Dana 14. prosinca 1960. dogodila se najveća tragedija hrvatskog pomorstva. Dok je prolazio Bosporom u Petra Zoranića, novi brod tadašnje Jugoslavenske tankerske plovidbe iz Zadra udario je grčki tanker koji je bez peljara plovio pogrešnom stranom tjesnaca. Ukupno je poginulo 53 ljudi. Eduard Fatović bio je jedan od pomoraca koji je preživio.
More je poput života, uvijek nešto donosi i odnosi, uzima i daje, nemoguće postaje moguće, a onda u trenu sudbina usmjeri valove života u neizvjesnost.
Jedna od najvećih tankerskih tragedija u Europi, u kojoj je poginulo 53 ljudi, i koja je zavila Hrvatsku u crno, dogodila se 14. prosinca 1960. u Bosporu, kada su se sudarili grčki tanker World Harmony i naš tanker Petar Zoranić. Jedan od članova posade koji je preživio tragediju bio je, tada mladi pomorac s otoka Ugljana – Eduard Fatović, piše HRT.
Pisma spasila živote
Oko 2 sata iza ponoći brodski je agent došao na tanker, kako bi posadi podijelio pisma. Bio je to događaj koji se iščekivao s radošću, pa su odmah prionuli čitanju ispisanih redaka svojih najmilijih. Velika većina posade bila je zato budna u vrijeme sudara, koji se zbio u 2.40, što je mnogima spasilo život.
– Nije onda bilo kao sad, mobiteli i to. Kormilar je nosio poštu od kabine do kabine. Svi čekaju budni da kormilar donese poštu u kabinu. Svi su dobili poštu i onda se čuo taj potres, kad je taj nesretni brod bubnuo u nas, prisjeća se Eduard Fatović.
Tanker porinut godinu dana ranije
S navoza 3. Maja, porinut godinu prije za zadarsku Tankersku plovidbu plovio je samo 103 dana. Na svoje posljednje putovanje Petar Zoranić zaplovio je iz crnomorske luke Tuapsa prema Hamburgu nakrcan s 12 000 tona lako zapaljivog benzina i 11 000 tona dizelskog goriva.
Plovidba je tekla mirno sve dok se na radaru nije pojavio brod koji je izravno sjekao Zoranićev kurs. Grčki tanker World Harmony koji je prazan plovio u Crno more, unatoč zvukovima sirene, silovito je udario u Zoranićev tank s benzinom. Slijedila je strahovita eksplozija.
Eduard Fatović, kaže – nakon udara je istrčao na krmu broda, skočio u more i sa još trojicom svojih kolega počeo plivati u smjeru suprotnom od smjera kretanja dima iz zapaljenog broda.
U strašnoj tragediji živote su izgubili 21 pomorac s Petra Zoranića, s njim i turski peljar, i 29 pomoraca s grčkog tankera te dvojica turskih carinika na brodu Tarsus. Istraga je pokazala da je za tešku nesreću kriv grčki tanker jer je plovio bez peljara i pogrešnom stranom tjesnaca.
Sin Zoran rođen na godišnjicu stradanja
Eduard Fatović vratio se kući. Čekala ga je obitelj i tadašnja djevojka, a ubrzo zatim i supruga. Gospođa Mira prisjeća se kako mu je upravo ona poslala pismo, zbog kojeg je za vrijeme nesreće bio budan i kojeg nije uspio pročitati do kraja. Dodaje i kako su sina nazvali Zoran, u dogovoru s obitelji, jer se rodio na godišnjicu stradanja Petra Zoranića.
Čuvajući doživljeno duboko u sebi, barba Edi rijetko je pričao o nesreći. Godinama, priča Mira Fatović nisu ga pitali za nju, niti je on pričao.
Prvi je put cijelu priču ispričao tek prije pet, šest godina. Na kraju puta, prisjetio se barba Edi još jednom plamene noći na moru i otplovio u neka mirnija nebeska mora.
Naime, nekoliko dana nakon snimanja ove reportaže Eduard Fatović preminuo je u 87. godini u svom domu na Ugljanu.
Priča o brodu i pomorcu – Petru Zoraniću i Eduardu Fatoviću objavljena je u emisiji More uz suglasnost obitelji.
