Parobrod Isea na svoje posljednje putovanje krenuo je iz Trsta, ali do odredišta nije stigao. Na sam Božić 1911. godine, požar koji je izbio u strojarnici proširio se cijelim brodom. Posada se spasila skokom u hladno more, a kapetan koji je ostao na mostu brod je nasukao na otočić Mala Smokvica kraj Rogoznice.
U zadnji tren spasio se skokom u more jer je uslijedila eksplozija brodskog kotla. Doplivavši do otočića pronašao je promrzlu posadu u stanju beznađa. Nekoliko mornara imalo je opekotine i pomoć je bila prijeko potrebna. Na njihovo iznenađenje ugledali su četiri rogoznička leuta. Ribari su spazivši gusti dim odmah krenuli prema Smokvici. Stigli su u pravi čas, pokupili brodolomce i smjestili ih u Rogoznici po kućama.
Župnik Ivan Katalinić i nadučitelj Ante Bumber istakli su se u prikupljanju pomoći. Iz Šibenika je stigao dr. Julio Kovatz s broda Schwarzenberg i zbrinuo ozlijeđene. Kapetan Ivan Kalačić izvijestio je brodovlasnika, konzorcij Dalmatia o gubitku broda. Ujedno se zahvalio mještanima Rogoznice. Zapaljeni parobrod Isea pod udarcima valova potonuo je za par dana u dubinu.
Obzirom na način potonuća broda, dijelovi olupine su na nekoliko lokacije. Krmeni i pramčani dio udaljeni su stotinjak metara jedan od drugoga.
Krmeni dio je najdublje – na 24.5 metara i na njemu se nalazi kormilo. Pramčani dio je na dubini od 17-18 metara. U unutrašnjosti olupine svoj dom su našli ugori i škarpine, a oko plivaju brojna jata crneja.
Olupina je pogodna za sve ronilačke kategorije, a za odlazak do lokaliteta možemo preporučiti ronilački centar Deep Blue Diving iz Rogoznice. Teret koji je parobrod prevozio na svom posljednjem putovanju bila je čokolada pa se ova olupina još naziva i “Sweet wreck”.
