Velikom broju hrvatskih marina bliži se istek koncesijskog razdoblja koje je započelo 1999. na rok od 30 godina. Naime, prvi ugovori sklapani su uglavnom na rok trajanja od 30 godina, što znači da u narednih pet do sedam godina prestaju koncesije nekim od hrvatskih najstarijih marina, pogotovo onih u sustavu ACI-ja koji je u većinskom državnom vlasništvu.
Potpredsjednik udruženja marina nautičkog turizma pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Sean Lisjak, upozorava da trenutačna zakonska rješenja i različita tumačenja Direktiva EU-a oko kriterija za izlaske na javne natječaje za koncesije koje će objavljivati resorna ministarstva, mogu dovesti do toga da po isteku tih koncesijskih ugovora, koncesionari izgube mogućnost sklapanja novih ugovora samo radi “malo” veće cijene koncesijske naknade, koju može ponuditi potencijalni novi natjecatelj, prenosi Istra24.
Špekulantski fondovi bacaju oko na uhodani business?
– Poučeni iskustvima, obično razni špekulantski fondovi i sličan kapital “baca oko” na dobro uhodani business i za malo novaca preuzima višegodišnji trud i rad naših tvrtki, upozorava Lisjak, navodeći i kako se u cijeloj priči ne postavlja ni pitanje zaposlenika.
Podsjetio je da je Sabor sredinom srpnja izglasao novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (ZPDML).
– O Zakonu se raspravljalo već desetljeće i pol, mijenjale su se radne skupine za izradu i koncepti na kojima bi se trebao temeljiti, ali sve je uglavnom ostajalo iza zatvorenih vrata i bez pravog pomaka bez razlike tko je trenutačno obnašao vlast ili sjedio u ministarskoj fotelji. Tek kad je Europska unija članicama uvjetovala dodjelu sredstava iz NPOO-a za saniranje štete koju je izazvao COVID-19, počelo se na njemu raditi i postalo je jasno da će konačno ugledati svjetlo dana. Hrvatske marine, čijom je gradnjom prije više od pet desetljeća započelo uzdizanje našeg nautičkog turizma koji je bez sumnje na visokoj svjetskoj razini i iznimno cijenjen među nautičarima, bile su zainteresirane za donošenje kvalitetnog zakona koji će dati doprinos njihovom budućem razvoju i nautici u cjelini. Zato su njihovi predstavnici od samog početka putem Udruženja nautičkog turizma pri HGK sudjelovali u javnim raspravama o ZPDML-u a u jednom razdoblju bili su uključeni i u rad radne skupine za njegovu pripremu, podsjeća Lisjak.
Naglašava da su on i njegovi kolege, nakon što je zakon izglasan i stupio na snagu vrlo nezadovoljni rješenjima koja se odnose na produžavanje i obnovu koncesija za luke nautičkog turizma, ili kako ih češće nazivamo, marine.
– Ona, osim što nisu uvažila niz naših argumentiranih zahtijeva, prijete prestankom ulaganja u infrastrukturu marina i ponudu novih usluga što će dovesti do pada kvalitete onoga što nude i nezadovoljstva nautičara. Zbog loših zakonskih rješenja zabrinuti smo za budućnost gospodarenja nautikom. Naime, već dugi niz godina predstavnici nautičkog sektora, prvenstveno luke nautičkog turizma – marine, ukazivale su na problem do kojega će doći prilikom isteka koncesija što će se u Hrvatskoj za najveći njihov broj dogoditi već za nekoliko godina. Koncesionari marina su osim ogromnih početnih ulaganja predviđenih studijama ekonomske opravdanosti njihove gradnje ogromna sredstva ulagali u obuku zaposlenika, promociju, dovođenje gostiju isticanje ugleda, kaže Lisjak.
No, ubrzo se pokazalo, dodaje potpredsjednik udruženja marina nautičkog turizma, da su za nužnost razvoja i praćenja trendova na tržištu potrebna ogromna nova ulaganja u gradnju beach barova, bazena, luksuznih kupaonica, klubova, trgovina ekskluzivnom robom, opločavanja molova visokokvalitetnim drvetom i slično koja nisu bila predviđena feasibility studijama.
– Niz novih ulaganja zahtijevaju i zakonska rješenja osobito kad se radi o zaštiti okoliša. Niti jedno od takvih ulaganja ne može se amortizirati i isplatiti koncesionaru ukoliko je napravljeno na polovici koncesijskog razdoblja. Sve to zajedno doprinosilo je goodwillu tvrtke koja je prije trideset ili četrdeset godina krenula u investiciju na obali na kojoj nije postojalo ništa, a nerijetko je bila i zapuštena, ističe Lisjak.
Grupacija marina pri HGK je stoga, uvažavajući činjenicu slobode tržišta, zaštite fer tržišnog natjecanja i neograničavanja slobode javljanja svakoj zainteresiranoj tvrtki da se javi na takav natječaj, dala set prijedloga kojima bi se ovaj apsurd ispravio u pravnom, ekonomskom, moralnom pa i političkom smislu.
– Smatrali smo da tome treba pristupiti na isti način kao kod procjene i kupovine tvrtki i realno obeštetiti tvrtku koja je izgubila koncesiju za neamortizirana ulaganja i goodwill. Međutim, ništa od toga novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama nije uvažio kada je riječ o obnovi koncesije. Država raspisuje novi natječaj i vi se na njega javljate s iste pozicije kao i bilo koja druga tvrtka koja ništa od onoga što ste napravili nije učinila. Ukoliko taj novi ponuđač ponudi nekoliko eurocenti više od vas fiksne ili varijabilne naknade vi realno možete izgubiti. Vi, vaša tvrtka, vaši zaposlenici, ostajete doslovno na cesti… Nakon 30 godina rada, truda, inventivnosti, domišljatosti, bez mrlje na svom poslovnom putu, “pakujete kofere” i bez borbe prepuštate uhodani posao nekome drugom za 0 eura naknade, upozorava Lisjak.
Smatra da se radi državne kratkovidnosti i neznanja, dugogodišnji trud bilo kojeg managementa naših marina ne može tako olako predati u lagodni nastavak poslovanja bilo kome.
– Činjenica je da će radi toga pred kraj koncesijskih razdoblja potpuno prestati ulaganja u marine, past će kvaliteta njihovih usluga, zadovoljni klijenti počet će odlaziti baš u trenutku kad naša konkurencija čini suprotno, smatra Lisjak.
“ACI se ne može amnestirati od lošeg zakonskog rješenja”
Budući da je ACI u većinskom državnom vlasništvu, pitamo Lisjaka očekuje li da će se za njih možda pronaći neki drugačiji/povlašteni model u odnosu na ostale privatne marine ili smatra da bi marine u sastavu ACI-ja trebali imati jednaku poziciju kod budućeg konkuriranja na natječajima?
– Činjenica da je trgovačko poduzeće ACI d.d. u većinskom državnom vlasništvu, ni na koji način ga ne može “amnestirati” od ovog lošeg zakonskog rješenja. Naravno da su prijedlozi koje je davala Grupacija marina pri HGK kao član radne skupine pri donošenju novog ZPDML upravo uzimala u obzir i probleme s kojima se susreću kolege u ACI d.d-u. Usvajanjem naših prijedloga i nacrta i samom ACI-u, (državi!), bi se osigurala izvjesnija budućnost kao i ostalim privatnim koncesionarima. Kako smo u našim nastojanjima pokušali zaštititi sav hrvatski nautički brend, hrvatske luke nautičkog turizma, tako ćemo kao Grupacija marina pri HGK pozorno pratiti provedbu, ponavljam, lošeg zakonskog rješenja i očekujemo jednak pristup, neovisno o porijeklu vlasnika ili kapitalu koji stoji iza njega, zaključuje Lisjak.
Član Uprave ACI-ja za financije, korporativno pravo i ljudske resurse Ivan Herak ističe pak da je ACI zadovoljan novim Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama.
– Ne bi bilo zgorega da je Zakon sadržavao i procjenu goodwil-a kao bitne sastavnice aktive tvrtke, obzirom da bi isti predstavljao veliku prednost za ACI, u nekom novom natječaju za koncesije, na kojem će ACI sudjelovati jednog dana. No nisam siguran da li se je to i moglo zbog Europske komisije uopće i uvrstiti u Zakon. U svakom slučaju, ACI je trenutno u postupku produljenja koncesija i sa Ministarstvom financija smo definirali sve matrice i procedure, istaknuo je Herak.
On napominje da je svaka ACI-jeva marina priča za sebe i za iste će se moći produljiti koncesije sukladno iznosu izvršenih ulaganja u pojedine marine, koja premašuju iznos kojeg se je svaka ACI marina obvezala uložiti.
– Bit će moguće produljiti koncesije i temeljem ulaganja u neke buduće projekte, ali isključivo i samo ako se radi o ulaganjima koja su u funkciji podizanja sigurnosti marina i slično. Dakle, ACI je trenutno u proceduri ishodovanja koncesija koje za sve marine, izuzev marine Slano, ističu 2030. godine i u novom Zakonu, u kontekstu aktualnog produljenja koncesija, novi Zakon za ACI ne stvara nikakve probleme. Osobno sam zadovoljan Zakonom, neću komentirati zašto drugi nisu, ali za ACI će problemi koji njih tište biti eventualno aktualni tek po isteku roka za koji će biti produljene aktualne koncesije, kaže Herak.
Naglasio je da je od 2007. godine ACI u sustav marina uložio više od 700 milijuna kuna.
– Mi sada idemo na produljenje postojećih koncesija. Kada ministarstvo daje koncesiju, obvezujete se da ćete uložiti određena sredstva, a ACI je uložio gotovo dvostruko više od onoga što je trebao i taj iznos koji premašuje obavezujuća ulaganja ulazi u izračun koji je osnova za priznavanje produljenja koncesija. Da ta dodatna sredstva nisu bila uložena, sada gotovo da ne bi imali nikakvog osnova za traženje produljenja koncesija. Dakle, u položaju smo da nam ta više uložena sredstva nose produljenje koncesije. Drugim riječima, produljenje koncesije, kada je u pitanju ACI, ima utemeljenje u činjenici da smo uložili više sredstva u odnosu na iznos kojeg smo bili obavezni uložiti, kaže Herak, dodajući na tom pitanju intenzivno rade s Ministarstvom financija gdje za svaku pojedinačnu marinu prilažu detaljno strukturirane analize i dokaze za svaku pojedinačnu investiciju.
