Zdravko Kalabrić, internacionalni kuhar s otoka Krapnja, na svečanosti osnivanja Kulinarske akademije pri pučkom otvorenom učilištu «Libar» u Šibeniku 2007. godine, uzvanicima je pripremio i servirao posljednji objed u kojem su uživali putnici prve klase na Titanicu 15. travnja 1912. godine.
Šibenska rekonstrukcija objeda s Titanica privukla je golemu pažnju i stručnjaka i gurmana. Lagana, svježa večera oduševljava svojim skladom, a Kalabrić je majstorski pokazao da se i u to doba itekako vodilo računa o nutritivnoj vrijednosti kalorija, zdravlju i skladu okusa. Objed kojeg je obnovio Kalabrić izgledom je i okusom te kulinarskim pristupom toliko blizak modernoj kuhinji 21. stoljeća pa se teško oteti dojmu da nije stigao iz nekog “trendy” restorana već iz daleke prošlosti, piše Mok.hr.
Obnavljajući objed s Titanica, Kalabrić je 2007. godine tek neznatno odstupio od originalnog menija jer je umjesto «Chocolate painted eclairs with france vanilla cream» za desert servirao gotovo zaboravljenu i izumrlu slasticu «Creme brulle» koja je također bila sastavni dio menija u restoranu za putnike prve klase na Titanicu.
«First class dining menu of the great liner» otvaraju «Canapes a l’admiral» – kape sa školjkama, škampima i dimljenim lososom.
Nakon predjela na Titanicu je bila servirana lagana, nježna, gotovo lepršava juha «Soup consome Olga». Juhu je kuhar posvetio posebnoj gošći – putnici na Titanicu – ruskoj princezi Olgi. Riječ je o laganoj pilećoj juhi sa svježim žumanjkom i na prutiće narezanim gljivama što joj daje prepoznatljivu, suptilnu i svježu aromu.
Kao «Third course» Kalabrić je pripremio još jedno profinjeno jelo – na maslinovom ulju nježno pržena golubija prsa. Doslovno je slijedio recept osim što je originalnu posteljicu od ovlaš na pari uvelog matovilca dopunio izvrsnim samoniklim ružmarinom, taragonom, rigom, mentom i bazilikom sa šibenskih otoka.
Kao glavno jelo bio je poslužen «Filet mignon Lili». Kuhar na Titanicu tom je jelu dao ime supruge kapetana Titanica. «Mignon Lili» izgledom i okusom i danas bi bio ukras jelovnika svakog restorana koji drži do sebe. Juneći file lagano se prži na mješavini maslaca i maslinovog ulja, a zatim flambira. Servira se s kuhanim povrćem – krumpirom, tikvicama, mrkvom, ciklom i kelerabom koje postaje hrskavo laganim prženjem na maslacu. Minjon se prije serviranja preliva umakom od deglaziranog vina. Za «Filet mignon Lili» povrće se obavezno reže na polumjesece, a na file se stavlja poširana gljiva s urezanom zvijezdom. Tako rezano povrće simbolizira mjesec i noćno zvjezdano nebo, a zvijezda na klobuku gljive Zvijezdu Danicu odnosno planet Veneru – zvijezdu vodilju svih pomoraca svijeta.
Na kraju slijedi desert Creme Brulle – iznimna blaga slastica koja je sofisticirana inačica tradicionalne dalmatinske rožate.
Posljednji objed s Titanica u restoranu Kulinarske akademije učilišta «Libar» koja je djelovala u potkrovlju zgrade nekadašnje šibenske «Slobodne plovidbe», Zdravko Kalabrić je 2007. godine servirao šibenskim lučkim kapetanima Janezu Lakošu, Borisu Seljanovskom i Miljensku Milakoviću.
Bogato iskustvo i zavidna karijera šibenskog chefa
Zdravko Kalabrić, osnivač prve Kulinarske akademije u Šibeniku i Dalmaciji, u suradnji s pokojnim šibenskim županom Gordanom Barakom, završio je 1960. godine ugostiteljsku školu u Opatiji. Tri je godine radio na domaćim brodovima koji plove Jadranom, a 1963. godine odlazi u Kanadu i postaje kuhar u montrealskom hotelu «Ritz Carlton». Ubrzo je unaprijeđen u šefa kuhinje za umake, zatim je dobio titulu šefa hladne kuhinje. Nakon dokazivanja na mjestu noćnog šefa postaje glavnim šefom kuhinje, hrane i pića. Karijeru nastavlja u restoranu prestižnog «Royal st. Laerenc» yacht cluba u Dorvalu, a potom otvara vlastiti restoran «Le chemin du Roy» u Montrealu koji postaje pravi hit među gurmanima zbog vrhunske francuske kuhinje i ambijenta upotpunjenog pravim kompletnim big jazz bandom. Nakon 14 godina samostalnog vođenja posla prihvaća primamljivu ponudu i postaje glavni šef kuhinje «Ritz» hotela, a zatim i šef kuhinje «York Downs Golf Cantry Cluba» u Torontu, jednog od najpoznatijih svjetskih okupljališta golfera. U Kanadi je objavio nekoliko djela s receptima i kuharskim tehnikama, a kao član kanadske kuharske reprezentacije osvojio je zlatnu medalju na kulinarskoj olimpijadi.
