Parobrod »Tagliamento« je nadasve zanimljive povijesti – triput je torpediran, jednom je ostao bez pramca kada je uplovio u minsko polje, a na njemu su stalno bili ukrcani pomorci iz naših krajeva.
Sve je počelo desetog lipnja 1940. godine kada Italija ulazi u rat – nalazi se »Tagliamento« u francuskoj luci Port-de-Bouc, pa ga Francuzi, koji su postali neprijatelji, zarobljavaju, a posadu uhićuju. Odmah je dat na upravljanje francuskoj kompaniji Messageries Maritimes. No, uskoro se Francuska predala, pa je 16. srpnja 1940. posada oslobođena i brod je vraćen vlasniku. Uskoro je brod rekviriran od Regio Marine te počinje prevoziti trupe i ratni materijal, uključujući i konje, iz talijanskih luka prema Albaniji, piše Danilo Prestint za Novi list.
Ratne posljedice
Devetnaestog srpnja 1941. godine u plovidbi Pirej – Candia (Heraklion) uplovljava u minsko polje koje je postavila britanska podmornica »HMS Rorqual« te ostaje bez pramca. Asistira joj torpiljarka »Lupo« (izgrađena u Rijeci) kojom zapovjeda F. Mimbelli (podrijetlom iz Orebića). O mjestu popravka nema podataka, ali od 1942. do kraja 1943. godine u najmu je njemačkog Luftwaffea! Šestog lipnja 1942. godine na brodu umire ložač Giovanni Bacillo (otac Luigi) s otoka Silbe, a kao uzrok navodi se – bolest nastala zbog ratnih posljedica.
Nakon toga brod počinje ploviti prema luci Bastia na Korzici: 12. ožujka 1943. francuska podmornica »Casablanca« ispaljuje prema konvoju u kojem se nalazi »Tagliamento« čak četiri torpeda. Sva četiri promašuju i eksplodiraju na obližnjoj plaži. Niti mjesec dana kasnije, osmog travnja 1943., britanska podmornica »HMS Trident« (zapovjednik P. E. Newstead) također ispaljuje četiri torpeda prema parobrodu i sva četiri promašuju, jer je brod bio prazan i imao vrlo mali gaz.
No, sreća ne može trajati vječno: 14. (ili 16.) travnja 1943. parobrod »Tagliamento« počinje ukrcavati u luci Livorno teret vozila za Olbiju. Ukrcaj, koji je uključivao i 273 tone mitraljeza, dovršen je 17. travnja. U 11 sati 21. travnja »Tagliamento« isplovljava iz Livorna za luku La Maddalena, u konvoju u kojem su talijanski brod »Ercole« i francuski »Ste. Marguerite« (bivši norveški »Ringulv« u njemačkim rukama). U pratnji je pomoćna krstarica »Cattaro«.
Potjera za konvojem
Na parobrodu su, uz 48 civilnih članova posade (građen kao putničko-teretni) i 72 vojnika, postoji i mogućnost da je bio ukrcan i nepoznat broj poslužitelja-protuavionaca), a prevozio je opskrbu za talijanske i njemačke trupe, pogotovo vozila i municije pod zapovjedništvom kap. Maria Miranija iz Milja (Muggia).
Pet minuta nakon ponoći 22. travnja konvoj je otkrila britanska podmornica »HMS Saracen« (poručnik Michael Geoffrey Rawson Lumby), unatoč jakoj kiši, s udaljenosti od 1.830 metara. Brodovi su plovili brzinom od samo sedam čvorova, »HMS Saracen« se pripremao za napad, kada je zamijetio da prema njemu plovi »Cattaro« te je zaronio. Kada se Lumby uvjerio da nije otkriven, već je »Cattaro« samo napravio krug oko konvoja, podmornica je izronila i krenula u potjeru za konvojem. U 1.02 Lumby je naredio ispaljivanje tri torpeda s udaljenosti od 1.830 metara prema drugom brodu u konvoju, a to je bio »Tagliamento«. Dva torpeda su prošla ispod trupa, a treći je prošao ispred pramca. Napad je ponovljen četiri minute kasnije s nova tri torpeda s udaljenosti od 1.100 metara. Prvi je prošao pred pramcem, drugi je pogodio »Tagliamento« u skladište iza dimnjaka. Eksplozija je aktivirala municiju u teretu – eksplozija je bila toliko jaka da je izbacila zapovjednički most, preko podmornice koja je uronjavala, u more. Lumby je zapisao u brodskom dnevniku da je samo srećom izbjegao da bude oštećen kišom krhotina. Napad se dogodio južno od otoka Pianosa…
Nijedan preživjeli
«Cattaro« je izbacio šest dubinskih bombi – predaleko da bi oštetile podmornicu, a nakon toga je konvoj nastavio prema svom cilju bez zaustavljanja i pokušaja spašavanja preživjelih iako je malo vjerojatno da je netko preživio…
Iz Bastije je u potragu za preživjelima poslana stara torpiljarka »Giuseppe La Masa«, dok hidroavioni, koji su bili zatraženi, nisu mogli uzletjeti zbog magle. »La Massa« je na mjestu torpediranja pronašla samo plutajuće dijelove broda i nijednog – preživjelog. Nakon duge i bezuspješne potrage, torpiljarka se vratila u bazu.
»Tagliamento«
Godina gradnje: 1922.
Brodogradilište: Cantiere San Rocco S.A., Trieste
Novogradnja br. 39
Vlasnik: Navigazione Libera Triestina S.A., Trieste
GRT: 5794 t
Dimenzije: 123,2×16,5×8,8 m
Pogon: parni stroj trostruke ekspanzije; tri kotla
Snaga:465 IKS
Brzina; 10,0 čv
1937 – Lloyd Triestino S.A. di Navigazione, Trieste
Stradali upravitelji stroja iz naših krajeva
Giuseppe Ahel (pok. Leone), iz Pule, stradao 25/4/1944. pri brodolomu u nevremenu parobroda »Jakljan«; Giuseppe Balassi iz Pule stradao 31/12/1940. na brodu »Quinto«; Giovanni Castellani (Giovanni) iz Gruža, stradao 27/5/1943. u bombardiranju broda »Sansego«; Biagio Cossara (pok. Giorgio) iz Pule, stradao 22/12/1943. pri potonuću remorkera »Parenzo«; Teodolindo Cristoffi (Leonardo) iz Pule, stradao 7/5/1943. pri potapanju broda »Peppino Palomba«; Giuseppe (ev. Giovanni) Della Motta (pok. Domenico) iz Rovinja stradao 31/5/1942. pri potapanju broda »Gino Allegri«; Gerolamo Doro (Raimondo) iz Rovinja stradao pri potapanju broda »Crispi« 29/3/1943.; Antonio Ducci (pok. Guglielmo) iz Karlobaga stradao 2/12/1942. pri potapanju broda »Puccini«; Giovanni Franchetti (pok. Giovanni) iz Rijeke stradao 15/2/1942.. pri torpediranju broda »Ariosto«; Ferdinando Gulich (Francesco) stradao 29/12/1942. na brodu »Iseo«; Lino Labinac (pok. Antonio) iz Labina, stradao11/12/1941. na brodu »Calitea«; Carlo Liberti (pok. Carlo) iz Zadra stradao 8/2/1944. pri granatiranju broda »Salona«; Giuseppe Marotti (Giuseppe) iz Kastva, stradao 5/3/1942.pri potapanju broda »Marin Sanudo«; Emilio Mauro (pok. Cosimo) iz Šušnjevice, stradao 21/3/1945 pri bombardiranju remorkera »No.47«; Wladimiro Mirkovich (Giovanni) stradao 29/3/1942. na brodu »Galilea«; Antonio Muschi (Antonio) iz Pule, stradao 17/1/1942. na brodu »Rampino«; Antonio Muscoli (pok. Antonio) iz Rijeke, stradao pri torpediranju 26/6/1940. broda »Francesco Barbaro«; Francesco Rainis (pok. Zaccaria) iz Malog Lošinja, stradao 4/9/1942. pri torpediranju broda »Padenna«; Francesco Robba (Pietro) iz Pule, stradao 13/7/1941 na brodu »Caldea«; Cosimo Ružić (pok. Cosimo) iz Sušaka, stradao pri mitraljiranju 14/1/1944. broda »Spalato«; Giovanni Sillich (pok. Gualtiero) stradao pri torpediranju 28/6/1940. broda »Paganini«; Giorgio Slajmer (pok. Emilio) iz Rijeke, stradao 7/4/1944. pri bombardiranju broda »Eneo«; Massimiliano Stefani iz Pule stradao 24/1//1944. na brodu »Costante«; Giuseppe Valentin (pok. Paolo) iz Cresa stradao 26/10/1942. na brodu »Tergestea«; Antonio Vianelli (pok. Luciano) stradao 4/10/1940. pri torpediranju broda »F. Fassio«; Boško Betiza (pok. Gasparo) iz Trogira, nestao 21/10/1944. s brodom »Isto«.
Žrtve među civilnom posadom iz naših krajeva
Giulio Giorgeri (otac Enrico), prvi časnik palube (kapetan duge plovidbe) rođen u Zadru; Giuseppe Godina (ev. Godigna, otac Francesco), mehaničar, rođen u Puli; Giuseppe Iurman (pok. Antonio), ložač, rođen u Novoj Vasi (Villanova d’Arsa); Giuseppe Millo (pok. Domenico), prvi kuhar rođen u Bujama; Carlo Muggia (Giovanni), tesar, rođen u Puli.
Cattaro
Izgradnja parobroda »Hunyad« (Ungaro-Croata, Fiume) počela je 1916. godine u riječkoj tvrtki Ganz & Co. Machine, Waggon & Shipyard Co. Ltd., Bergudi. No, gradnja nije dovršena zbog izbijanja rata, pa je porinut tek četiri godine kasnije u brodogradilištu Cantieri Navali del Quarnaro. Trup je na mrtvom vezu u Mrtvom kanalu do 1923. godine. Nedovršen je dodijeljen Kraljevini SHS, a konačno je dovršen u prosincu 1932. godine, a par mjeseci kasnije (siječanj 1933.) postaje »Jugoslavija« u floti Jadranske plovidbe d.d., Sušak. Po okupaciji je zaplijenjen te postaje »Cattaro«, pomoćna krstarica, a 1942. ima oznaku D 26 (Regia marina). Devetog rujna 1943. Italija kapitulira te je brod namjerno potopljen kod Santa Margherite da bi ga Nijemci izvukli i obnovili. Nijemci ga 22. ožujka 1944. namjerno djelomično potapaju na ulazu u luku Livorno, a posao dovršavaju saveznički zrakoplovi 14. svibnja 1944. godine. Podignut je 1947., uvršten u flotu riječke Jadrolinije i odmah otegljen u rezalište u Split.
