Šesnaestogodišnji Kristijan Gligora iz Mandra na otoku Pagu na prvi se pogled nimalo ne razlikuje od svojih vršnjaka, voli društvo i izlaske, računalne igrice i sve što je zanimljivo dječacima njegove dobi, no sve se to mijenja kad obuče ronilačko odijelo, masku i peraje i krene u podvodni ribolov i istraživanje podmorja.
Ovaj učenik zadarske Tehničke škole tada postaje podvodni istraživač s nevjerojatno oštrim okom za prepoznavanje arheoloških nalazišta na morskom dnu, i to na lokacijama na kojima je do sad bilo na stotine zarona, ali ih nitko osim njega nije prepoznao, piše Novi list.
Do sad je Kristijan pronašao već nekoliko nalazišta antičkih građevina i brodova u podmorju otoka Paga i obližnjih otoka, zbog čega je s pravom nazvan najmlađim podvodnim arheologom u Hrvatskoj. Njegove je dosadašnje nalaze potvrdila i arheološka struka, a nedavno je otkrio još jedan vjerojatni, zasad od arheološke struke nepotvrđeni nalaz, u neposrednoj blizini mjesta Šimuni na otoku Pagu.
Ronilački entuzijasti
U more i ronjenje zaljubljen je, kaže, još od malih nogu, ponajviše zahvaljujući mami Sandri i tati Željanu, ronilačkom entuzijastu koji je i sam počeo roniti u ranom djetinjstvu, prije gotovo četrdeset godina.
– Ronjenje je krenulo s tatom. A s njim sam, kad sam bio još manji, u pelenama, odlazio na barku kada je dizao vrše, lovio ribe udicom i slično. Tako da je ta ljubav prema moru kod mene prisutna oduvijek, a s vremenom sam počeo roniti i sad, kad sam stariji, baviti se i podvodnim ribolovom. Roneći, uvijek gledam sve oko sebe, sve detalje, a tako sam uočio i nalaze antičkih riva i naselja, kao i ostatke tereta amfora i keramike iz antičkog doba, kaže Kristijan.
Do sad je pronašao antičku rivu u uvali Girenica, pa ostatke antičkog brodoloma, na jugozapadnoj strani otoka Mauna, a zatim i oko tri i pol tisuće godina stare ostatke građevina, na dubini između četiri i dva metra, nedaleko otočića Mišnjak, smještenog uz obalu Paga, između Mandra i Gajca.
– To su kameni zidovi, cigle i velike betonske ploče. Zapravo ih je teško promašiti, jednom kad znate što treba gledati i kad imate istrenirano oko, kaže Kristijan, a mi ga pitamo kako to da onda nitko osim njega do sad nije prepoznao da je riječ o arheološkim nalazištima, s obzirom na to da je riječ o lokacijama na relativno malim dubinama, na kojima se praktički svakodnevno roni, bilo zbog podvodnog ribolova bilo rekreativno.
– Mislim da je to prvenstveno zbog toga što većina ljudi, pogotovo nas lokalnih, ako ide roniti, ide u podvodni ribolov i u potpunosti se koncentriraju na ribu te se ne obaziru gotovo ni na što drugo. Često se u moru nađe komadić lončarije ili nešto slično, ali većina se na to ne osvrće, jer može biti riječ o posudi, ili cigli ili crijepu iz današnjeg doba, ili ne tako davne prošlosti. A kad smo malo dalje od civilizacije, onda se takvi predmeti dosta jasno ističu na morskom dnu i lakše ih je uočiti. Nije to samo kamenjar među kamenjarom, nego odjednom vidite ono što se na prvi pogled čini kao kamenjar, ali na pješčanom dnu, što nema smisla. I kad se malo bolje pogleda, vidite da to nije prirodna struktura. Primjer su betonske ploče, od starog rimskog betona – vidite potpuno ravnu betonsku ploču, usred ničega. To je već malo i stvar, recimo, treninga, a valjda imam i oko za takve stvari, kaže mladi Pažanin.
Snimke svojih dosadašnjih nalazišta slao je Arheološkom odjelu i Restauratorskom odjelu u Zadru, gdje su ih potvrdili dr. Irena Rossi i drugi stručnjaci.
Podvodni ribolov
Kristijan je i pasionirani ljubitelj podvodnog ribolova pa kaže kako nije siguran koji mu je dio ronjenja draži, onaj kad istražuje arheološka nalazišta ili kad je u lovu na ribu podvodnom puškom.
– I jedno i drugo ima svoje draži, a najbolje je kad se kombinira. Zabavno je loviti ribu, uloviti nešto za ručak ili večeru, ali je barem jednako interesantno i nalaziti našu povijest pod morem, kaže Kristijan.
Najčešći su mu ulov podlanice, kako ih na Pagu zovu, odnosno orade, salpe i ušate. Ima svoje tajne »pošte« za ulov ribe, a već neko vrijeme posvetio se i ulovu velikog morskog crva, među ribolovcima vjerojatno najcjenjenije ješke za ribolov udicom.
– To me je isto naučio tata. I on ih je lovio u mladim danima, a lovi ih i danas. Još učim, nisam baš najbolji u tome, ali ide mi dobro, sve mi je lakše uočiti rupu od crva. Kad je vidim, stavim »trapulu«, a kad se crv ulovi, na nju se stavlja komad stiropora koji ide prema površini i crva malo-pomalo izvlači van, kaže mladi ronilac.
Prošao je i tečaj ronjenja s bocama, ali za sad se, kaže, više voli baviti ronjenjem na dah, iako je moguće da će se u budućnosti posvetiti i ronjenju s bocama na većim dubinama, a time i ozbiljnijem istraživanju podmorja, u potrazi za novim nalazištima.
– Nisam o tome još odlučivao, ali volio bih jednog dana biti i instruktor ronjenja, kaže Gligora.
Njegova postignuća zapazili su i u ACI-ju, pa je Kristijan Gligora proglašen ambasadorom ACI-ja, a nedavno je u ACI marini Šimuni sudjelovao i u obilježavanju četrdesete obljetnice tvrtke, kao i u Decathlonu koji mu je sponzor i opskrbljuje ga svom potrebnom ronilačkom opremom.
– Želim im ovom prilikom zahvaliti, kao i Željku Donadiću iz riječke tvrtke Enia koja mi je dala priliku da se usavršavam u svojoj struci, kaže Kristijan.
