govori Luciano i dodaje:
– Imamo ideju razviti jedan naš obiteljski krstaš od 9 metara, ali to čekamo za neka bolja vremena.
A prijatelji? E oni ne smiju čekati!
– To je od mog prijatelja Momića Roberta koji je bio vaš gost u emisiji, koji me javno prozvao da nikako da mu završim brod. Ovom prilikom mogu obećati da ćemo stvarno do kraja mjeseca završiti brod.
Tvrtka je u proteklom razdoblju izgradila 200-tinjak plovila. Također posjeduje visoku razinu tehnološke opremljenosti i dobro poznaje suvremene procese proizvodnje. Muku muči s novim radnicima. Našim mladima draži je turizam. Ništa protiv brodogradnje očito nemaju djevojke iz dalekog Nepala.
– Čak ozbiljna brodogradilišta u proizvodnji u laminarnici imaju žensku ruku jer je poznato da su ženske puno pedantnije od nas muškaraca, kaže Luciano.
Dugogodišnji članovi tima važna su vlasnikova podrška:
– On je glavni vizionar svega, ima ideje i onda mi to nekako realiziramo i finiširamo, kaže David Lazar, radnik.
Luciano Beg pravi je čovjek na pravom mjestu koji o brodogradnji već dugo promišlja u skladu s ekološkim standardima. 15 godina nakon prvih nacrta napokon ostvaruje svoj dugo sanjani – električni katamaran. Uz stakloplastiku gdjegod je moguće koriste se prirodni materijali.
– U ruci držim jedan prototip, jedan ispitni model stolice. One će se raditi od prirodnih materijala u procesu vakuum infuzije, to znači lan namazan s bioepoksidom, govori Luciano Beg.
– To je početak ostvarenja sna o kojem sam pričao, o električnom katamaranu od 19 metara, 7 i pol metara širine, pogonjen će bit s dva elektromotora od 50 kilovata. Na krovu će imati 17 kilovat sati solarnih panela, ugrađeno 180 kilovat sati akumulatora i morao bi biti dostatan jedan dan bez sunca da odrađuje sve poslove za koje će bit namijenjen, kaže vlasnik obiteljskog brodrogradilišta.
Katamaran sve bliži prvoj plovidbi, a u pripremi već je novi ekološki projekt – uređaj za prihvat crnih i sivih voda s plovila.
