Bakarski kapetan Ivan Vlašimsky i posada broda »LNG Prosperity«, u kojoj su uz Vlašimskog još četvorica hrvatskih državljana, spasili su živote četrdeset i troje ljudi u dramatičnoj akciji spašavanja u Sredozemnom moru, između Libije i Malte, koja je započela tijekom noći s nedjelje 16. travnja na ponedjeljak 17. travnja, u lošim vremenskim uvjetima, s vjetrom brzine 20 čvorova i valovima visine tri metra.
Unesrećene su Vlašimsky i njegova posada izvukli iz mora, nakon što se plovilo kojim su iz Libije krenuli prema Italiji napunilo morskom vodom i prevrnulo, piše Novi list.
Uz kapetana Vlašimskog, u akciji su sudjelovali i hrvatski državljani Luka Krešić, drugi časnik palube, Davor Marjanović, treći časnik, upravitelj stroja Ivo Franić i časnik elektrotehnike Teo Topić.
Prvi poziv
– Želim prvo zahvaliti svojoj posadi koja je odradila ovu akciju spašavanja iznimno profesionalno i požrtvovno. Svi su dali sve od sebe da te ljude spasimo i izvučemo iz mora na naš brod. Uspjeli smo zbog timskog rada i truda svih članova posade, kaže Vlašimsky, dodajući kako je cijela akcija spašavanja bila iznimno fizički i emocionalno zahtjevna za sve članove posade »LNG Prosperityja«.
– Prvi poziv dobili smo od Središnjice za traganje i spašavanje (MRCC) na Malti, u nedjelju, petnaest minuta prije ponoći. Uputili su nas prema poziciji na kojoj je uočeno manje plovilo s oko tridesetak ljudi, prema njihovoj tadašnjoj procjeni, koje je plutalo oko 40 nautičkih milja dalje od rute kojom smo plovili.
Odmah sam okupio posadu i obavijestio ih o svemu te smo skrenuli s kursa prema dojavljenoj poziciji. Odmah smo pripremili sva sredstva za spašavanje – splavi za spašavanje, čamac za spašavanje, pojaseve, kolutove, dodatne konopce, brodske ljestve i tako redom. U međuvremenu se javio jedan od brodova u blizini, tražeći da mi nastavimo prema poziciji jer su imali problema s telefonom, zbog čega nisu mogli komunicirati s MRCC-om na Malti, kaže Vlašimsky.
Zapovjednik je na mostu postavio dodatnu stražu i promatrače, a na poziciju koja im je dojavljena s Malte stigli su oko dva sata ujutro u ponedjeljak, a iako nisu vidjeli ništa na radaru, uočili su svjetlosne signale s brodice pretrpane izbjeglicama koji su se iz Libije pokušali domoći Italije.
– Oko sat vremena kasnije došli smo dovoljno blizu da vidimo kako je riječ o plovilu duljine oko 15 metara, pretrpanom ljudima, s vrlo niskim nadvođem zbog čega su se valovi prelijevali u unutrašnjost plovila. Došli smo na poziciju, na oko jednu milju od plovila, napravili im zavjetrinu, ali tada su oni ugasili svjetla pa smo izgubili vizualni kontakt.
Kada smo mi ugasili svjetla, oni su počeli ponovo signalizirati i polako krenuli prema nama. Izdao sam zapovijed da se u more spuste konopci. Vidjeli smo da se valovi prelijevaju u plovilo. Došli smo na svega nekoliko metara od njih, ali nisu uspjeli prihvatiti konopce koje smo spustili.
More i vjetar nosili su ih prema krmi našeg broda, a kad su uspjeli prihvatiti konopce koje je posada spustila, valovi su zapljusnuli i prevrnuli njihovu brodicu i svi su završili u moru, kaže Vlašimsky, ističući kako je u tom trenutku započela borba s vremenom kako bi se svi unesrećeni ipak izvukli na sigurno.
Vrhunski posao
– U tom trenutku nije bilo puno vremena za razmišljanje. Val je jednostavno prešao preko njih i svi su završili u moru. Spustili smo s broda sve što smo mogli, splav za spašavanje, kolutove, pojaseve, konopce, sve što smo imali na raspolaganju. Nismo znali koliko ih je, a valovi i vjetar su ih nosili prema krmi tako da smo ih sve morali čim prije izvući na naš brod. Cijela je posada sudjelovala u tome, sve se događalo vrlo brzo, unutar možda pola sata ili nešto više.
Uspjeli smo ih više od dvadeset izvući na brod, a ostali su se ukrcali na splav za spašavanje. Spasilačku brodicu nismo mogli spustiti jer su ljudi u moru bili točno ispod nje. Onima koji su se ukrcali u splav za spašavanje bacili smo vodu, termoizolacijska odijela i ostalo, kao i dodatne konopce te smo ih držali uz brod čekajući da se vrijeme malo smiri.
Ujutro smo ih uspjeli iz splavi prebaciti na brod. Jedan od njih nije, vjerojatno zbog straha i iscrpljenosti, htio izaći iz splavi pa smo se upravitelj stroja Ivo Franić koji je za cijele akcije spašavanja odradio zaista vrhunski posao i ja spustili ljestvama i uspjeli ga izvući, kaže Vlašimsky.
Prema riječima spašenih, na plovilu su ukupno bila četrdeset i četvorica, tako da je jedna osoba nestala, zbog čega je posada »LNG Prosperityja« nastavila potragu sve do 13 sati u ponedjeljak, nakon čega su nastavili plovidbu prema Malti, gdje su u utorak iskrcali spašene osobe.
Brodolomcima je na »LNG Prosperityju« osigurana topla odjeća, smješteni su na sigurno, a kapetan Vlašimsky kaže kako nije bilo ozbiljnije ozlijeđenih. Na pitanje kako se on i posada osjećaju nakon svega, odgovara kako su svi akciju spašavanja doživjeli vrlo emocionalno.
– Posada je, ponavljam još jednom, odradila vrhunski posao, ali kad je sve skupa završilo, i meni i mnogim drugima među posadom su krenule suze. Riječ je o ljudskim životima, a na nama je bilo da damo sve od sebe da ih spasimo. Iskreno, kad smo plovili prema njima, nadao sam se da na plovilu nema žena i djece, i donekle mi je laknulo kad sam vidio da je riječ o muškarcima, jer bi sa ženama i djecom sve bilo još puno teže.
Uspjeli smo spasiti veliku većinu, a vjerujem da je i Bog htio da se nađemo dovoljno blizu da im na vrijeme stignemo u pomoć. To je i naša obaveza kao pomoraca, da pomognemo ljudima u nevolji. Dolazim iz pomoračke obitelji, moj pokojni otac Darko također je bio kapetan duge plovidbe i siguran sam da bi bio zadovoljan i ponosan na način kako smo sve odradili. Na kraju svega, sretni smo da smo uspjeli pomoći ljudima u nevolji, kaže kapetan Vlašimsky.
Andrej Vlašimsky: Na čast cijeloj obitelji
Ivan Vlašimsky je bratić Andreja Vlašimskog, također pomorskog kapetana, dobitnika Plave vrpce Vjesnika, najprestižnije nagrade za spašavanje ljudskih života na moru, 2017. godine, za akciju spašavanja posade indijskog tankera potonulog u nevremenu u Adenskom zaljevu.
Andrej Vlašimsky, koji je za tu akciju dobio i druge nagrade i priznanja, kaže kako će Ivana i posadu njegovog broda predložiti za ovogodišnje kandidate za Plavu vrpcu.
– Predložit ću ga kao kandidata za Plavu vrpcu. Razgovarao sam s njim, znam koliko je zahtjevno bilo to što su on i njegova posada napravili. To je na čast njemu i cijeloj našoj obitelji, jer svi smo pomorci, on, ja, moj stric – njegov pokojni otac, a umirovljeni kapetan duge plovidbe je i moj otac Borut, rekao je Vlašimsky.
Marinko Glavan / Novi list
