Rijetko je koji brod odigrao tako značajnu ulogu u razvoju novijeg pomorskog putničkog prometa kao što je to slučaj s britanskim brodom Canberra.
Drugi svjetski rat je prepolovio britansku trgovačku mornaricu i opustošio njena renomirana brodogradilišta kojima je nakon toga bilo veoma teško konkurirati na svjetskom tržištu da bi dobili neki značajniji posao. Prekooceanski prijevoz emigranata u Nove zemlje se u pedesetim godinama prošlog stoljeća odvijao bez brodova Ujedinjenog Kraljevstva, piše Dubrovački dnevnik.
Preokret je nastao pojavom izdašnog Marshallova plana čiji je rezultat bila i narudžba dvaju lajnera za brodara P&O (Peninsular and Oriental Steam Navigation Company). Jedan od njih je, uz Orianu, izgrađen u brodogradilištu Harland & Wolf u Belfastu kao novogradnja broj 1621 pod imenom Canberra.
Osim imena glavnog grada Australije, prevedeno s lokalnog jezika australskih Aboridžina, to je značilo i “Sastajalište na vodi”, a imao je nadimak Veliki bijeli kit. Nakon pune dvije i po’ godine izgradnje, što samo po sebi govori u kojim su problemima u to vrijeme bila britanska brodogradilišta, brod je svečano porinut sa navoza. Dogodilo se to sredinom ožujka 1960. godine, u nazočnosti velikog broja uzvanika i radoznale mase od 11 tisuća posjetitelja.
TEHNIČKE POTEŠKOĆE, A ONDA I POŽAR
Za njegovo kompletiranje je bila potrebna još godina dana, pa je Canberra konačno u svom punom sjaju zaplovila u travnju 1961. godine iz Southamptona kroz Sueski kanal prema australskim lukama: Fremantle, Melbourne i Sydney. Povratak kući je tekao Tihim oceanom preko Havajskog otočja, Vancouvera, San Francisca i Los Angelesa te kroz Panamski kanal i preko Atlantika do Southamptona. Brod je tada imao 45700 bruto tona, bio je dug 250 metara, a brzinom od 27,5 čvorova mogao je prevoziti 2272 putnika. U svojim je prvim plovidbama imala dosta tehničkih problema pa je nakon prva četiri putovanja morala na kompletan servis strojeva. Plovidba je od tada bila sigurnija, ali ne zadugo, jer je požar u strojarnici početkom 1963. potpuno onesposobio glavne pogonske strojeve.
Nakon privremenog popravka na Malti, Canberra je otplovila u Belfast gdje je odlučeno o izvršenju kompletne zamjene. Posao je trajao više od godinu dana, što reputaciji broda očito nije ništa zasmetalo jer je na prvom putovanju koncem 1965. godine prema Australiji otputovao s rekordnih 2266 putnika.
AVIONI JOJ UMALO PRESUDILI, A ONDA SE DOGODIO PROCVAT
Zajedno s brodom Oriana, Canberra je uspješno održavala liniju prema Australiji, ali kada je postalo jasno da primat u prekooceanskim putovanjima preuzima zračni prijevoz, dotadašnja povremena zaposlenja na kružnim putovanjima postaju sve češća. Na koncu je odlučeno da iz New Yorka brod poduzima krstarenja prema Karibima, ali kako je taj posao doživio financijski fijasko, Canberra je raspremljena pa je odlučeno da se koncem 1973. godine pošalje u rezalište.
U međuvremenu je neočekivano porasla prodaja aranžmana svih P&O krstarenja pa je u zadnji moment brod spašen i poslan na kompletno preuređenje u brod za kružna putovanja sa smještajem za 1700 putnika. Tek od tada Canberra doživljava svoje najveće trenutke kao najpopularniji britanski kruzer koji je iz matične luke Southampton ljeti poduzimao krstarenja u Europi, a zimi odlazio na put oko svijeta.
BROD KAO RATNI HEROJ
U ratu koji je 1982. izbio na Malvinskim/Falklandskim otocima bilo je jasno da ga je Britanija na tako velikoj udaljenosti mogla dobiti samo masovnim pomorskim transportom svojih vojnih potencijala, pa su uz brodove Kraljevske ratne mornarice (Royal Navy) za taj posao rekvirirani kruzeri Canberra, Queen Elizabeth 2 i Uganda. Canberra je prekinula krstarenje Sredozemljem i povučena je u Southampton odakle je nakon dogradnje tri helikopterske platforme odmah upućena na ratište. Po dolasku na Malvine 21. svibnja 1982. naređeno je iskrcavanje njenih trupa u zaljevu San Carlos, a od stalnih argentinskih zračnih i topničkih napada branile su ga jake mornaričke snage. Na sreću, u ovoj nadasve riskantnoj operaciji, Canberra nijednom nije bila pogođena. Kako je moguće potapanje broda Queen Elizabeth 2 moglo imati dodatne negativne političke konotacije, odlučeno je da se ona ne prepusti ovako rizičnoj operaciji pa je na otvorenom oceanu vojska s nje prekrcana na Canberru.
Drugo je iskrcavanje bilo manje dramatično jer je odrađeno pod okriljem magle. Ubrzo je rat završio argentinskim porazom, pa je neko vrijeme brod služio za smještaj ratnih zarobljenika, a potom je vratio britanske vojnike u domovinu. U Southamptonu je svečano 11. srpnja dočekan kao heroj upravo završenog rata. Popravak je trajao svega tri mjeseca i sada već legendarni i izuzetno popularni brod od 11. rujna ponovo, ovaj put potpuno rasprodan, plovi diljem svijeta.
PRVI POSJET DUBROVNIKU U 70-IMA
Međutim, vrijeme je učinilo svoje. Nakon oproštajnog krstarenja Sredozemljem, Canberra odlazi u raspremu 30. rujna 1997. godine, a nedugo iza toga je prodana u staro željezo. Pogonom vlastitih strojeva zaplovila je prema Pakistanu i Karachiju gdje se punom brzinom nasukala na Gadani Beach, tamošnju pješčanu plažu rezališta brodova. Iako je bilo planirano da će posao rezanja broda biti gotov za tri mjeseca, čvrsti i kvalitetno građeni brod se nije tako lako predao. Tek je nakon godinu dana cijela operacija rezanja broda uspješno završena koncem 1998. godine.
Canberra je ukupno 15 puta posjetila Dubrovnik, prvi put u lipnju 1975. godine. Sljedeće dvije godine je ponovo ovdje, čini jednogodišnju stanku te dolazi 29. travnja 1979. godine. Nakon još jedne jednogodišnje stanke dolazi ponovo 30. svibnja 1981. Iako je i sljedeće, 1982. godine bilo planirano njeno uplovljavanje, ono je otkazano zbog ratnog angažmana u Malvinskom/Falklandskom ratu. Ponovo dolazi 8. lipnja 1983. (Gibraltar – Dubrovnik – Krf – Messina – Palma de Mallorca – Southampton) kao slavni ratni veteran, ali ne baš oduševljeno dočekana jer su u ratu za Malvinsko otočje simpatije službene Jugoslavije tada bile na strani Argentine. Godine 1984. je za američke turiste organizirano kružno putovanje po cijeni, s uključenim povratnim putovanjem zrakoplovom do Londona, u rasponu između 2483 i 3527 USD s polaskom 18. svibnja iz Southamptona prema: Gibraltaru, Dubrovniku, Krfu, Messini i Tarragoni. Vrlo brzo iste godine ponovo dolazi na krstarenju s polaskom iz Southamptona 11. kolovoza tičući luke: Malaga, Dubrovnik, Krf, Itea i Palma de Mallorca. Tijekom sljedećih godina Canberra dolazi, uglavnom na lokrumsko sidrište, jednom ili dva puta godišnje, a posljednji put 23. kolovoza 1990. Iako je i za sljedeću 1991. godinu bila planirana njena posjeta, otkazana je zbog Domovinskog rata. Kada su se mirnodopski uvjeti za njen dolazak ponovo stekli bilo je kasno jer je brod već završio u starom željezu. Tako je neočekivano ranije otplovila iz Dubrovnika u koji se nažalost više nikada nije vratila.
