Morsko stvorenje koje se opisuje u staronordijskim rukopisima iz 13. stoljeća, a koje je povjesničare podsjećalo na mitološko čudovište poznato kao kraken ipak postoji.
Ne, nije riječ o pravom krakenu, zapravo je riječ o grbavom kitu koji primjenjuje strategiju lova na zamku, kaže jedna od novijih studija koju piše Live Science, a prenosi Dnevno.hr. Znanstvenici su opisali ovu tehniku hranjenja tek prije desetak godina, ona je postala poznata kao “kraken strategija” tek nakon što su primijetili grbave kitove i Brydeove kitove kako čekaju širom otvorenih usta u nepomičnom, uspravnom položaju na površini vode. Ova strategija privlači jata riba koje, nesvjesne opasnosti, ulaze ravno u njihove čeljusti.
Ovo otkriće, koje je objavljeno u časopisu Marine Mammal Science, rezultat je suradnje između morskih biologa, arheologa i stručnjaka za srednjovjekovnu književnost i jezik. Znanstvenici su uočili nevjerojatne sličnosti između ponašanja staronordijskog čudovišta nazvanog “hafgufa” i strategije hranjenja grbavih kitova i Brydeovih kitova.
Hafgufa
Morsko čudovište, koje se spominje u staronordijskim rukopisima, nazivano je “hafgufa” ili “morska magla”. Iako se ranije smatralo mitološkim stvorenjem, nova istraživanja sugeriraju da su srednjovjekovni pomorci vjerojatno prepoznali da je “hafgufa” zapravo bila vrsta kita, a ne fantastično biće. Rukopis iz 13. stoljeća “Konungs skuggsjá” (“Kraljevo ogledalo”) sadrži detaljan opis “hafgufe”, a slične reference pronađene su u aleksandrijskom tekstu iz drugog stoljeća nove ere pod nazivom “Physiologus”. Ovaj tekst sadrži crteže stvorenja koje nalikuje kitu, a naziva se “aspidochelone” i prikazuje ribu koja ulazi u njegove čeljusti.
Ovo otkriće ukazuje na to da su srednjovjekovni pomorci vjerojatno bili upoznati s ovom vrstom kita i da su zabilježili njegovo ponašanje u svojim rukopisima. Međutim, tijekom 18. stoljeća, pisci su stvorili mit o “hafgufi” koju su izjednačili s drugim morskim čudovištima poput levijatana i krakena.
John McCarthy, pomorski arheolog na Sveučilištu Flinders u Australiji, koji je sudjelovao u istraživanju, istaknuo je kako je “paralela između ponašanja srednjovjekovnog čudovišta i strategije hranjenja kitova zaista nevjerojatna”. McCarthy je naglasio da srednjovjekovni izvještaji nisu bili dezinformirani, već su precizno opisivali ovo ponašanje kitova.
Ova saznanja o “kraken strategiji” grbavih kitova i njihovoj sličnosti s legendom “hafgufe” pružaju uvid u to kako se povijesna zapažanja i priče mogu koristiti za razumijevanje ponašanja divljih životinja, a istovremeno ističu koliko se naše razumijevanje prirode može razvijati tijekom vremena.
