Početkom 2009. godine u svim našim medijima je objavljena vijest kako je hrvatski trajekt Ivan Zajc za 850 tisuća eura prodan u Tursku brodaru Ziganoy Shipping kojem je prije 12 godina Jadrolinija prodala i već odavno zaboravljenu i u staro željezo u turskoj Aliagi izrezanu Iliriju, piše Dubrovački dnevnik.
Otplovío je 27. travnja iz splitske Sjeverne luke prema Trabzonu. Za novoga vlasnika je plovio pod imenom Besyildiz i pod zastavom Moldavije na lokalnim prugama između tamošnjih dalekih sjevernih luka na Crnome moru. Iako Ivan Zajc nije bio redoviti posjetitelj gruške luke ipak je u povijesti našega grada ostavio jedan doista duboki povijesni trag.
NA POČETKU BIJAŠE TIZIANO
U brodogradilištu Cantieri Navali Apuania u mjestu Marina di Cararra porinuta je 1970. godine u more novogradnja broj 94 krštena imenom Tiziano. Bio je to posljednji trajekt u floti brodara Linee Maritime dell’ Adriatico iz Ancone, nešto malo veći od poznatijeg prethodnika Tintoretta. Imao je 3511 bruto tona, bio je dug 101 i širok 16 metara te je mogao prevoziti 900 putnika i 100 osobnih automobila. Dva FIAT pogonska stroja ukupne snage 5884 kW omogućavala su preko dvije propele plovidbu brzinom od 20 čvorova.
Posebno je građen za trajektnu noćnu prugu između Pescare i Splita na kojoj je preko dvadeset godina uglavnom plovio sve do Domovinskog rata. U knjigama gruških armižadora ostalo je trajno zabilježeno da je 30. rujna 1991. u 09:00 sati na vez br. 7 “akostao” talijanski trajekt Tiziano da bi istoga dana u 12 sati i 20 minuta odvezao “cimu” i žurno otplovio natrag prema Bariju.
Bilo je to 166. po redu uplovljavanje trgovačkih i putničkih brodova u grušku luku te turbulentne 1991. godine, a kasnije se nažalost pokazalo i posljednje. Od ukupno 20 registriranih dolazaka putničkih brodova u grušku luku u rujnu 1991. godine, Tiziano je bio apsolutni rekorder s 11 uplovljavanja, a bio je i zadnji brod koji je te godine napustio Dubrovnik pred nastupajuću agresiju.
OD 90-IH POSTAJE IVAN ZAJC
Kako od kraja 1991. godine Tiziano više nije imao gdje komercijalno ploviti, neko vrijeme ostaje raspremljen. Neočekivano ga je 1993. godine kupila riječka Jadrolinija i dala mu novo ime Ivan Zajc. Počinje ploviti između Splita i Ancone te povremeno zimi na dužobalnoj pruzi između Rijeke i Dubrovnika.
Od 2005. održava lokalnu prugu iz Splita prema Veloj Luci i Lastovu, a 2007. je, uz nostalgični svečani doček, posjetio Pescaru prigodom promocije Rijeke kao domaćina Mediteranskih Igara. U tamošnjim je medijima dočekan kao “Il glorioso traghetto”, navodi Dubrovački dnevnik.
U SJEĆANJE NA TEŠKA, ALI I PONOSNA VREMENA
Završetkom turističke sezone 2008. Ivan Zajc je 1. rujna napustio Pescaru i tamo se više nikada nije vratio. Zanimljivo je da je jedan od posljednjih zapovjednika Ivana Zajca bio kapetan Damir Jovičević koji je bio zapovjednik í broda Slavija I na njegovoj neviđenoj odiseji između 13. i 16. studenog 1991. kada se prekrcan s preko 4000 dubrovačkih izbjeglica kroz olujno more, pomno praćen u svim svjetskim medijima, jedva uspio dokopati sigurnosti pulske luke. Brojne ga dubrovačke obitelji zbog tada iskazane hrabrosti i umijeća plovidbe još i danas pamte sa dubokom zahvalnošću.
Odlazak Ivana Zajca prema turskim crnomorskim lukama tako je budio sjećanja na neka teška, ali i ponosna dubrovačka vremena, u kojima su i brod i njegov kasniji zapovjednik odigrali svoje povijesne uloge za dugo pamćenje.
Pod novim vlasnikom i novim imenom Besyildiz se ipak nije dugo zadržao u Crnom Moru jer je već sredinom 2010. prodan panamskom brodaru Glomar Suppliers od kada pod zastavom Komorskih otoka plovi kao Asaba 2. Otplovio je prema Ekvatorijalnoj Gvineji gdje je po svoj prilici neko vrijeme povezivao luke Bata i Malabo (nekadašnji Fernando Po) na otoku Bioko, ali mu se tamo od kraja 2012. gubi svaki trag.
Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik
