Entuzijast Enio Kapidžić ručno obnavlja barku izgrađenu 1927. godine. Duga je 7,5 metara, široka samo dva metra, stonska gradnja, veslarica. Pokušaj je to da se oživi barka što bi je drugi odavno bacili.
Drvenih barki sve je manje u gradskom portu, ona najstarija zbog oštećenja koje je pretrpjela sada je ispod Posata na popravku.
Izgrađena je 1927. godine. Bila je u posjedu obitelji Vitković iz Brijeste sve do 90-ih godina prošlog stoljeća kada je prodana u Žuljanu gdje je služila kao radna barka. S njome su se vadile mreže i ribalo Enio Kapidžić je u to vrijeme tražio barku, htio je baš drvenu, staru – i pronašao je u Žuljani, javlja HRT More.
Barku Naprijed Enio je kupio 2001. i lijepih 15 godina na njoj uživao. Bila je privezana u gradskom portu, ali onda je za olujnog juga u sudaru sa susjednom jedrilicom bočno došlo do oštećenja i morala je van mora. Od tada Enio ima svoju malu radionicu, nije marangun (stolar, drvodjelac, op.a.), cijeli radni vijek bavio se elektronikom, a umirovljeničke dane krati popravljajući i obnavljajući svoju barku.
“Prvo moram zahvalit udruzi Nazbilj koja mi je posudila mašinicu. Bez nje ne bi mogao ništa raditi, radio bi sporije. Drva imam, sve murva, slučajno sam naletio i kupio. To je danas nemoguće nabaviti. Murva je bila posječena 10 godina, a ja sam je kupio prije 30. To je drvo prve kvalitete”, objasnio je Kapidžić.
U poslu je sam svoj majstor. Rado prima savjete i svaka pomoć mu je dobrodošla.
“Barka je baš rađena od murve i od dobre borovine tako da su madijeri sačuvani izvanredno. Madijeri su oplata, a korbe su propale, interesantno, iako su od murve”, istaknuo je.
Kad izađe iz svoje radionice 10-ak metara već je na Stradunu. Alat i dijelove koje priredi u kolicima prebaci do barke ispod Posata. Treba za sobom ostaviti turiste i gužvu i spustiti se do izvlačilišta barki u staroj gradskoj luci. Tu počinje njegova meditacija. Već dvije godine strpljivo obnavlja nadasve jedinstvenu barku što svi u portu pozdravljaju.
“To je stvarno životni projekt. Pokušaj da se oživi barka što bi drugi odavno bacili. Nadam se da će biti uspješan na kraju i da će zaploviti”, poželio je Marc van Bloemen.
“Barka je stvarno povijesna. Ovo je 1927. rađeno, stonska gradnja, naša gradnja krasnog oblika. Duga je 7,5 metara, široka samo dva metra. To je baš veslarica, ustvari falkuša, najbliže je falkuši”, rekao je Kapidžić. “Nemam plan, radim ono što vidim da treba promijeniti.”
Utrobu barke ispunio je spužvom kojom vlaži drvo da se ne bi rasušilo, a onda polako dio po dio… Uspio je učvrstiti bočnu stranu, a sad učvršćuje i mijenja korbe.
“Ako je stara korba čvrsta onda se ona ne diže. Uz nju dodajem novi komad i onda on preuzima, daje snagu. Ne skidam staru da ne oštećujem drvo. Jedino umjesto onih koje su potpuno istrulile na njihova mjesta stavljam nove”, naveo je.
“Imam ponudu od tri meštra koja rade plastiku da je zamotaju u plastiku. Odbio sam to. Da sam prihvatio ona bi sad plivala i ne bi više bila ta barka”, dodao je.
Ovako čini dobro barci, jest da dugo traje, ali čini dobro i sebi i svom zdravlju.
“Ovo preporučam svakome. Prije 2 godine imao sam 136 kilograma, a sad imam 90. Mogu puno zahvaliti ovom brodu, to je terapija neviđena, to je gimnastika, to je sve korisno za čovjeka. Zahvalan sam što je ovako loša i što traži puno posla, zabavio sam se i puno mi je pomogla”, naglasio je Kapidžić.
A pomogao bi mu i dobar marangun da ga malo savjetuje u poslu oko barke. Ovako sam previše luta u pronalasku rješenja u obnovi. Potrajat će još godinu dana najmanje kako bi se ona dovela u red i ponovno zaplovila.
