Hrvatski pomorac Luka Krmić iz Komina kod Opuzena jedan je od glavnih aktera nedavnog spašavanja 16 života na moru!
Zajedno sa kolegama s teretnog broda Reestborg, na kojemu plovi kao drugi časnik, Luka je sudjelovao u svetoj dužnosti svih pomoraca. Naime, iz voda Meksičkog zaljeva spasili su 16 brodolomaca, koji su dugih deset dana plutali zaljevom na maloj brodici.
U tih deset dana bespomoćno su gledali kako brodovi prolaze. U jednom trenutku zateklo ih je i nevrijeme, a drugo je već bilo na obzoru. Njihovo putovanje moglo je završiti kobno, no hrabrošću posade broda Reestborg svi su brodolomci sretno spašeni.
Priču o spašavanju i preživljavanju nesretnih Kubanaca iz prve ruke nam je ispričao sam Luka Krmić.
“Svi mi pomorci znamo da Meksički zaljev obiluje brodovima svih vrsta, od najmanjih pa do onih najvećih. Ovo je vrlo bitno naglasiti zbog događaja koji su se odvili na dan 08.03.2023., na poziciji 25.07° N / 89.34° W.
U mojoj jutarnjoj gvardiji ugledao sam svjetlo koje mi je dolazilo s lijeve strane pramca. Udaljenost od najbližeg kopna je bila oko 300 Nm. Unatoč velikoj dubini na toj lokaciji, nije se moglo isključiti da se radi o ribarici koja mi možda daje upozorenje na svoju lokaciju.
Prvo što mi je privuklo pozornost je to što plovilo nije imalo nikakvu navigacijsku signalizaciju ni AIS. Međutim, način na koji je signaliziralo bio je kao da mi je željelo privući pozornost. Promijenio sam kurs da bi što bliže prošao toj brodici, ne bi li potvrdio svoje sumnje.
Kad sam već bio sigurniji da bi se moglo raditi o ljudima u potrebi, na most sam pozvao kapetanicu. Unatoč početnoj sumnjičavosti, ipak me poslušala i okrenula brod da još jednom i još bliže prođemo kraj nepoznate brodice.
Nakon što smo reflektorima za potragu otklonili svaku sumnju i bili sigurni da se radi u ljudima u nevolji, brodskom sirenom smo im dali do znanja da smo ih ugledali i zaustavili smo motore u njihovoj relativnoj blizini. Nakon toga je kapetanica kontaktirala osobu za sigurnost iz kompanije, a ja sam preko radiotelefonije obavijestio američku Obalnu stražu USCG.
USCG nas je zamolio da im pomognemo i pokrenemo akciju spašavanja. U tom trenutku nismo točno znali koliko ljudi se nalazi na brodici i ima li među njima malodobne djece.
Cijela posada je nakon toga pristupila spašavanju i uspjeli smo privezati brodicu i privući je do brodske skale. Šesnaest osoba sigurno se popelo na našu palubu, gdje im je pružena prva pomoć i sve ostalo potrebno u toj situaciji.
Na sreću, nitko nije bio teže ozlijeđen. Među spašenima nije bilo maloljetnika.
Davno nekada sam gledao dokumentarac da izbjeglice s Kube ne pokušavaju direktno s otoka prijeći u SAD, već da prvo otiđu na Yucatan te se otamo pokušaju domoći njima obećane zemlje.
Naravno, svi spašeni bili su s Kube. Nestalo im je goriva i 10 dana su plutali na otvorenom moru. Nemali broj brodova je prošao kraj njih i nitko im nije pomogao. Jednom ih je čak pogodilo i nevrijeme, a po njihovim riječima, jedva su ga preživjeli. Pitanje je bi li preživjeli nevrijeme koje je dolazilo idući dan.
Na putu za Port Arthur skrenuli smo s planirane rute, gdje smo se susreli sa brodom USCG i predali im brodolomce.
Kada smo stigli u luku Port Arthur, na brod nam je došao predstavnik USCG i predao Certificate of Merit kao zahvalu za pomoć u SAR operaciji”, ispričao nam je drugi časnik Luka Krmić.
Svaka čast našem Luki Krmiću i svim ostalim članovima posade teretnog broda Reestborg!
