Naš sugovornik bivši je policijski službenik, koji je nakon šest godina karijere u policiji odlučio objesiti odoru o klin i postati prvi pomorac u svojoj obitelji. Zbog svoje odluke, kaže, nimalo ne žali, jer mu je pomorstvo osiguralo bolji život.
“Za karijeru u pomorstvu sam se odlučio nakon što sam popričao s prijateljem koji radi na putničkom brodu. On mi je objasnio da postoji pozicija za koju je uvjet biti policajac. Budući da nemam pomorsku školu, to je bila jedina pozicija za koju sam imao uvjet te sam odlučio pokušati i nisam pogriješio.
Na brodu sam već šest godina na poziciji Security Officer, odnosno časnika za sigurnost. Moja pozicija na brodu je u suštini – policajac, tako da je posao praktički isti, naravno uz još nekoliko dodatnih ‘pomorskih poslova’.
Tipičan radni dan je teško opisati jer nikad ne znate što vam dan nosi. Na brodu bude, ovisno o klasi broda, između 3.000 i 7.000 osoba te postoji velika mogućnost za fizički konflikt. Moj posao je to spriječiti, a ako i dođe do incidenta, onda napraviti istragu kako i zašto je došlo do toga.
Uglavnom nema tipičnih smjena. Dan počinje dva sata prije uplovljavanja u luku te završava dva sata nakon isplovljavanja. Nakon toga sam na pozivu jer uvijek moram biti dostupan.
Koliko dugo ste radili kao policijski službenik?
U policiji sam proveo šest godina. Budući da su uvjeti na brodu puno bolji, otisnuti se na more nije bila teška odluka. Nimalo ne žalim zbog svoje odluke jer sam riješio sve životno bitne stavke do kojih bih, nažalost, puno teže došao da sam ostao u policiji. Iz tog razloga želim poručiti svima onima koji se žele okušati i otisnuti na more da pokušaju. Barem će znati jesu li za to ili ne.
Kako Vam nakon karijere na kopnu pada odvojenost od obitelji?
Naravno da je teško biti odvojen od obitelji, ali ovim poslom mogu osigurati sebi i obitelji bolji život. Moja obitelj nije bila baš presretna kad sam se odlučio otisnuti na more jer sam ja jedini iz uže, ali i šire obitelji koji je otišao na brod. Nisu znali što očekivati, ali su me podržavali od prvog dana.
Kako biste opisali međuljudske odnose na brodu?
Međuljudski odnosi su kao i na kopnu, nema razlike. Ako smjestite 7.000 ljudi na mali prostor, mora doći do sukoba. Ali, uglavnom se sve riješi bez većih posljedica. Što se tiče posade i odnosa među njima, uglavnom se ljudi druže s ljudima svoje nacije. Jedini razlog tome je činjenica da je lakše s nekim popričati na materinjem jeziku. Također, mentalitet je isti i lakše je razumjeti prirodu problema. Naravno da steknete i prijatelje drugih nacionalnosti, ali uglavnom se ljudi okruže sa sunarodnjacima.
Namjeravate li se nekad vratiti karijeri u policiji?
Za sada nemam planove prestati s plovidbom, ali u današnje vrijeme jako je teško išta planirati. Idem korak po korak i vidjet ću što dan za danom donosi. Ako se vratim na kopno, ne vjerujem da bih se vratio u policiju. No, nikad ne recite nikad.
Katarina Mitrović
