O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Brodovi za prijevoz automobila u ovoj zemlji kasne zbog – smrdljivih martina

U prvom kvartalu u Australiji je došlo do pada u RO/RO prometu, i to zbog pomalo neočekivanog razloga. Naime, do pada je došlo jer se Australija bori protiv invazivne vrste insekta, poznatog i kao smrdljivi martin.

“Strogi propisi o biosigurnosti u Australiji stvorili su značajne izazove i zagušenja u pomorskom prometu i operacijama terminala. S druge strane, imali smo koristi od mjera biosigurnosti pružanjem opsežnih usluga dekontaminacije. Ova diversifikacija naših operacija dokazuje prilagodljivost našeg poslovnog modela”, rekao je Lasse Kristoffersen, CEO operatera terminala Wallenius Wilhelmsen, koji upravlja RO/RO terminalom u Melbourneu.

Australija je uspjela spriječiti širenje smeđe mramorne stjenice, vrste smrdljivog martina, invazivne štetočine porijeklom iz Azije. Buba je već napala polja Sjeverne Amerike i Europe, ali strogi australski propisi spriječili su širenje ovog insekta u Australiju, što bi moglo uzrokovati štetu i do 800 milijuna američkih dolara godišnje. Da bi to spriječili, australska carina pažljivo pregledava sav dolazni teret, prenosi The Maritime Executive.

U nekoliko slučajeva, vlasti su naredile zaraženim plovilima da odu u druge zemlje kako bi se dekontaminirala prije povratka, navodi Freightwaves. Drugi se brodovi suočavaju s odgodama zbog pregleda i dekontaminacije prije iskrcaja tereta.

Teret koji je već istovaren također može kasniti, a to se posebno odnosi na uvezena vozila. U travnju je u jugoistočnoj Australiji zabilježeno 8.000 zaraženih automobila koji su čekali dekontaminaciju, navode lokalni mediji. Neki su kupci morali čekati čak 300 dana da im novi automobil bude isporučen.

“Ovo je još jedna od onih čudnih posljedica pandemije, gdje se zbog prekida u opskrbnom lancu tisuće automobila nalazilo u drugim zemljama čekajući da brodovi budu spremni. U to vrijeme, na automobilima se skupljaju štetočine. Jednostavno si ne možemo priuštiti da dođu u našu zemlju”, rekao je australski ministar poljoprivrede Murray Watt.

U prvom kvartalu u Australiji je došlo do pada u RO/RO prometu, i to zbog pomalo neočekivanog razloga. Naime, do pada je došlo jer se Australija bori protiv invazivne vrste insekta, poznatog i kao smrdljivi martin.

“Strogi propisi o biosigurnosti u Australiji stvorili su značajne izazove i zagušenja u pomorskom prometu i operacijama terminala. S druge strane, imali smo koristi od mjera biosigurnosti pružanjem opsežnih usluga dekontaminacije. Ova diversifikacija naših operacija dokazuje prilagodljivost našeg poslovnog modela”, rekao je Lasse Kristoffersen, CEO operatera terminala Wallenius Wilhelmsen, koji upravlja RO/RO terminalom u Melbourneu.

Australija je uspjela spriječiti širenje smeđe mramorne stjenice, vrste smrdljivog martina, invazivne štetočine porijeklom iz Azije. Buba je već napala polja Sjeverne Amerike i Europe, ali strogi australski propisi spriječili su širenje ovog insekta u Australiju, što bi moglo uzrokovati štetu i do 800 milijuna američkih dolara godišnje. Da bi to spriječili, australska carina pažljivo pregledava sav dolazni teret, prenosi The Maritime Executive.

U nekoliko slučajeva, vlasti su naredile zaraženim plovilima da odu u druge zemlje kako bi se dekontaminirala prije povratka, navodi Freightwaves. Drugi se brodovi suočavaju s odgodama zbog pregleda i dekontaminacije prije iskrcaja tereta.

Teret koji je već istovaren također može kasniti, a to se posebno odnosi na uvezena vozila. U travnju je u jugoistočnoj Australiji zabilježeno 8.000 zaraženih automobila koji su čekali dekontaminaciju, navode lokalni mediji. Neki su kupci morali čekati čak 300 dana da im novi automobil bude isporučen.

“Ovo je još jedna od onih čudnih posljedica pandemije, gdje se zbog prekida u opskrbnom lancu tisuće automobila nalazilo u drugim zemljama čekajući da brodovi budu spremni. U to vrijeme, na automobilima se skupljaju štetočine. Jednostavno si ne možemo priuštiti da dođu u našu zemlju”, rekao je australski ministar poljoprivrede Murray Watt.

HTML Code here

Što nas pokreće

HTML Code here