Svi znaju tko jede “kruh sa sedam kora”. No koliko je težak kruh njihovih žena i obitelji? Ana Marušić donosi priče žena koje nose sva četiri ugla svojih domova.
– Ono što je najteže su odlasci i mislim da će vam to svi reći, jer to je jako stresno i za njega i za nas. On je izgubio dobar dio događaja u životu naše djece, našem životu, sretnih… pireva, rođendana, novih godina, govori Sandi Matešić.
– Puno teže je bilo prije, sve je ovisilo u koju luku će doći, kada će doći, hoće li uopće imati mogućnost nazvati, a sad se možemo i vidjeti svakodnevno i svaku brigu, svaki problem riješiti, makar razgovorom, kad već nije tu da može fizički pomoći, dodaje Sandi.
A da je krenuti iznova, od početka?
– On ne bi sigurno izabrao navigaciju, ali vjerojatno jedno drugo bi izabrali, kaže Sandi Matešić.
Financijska sigurnost bez sumnje ima svojih prednosti, ali često se zaboravlja naličje ovakvog života, prenosi HRT Magazin.
– Ne vidite se dugo pa se više volite. Sve to stoji, ali možda kad bi nekako pokušali ljudi shvatiti da je ovo život svaki dan, nije to život samo sedam mjeseci ili pet mjeseci… Nadamo se da neće biti doviijeka, da ipak provedemo život zajedno, mislim da je to ipak smisao svega, kaže Nives Cukor Ferhatbegović.
– Bilo je teško kad smo bili sami, još je teže postalo kad smo dobili djevojčicu, pogotovo sad kad je ona svjesnija, pa kad ja nešto zabranim, a ona kaže da bi ona tatu, a tebi pukne srce. Prekrasan je suprug, to moram reći, i predivan je tata, nema toga što on ne radi za svoju curicu, dodaje Nives.
Upravo se predrasudama vezanim uz živote žena pomoraca pozabavila profesorica na Odjelu za psihologiju zadarskog Sveučilišta, i sama žena pomorca.
– Umjesto toga “lako je njoj, ona je žena pomorca” spomenuti ću da je na prvom mjestu razdvojenost, preopterećenost brigom za djecu, za kućanstvo, nadalje usamljenost, koja je osobito naglašena kada se nešto u obitelji događa, porodi, smrt u obitelji, bolesti. Sve je to nešto što žena iznese na svojim leđima. Osim toga, kod žena pomoraca je često da podređuju svoju karijeru obrascu smjene supruga, kaže dr.sc. Ana Slišković sa Sveučilišta u Zadru.
Njihovi su životi određeni stalnim prilagodbama na odsutnost, pa na ponovnu prisutnost, te neizvjesnošću, a nerijetko i strahom.
– Nikad ne znaš kad će zapravo biti kući, ne možeš dugoročno planirati. Svaki put kad se ne javi je prva misao “nešto se dogodilo” – jesu li pirati ili neka nesreća, tako da je život žena obilježen anksioznosti vezano za rizike u pomorskoj profesiji, dodaje Slišković.
Ne zaboravimo sve to, kad sljedeći put pomislimo “lako njoj, ima muža pomorca”.
