Pomorci u obalnoj linijskoj plovidbi početkom ljeta dobili su kolektivni ugovor na kojeg se čekalo više od 20 godina. Uz podršku resornog ministra i Vlade taj bi dokument mogao postati i nacionalni granski ugovor te bi bio obvezan za sve one koji žele ući u posao linijskog prijevoza.
Ovih dana se nastavljaju pregovori kojim se preciznije definiraju prava i obveze jer s postignutim okvirima sindikati nisu posve zadovoljni, potvrdio je za HRT Radio Split član sindikata i pregovaračkog tima Antun Aljinović:
Ja osobno nikad nisam zadovoljan što se toga tiče, jer uvijek je moglo biti bolje. Znam reći da da je najbolje potpisati kolektivni ugovor s kojim ćemo svi biti jednako nezadovoljni – brodari, pomorci i mi kao sindikati – jer ako smo svi nezadovoljni, onda težimo ka boljem. S nekim stvarima baš nismo zadovoljni. Recimo, stvar koju smo nazvali “Posebna organizacija i raspored radnog vremena”. Ne sviđa mi se, jer po tome bi pomorci mogli raditi više u sezoni bez plaćanja prekovremenih sati, van sezone manje, što se donekle kosi i s Konvencijom o radu pomoraca, koja propisuje da jedan redovan radni tjedan može biti najviše 48 sati.
Dakle, ostavljeno je kao mogućnost zapravo da vam se tako prebijaju dani preko zime kada je relativno manje posla s onim danima koji ćete preko sezone više odraditi kada je relativno više posla, pa da to bude ‘nivelirano’ u godini dana?
To je mogućnost. No, sve preko 8 sati bi trebao biti prekovremeni rad, a raspored radnog vremena predviđa i Zakon o radu. Po tome postoji mogućnost da se ljudima ne plaćaju prekovremeni. Tu ćemo morati imati te posebne rasporede radnog vremena, koje bi poslodavci morali dati inspekciji rada. Nadamo se da će biti tako.
Tu će i operativna provedba iziskivati jako puno opreza i pažnje, s vaše strane i sindikata. Što je još interesantno? Što biste mogli možda još izdvojiti u tom kolektivnom ugovoru što bi vam odgovaralo, a što možda ne?
Najprije ću reći čime nismo zadovoljni. Nismo zadovoljni niti time što je, recimo, subota u prethodnom kolektivnom ugovoru, onom koji je potpisan prije 25 godina, imala karakter neradnog dana. Sada to više nije tako.
Nismo zadovoljni ni time što je smanjena naknada za bolovanje s 90 posto koliko je bilo prije. Brodari su tražili da se smanji na 70 posto. Našli smo se na 80 posto. Ja osobno nisam time zadovoljan. Brodari su to pravdali lažnim bolovanjima.
Jasna mi je namjera s njihove strane da time potaknu ljude da ne idu na, nazovimo to tako, lažna bolovanja. Ali činjenica je, i sami kažete, da postoji drugačiji sustav institucionalne kontrole koji je u primjeni, pa onda nema smisla na takav način zapravo smanjivati ove vrijednosti.
Jer tu pate ljudi koji su zaista bolesni, koji moraju nabavljati lijekove. Kada plaća pada na 70 ili 80 posto, nije lako.
Hoće li plaće biti bolje?
Plaće bi trebale biti bolje. Zadovoljni smo, recimo, s time što sam kolektivni ugovor propisuje minimalne plaće koje se smiju dati. Sada trebamo ispregovarati pojedinačno sa svim brodarima. Počeli smo [prošli tjedan] s Jadrolinijom. Konkretno, plaće će biti veće od onih minimalnih. Moramo ispregovarati i pomorski dodatak, koji je propisan kao minimalni iznos koji se smije dati u kolektivnom ugovoru, i hranarina.
Tu su nam posebno važni još i formacijski sastavi. Na brodu postoji minimalni broj članova posade koji mora uvijek biti ukrcan na brodu, a formacijski sastav je nešto drugo. To se odnosi na eksploataciju broda, a mora biti osiguran broj članova posade koji će popuniti sva sredstva za spašavanje u slučaju opasnosti. To će biti jedan, vjerujem, dosta težak i iscrpljujući posao jer se pojedini brodari tome protive. Njima je interesu imati što manje članova posade.
Nadam se da ćemo u tome imati podršku potpredsjednika Vlade gospodina ministra Olega Butkovića. Bar se on tako deklarirao na potpisivanju ugovora, rekavši da ćemo imati njegovu podršku. Nadam se da će se i Ministarstvo uključiti u propisivanje formacijski sastava.
Primjerice, ako jedan brod vozi Split-Supetar s 10 članova posade, a drugi takav brod s istim kapacitetom vozi sa šest članova posade, onda je on daleko u prednosti – ima manje manje izdatke za plaće. Prije svega, formacijski sastav jako ovisi o stupnju modernizacije i automatizacije broda. Na nekim starim brodovima su trebala za vrijeme manevriranja u strojarnici biti tri ili četiri čovjeka. Sad, recimo, kod automatiziranog upravljanja ne mora nitko biti. Na nekim brodovima su se splavi za spašavanje bacale ručno, pa je trebalo primjerice za deset splavi i deset ljudi koji će ih baciti. Sad, recimo na nekim brodovima, pritisnete botun i splavi sve idu u more. Očito je prvo i osnovno – da bi se smanjio broj članova posade, brod mora biti daleko moderniji i automatiziraniji.
Uvijek će biti nužno na mostu imati dovoljno ljudi. Morate imati ljude na vezu, Morate imati ljude koji kontroliraju ulazak i izlazak, koji popunjavaju brod, barem kad su trajekti u pitanju. Dakle, tu se teško može napraviti nekakav manevar od strane kompanije da bi bilo manje ljudi.
A gledajte, teško. Kompanija, svaka nažalost, gleda isključivo profit. Formacijski sastav se temelji na rasporedu za uzbunu i morate imati sva sredstva za spašavanje pokrivena. E, sad, tu se može svašta izmanipulirati. Evo, ja sam imao slučaj kad sam tek počeo raditi ovaj posao, da sam jednog brodara prijavio inspekciji Lučke kapetanije jer je imao na rasporedu za uzbunu dužnosti navedene za šest članova posade, u raspored za uzbunu je bilo upisano pet članova posade, a na brodu su konkretno bila četiri člana posade. Može se manipulirati na razne načine.
Za to su posebni dodaci, takozvani posebni dodaci kolektivnom ugovoru koji se potpisuju s pojedinim brodarima, ovisno o tipu i vrsti broda, ovisno o liniji. Sam kolektivni ugovor propisuje onaj minimum standarda u svemu ispod kojega ne smije niti jedan brodar ići. Naravno, nama nije cilj da upropastimo brodare, jer ako nema brodara, nema pomoraca. Ali, brodari moraju shvatiti da je isto tako i recipročno – ako nema pomoraca, brodovi su samo komad željeza.
Zoran Vukičević / HRT Radio Split
