Konačno sam priveo kraju čitanje jedne knjige! Dugo je trajalo, dugo mi je stajala na radnom stolu. Često mi se tako događa, čitanje se odužuje, ponekad i nepotrebno. Loša je navika i paralelno čitanje dvije, pa i tri knjige. U ranijim tekstovima tu sam knjigu već spominjao, nazočio njezinoj riječkoj promociji. Autor je Julijano Sokolić, a naslov »Zlatna knjiga lošinjskog pomorstva«. Naziv jasno iskazuje njezinu tematiku. Jedan od niza naslova izuzetno plodnog lošinjskog autora, piše Branko Šuljić za Novi list.
Naprosto mi je neshvatljivo odakle stalno izvlači teme i građu za njih. Kada se čini da je sve iscrpio, da će malo odmoriti, on se javlja s novim naslovom. Svojedobno mi je govorio da ima još puno tema za istražiti i napisati, da ih mora sačuvati od zaborava. Bogata lošinjska povijest neiscrpno je vrelo njegova stvaralaštva. Još se žalio, govorio da nema nikoga tko bi mu se pridružio, danas-sutra nastavio njegov rad. Kao da je jedini koji se susreće sa sličnim problemima…
»Zlatna knjiga« objavljena je krajem prošle godine, i to dvojezično – na hrvatskom i engleskom u istom izdanju. Objavljena je »na spomen nebrojenim neimarima lošinjskog pomorstva koji su svoji radom, znanjem i smionošću preplovili sva mora i prenijeli slavu rodnog otoka diljem svijeta«. Pa u uvodu autor nastavlja: »Do danas je poznato što su sve uspjeli, kada i kako dostigli i postigli, ali ostaje još mnogo toga za istražiti u dokumentima koji su sačuvani, a ima i dijelova povijesti koja nikad neće biti poznata u cijelosti. Međutim, već ovo što znamo dovoljno je za jednu zlatnu spomen-knjigu u kojoj će biti prikazani događaji i osobe koji su bili sudionici te vječne i čuvene borbe čovjeka s morem i života prilagođenog njegovoj prirodi, snazi i ćudima. Zato je svaki dijelić te povijesti nauk i tajna življenja i opstojnosti.«
Istaknuti lošinjski pomorci
Nakon standardnih uvodnih tekstova knjiga počinje »Kronologijom o tome kako je Lošinj postao čuven u svijetu pomorskog privređivanja«, što je naslov prvog od pet poglavlja knjige. Ostalima su naslovi: »Pomorci i osobe koje pamti novija povijest pomorstva lošinjskog otoka«, »Razno – Mozaik raznolikih aktivnosti u povijesti pomorstva Lošinja«, »Ostalo – Proizašlo iz pomorske aktivnosti lošinjskog pomorstva« te »Dodaci – Pojmovnik«. U svakome od tih poglavlja više je podnaslova i oni preciznije uvode u dio teksta što slijedi. Svaki je maksimalno sadržajan, s mnoštvom podataka, imena ljudi i brodova, te brojki koje oslikavaju lošinjsku pomorsku aktivnost. A dobro mi je znana pedantnost Julijana Sokolića, koliko je uporan i strpljiv u traženju podataka, pa nema sumnje da su točni i pouzdani. Mogli bi poslužiti nekom drugom istraživaču hrvatske pomorske povijesti. I ne samo pomorske.
Posebnu vrijednost knjige čini poglavlje u kojemu su predstavljeni istaknuti lošinjski pomorci. Ponešto sam znao o nekima od njih, pročitao u ranije objavljenim tekstovima Julijana Sokolića. Sada su prvi put svi na jednom mjestu, uključujući i one o kojima dosad nije pisao. Potaknuli su ga drugi, čak i ljudi koji nisu od mora. Kako uvodno napominje, počelo je 2006. godine, prilikom velike rekonstrukcije malološinjske rive. Pa je nastala Riva lošinjskih kapetana, potom i Riva Priko. Pa je arhitekt predložio da se postavi trajni spomen na pomorske kapetane, na način da se na kameni pokrov priključnih ormarića za struju uklešu njihova imena. A tko će napraviti izbor ako ne Julijano Sokolić. I tako je počelo… Prvi popis kapetana i admirala otoka Lošinja objavio je u listu Pomorac, glasilu Kluba pomoraca iz Malog Lošinja. Sada su oni detaljno predstavljeni.
Niska kapetana iz jedne obitelji
Julijano Sokolić grupirao je biografije pomoraca prema mjestu njihova rođenja ili podrijetla – Veli Lošinj, Mali Lošinj i Nerezine. Biografije su detaljne i iz njih otkrivamo mnoštvo široj javnosti nepoznatih pojedinosti o tim pomorcima i njihovim podvizima na moru. Nećemo ih ovdje nabrajati i prepričavati kada su i kako počeli ploviti, na kojem brodu, kada je svaki od njih postao zapovjednik, koliko je plovio… To bismo trebali objavljivati u nastavcima. Tko se odluči za čitanje knjige, saznat će, između ostaloga, da je prvi otočni kapetan duge plovidbe rođen u Velom Lošinju 1608. godine. Također, predstavljena je niska kapetana iz jedne velološinjske obitelji, pa kapetani koji su prvi s obala istočnog Jadrana oplovili zloglasni rt Horn i stigli u Čile, odnosno oko rta Dobre nade u tadašnji Bombay. Kapetan lošinjskog podrijetla rođen u Veneciji postao je egipatski admiral i paša. Malo tko zna za lošinjskog kapetana koji je razoružao posadu francuskog ratnog broda koja ih je prethodno zarobila. Nabrajanju nikad kraja, sve do čuvenog talijanskog admirala i velikog jedriličara, jednog od najvećih svih vremena. A lista nije zaključena, ima na njoj puno slavnih imena. Nisu samo kapetani ispisivali slavnu povijest lošinjskog pomorstva.
Pozabavio se Julijano Sokolić i brodograditeljskim obiteljima, pomorskim poslovanjem na otoku i izvan rodnog otoka, a predstavio je i Pomorsku školu u Malom Lošinju.
Mora se istaknuti i bogatstvo ilustracija. Fotografije, crteži… gdje je samo izvukao sve ono iz davnih vremena. Pohvaliti treba edukativne prikaze, kao što su »podjela jedrenjaka prema snasti« te detaljan prikaz opreme jedrenjaka »da nas podsjeti koliko je toga trebalo znati i s time upravljati po svim klimama i vremenu da bi se obavljao komercijalni promet, a sačuvao i održavao brod, ali i posadu.«
»Zlatnu knjigu lošinjskog pomorstva« izdavački potpisuje Klub pomoraca Lošinj kao prvijenac kojim su uplovili u novu aktivnost, u izdavačke vode.
Prvi doseljenici s kopna
Iz Uvoda knjige prepisujem nekoliko zanimljivih rečenica koje otkrivaju najstariji dio lošinjske povijesti. »Dosadašnja povijesna istraživanja doseljenja prvih stalnih žitelja na južnom dijelu otoka Lošinja zbjeg je dvanaest hrvatskih obitelji s kopna na otok koji se nalazio pod vlašću grada Osora, a koji je dozvolio krajem 13. stoljeća naseljenje novih otočana. To je bilo povezano s potrebom obrade zemljišta i paše sitne stoke, kojoj su došljaci bili vični, a čime su pridonijeli s jedne strane obrani otoka od stranih ugroza, a s druge boljim osorskim prihodima«, piše Julijano Sokolić.
