Posljednjih tjedana svjetska javnost suočena je s brutalnim ratom Izraela i Hamasa. Međunarodna zajednica se, usprkos svojoj velikoj moći i masovnim prosvjedima protiv rata u Gazi, pretvorila u običnog promatrača koji dozvoljava Izraelskim obrambenim snagama (IDF) da polako ali sigurno provode politiku spaljene zemlje i pretvore Pojas Gaze u ruševine i pepeo. Iako je rat počeo upadom Hamasovih militanata u južni Izrael koji su ondje počinili masakre, ubrzo se očekivano pokazalo kako će palestinske žrtve biti mnogo veće. Određeni analitičari spominju teorije prema kojima su Mossad i druge izraelske službe namjerno zakazale i dozvolile Hamasov upad kako bi Izrael dobio slobodne ruke za uništenje Hamasa i preuzimanje Pojasa Gaze. Iako za takve tvrdnje ne postoje konkretni dokazi, jasno je kako Izrael nedvosmisleno koristi intervenciju u Gazi za svoje (veliko)državne planove, piše Geopolitika News.
Nova prilika za staru ideju
U posljednje vrijeme zahvaljujući ratu ponovo je u medijima oživjela ideja o projektu kanala Ben Gurion. Kanal bi povezivao Akapski (Eilatski) zaljev u Crvenom moru sa Sredozemnim morem a prolazio bi kroz Izrael i završio unutar ili u blizini Pojasa Gaze (Aškelon). Radi se o izraelskoj alternativi Sueskom kanalu koja se aktualizirala 1960-ih nakon Nasserove nacionalizacije Sueza. Prve ideje o povezivanju Crvenog i Sredozemnog mora pojavile su se sredinom 19. st. od strane Britanaca koji su htjeli povezati tri mora: Crveno, Mrtvo i Sredozemno. Budući da je Mrtvo more 430,5 metara ispod razine mora takva ideja nije bila izvediva ali ju je moguće izvesti drugim pravcem. Potaknuti Nasserovom nacionalizacijom Sueza, Amerikanci su razmatrali opciju izraelskog kanala koji im je bio čvrsti saveznik na Bliskom istoku. U srpnju 1963., H. D. Maccabee iz Nacionalnog laboratorija Lawrence Livermore, sukladno ugovoru s Ministarstvom energetike SAD-a, napisao je memorandum koji je istraživao mogućnost korištenja 520 podzemnih nuklearnih eksplozija za pomoć pri iskopavanju oko 250 kilometara kanala kroz Negev pustinju. Dokument je bio pod oznakom tajnosti do 1993. „Takav kanal bio bi strateški vrijedna alternativa sadašnjem Sueskom kanalu i vjerojatno bi uvelike pridonio gospodarskom razvoju okolnog područja“, navodi se u deklasificiranom dokumentu.
Ideja o kanalu Ben Gurion ponovo se pojavila se u trenutku kad su u jesen 2020. potpisani tzv. Abrahamski sporazumi između Izraela i UAE, Bahreina, Maroka i Sudana. Dana 20. listopada 2020. dogodilo se nezamislivo – izraelska državna kompanija Europe Asia Pipeline Company (EAPC) i emiratska kompanija MED-RED Land Bridge potpisali sporazum o korištenju naftovoda Eilat-Aškelon za transport nafte iz Crvenog mora na Mediteran. Izrael je 2. travnja 2021. objavio da se očekuje početak radova na kanalu Ben Gurion do lipnja 2021. To se ipak nije dogodilo. Mnogi analitičari tumače aktualnu izraelsku ponovnu okupaciju područja Gaze kao nešto što su mnogi izraelski političari jedva čekali kako bi oživjeli stari projekt. Projekt je dobio ime prema prvom premijeru Izraela, „ocu utemeljitelju Države Izrael“, Davidu Ben-Gurionu. Kad se detaljnije razmatra planirana ruta, vidljivo je kako kanal počinje na južnom rubu Akapskog zaljeva, od lučkog grada Eilat u blizini izraelsko-jordanske granice i nastavlja se kroz dolinu Arabah oko 100 km između Negev planine i Jordanskog gorja. Potom skreće prema zapadu prije Mrtvog mora, nastavlja kroz dolinu u planinskom lancu Negev, a zatim opet skreće prema sjeveru kako bi zaobišao Pojas Gaze i spojio se sa Sredozemnim morem u području Aškelona.
Značenje Sueskog kanala
Važnost Sueskog kanala za svjetsko gospodarsko od neprocjenjive je važnosti. Sueski kanal otvoren je 1867. i omogućuje skraćivanje plovidbenog puta između Europe, Afrike i Azije. Umjesto da plove oko južne obale Afrike (Rta Dobre nade), brodovi mogu koristiti Sueski kanal kao brži i ekonomičniji put. Kanal je ključan za transport nafte i plina iz regije Bliskog istoka prema europskim i dalekoistočnim tržištima. Oko 25 tisuća brodova godišnje prolazi kroz Suez i transportira 12-13% svjetske trgovine. Pomorski promet kroz Suez igra ključnu ulogu u svjetskom gospodarstvu – podržava međunarodne lance opskrbe i potiče ekonomski rast. Sueski kanal je najvrjedniji gospodarski projekt Egipta, koji mu je samo fiskalne godine 2022-23. ostvario rekordne prihode – nevjerojatnih 9,4 milijarde dolara, oko 2% egipatskog BDP-a.
Karakteristike kanala
Ben-Gurion kanal bi bio učinkovitiji od Sueskog, jer, osim što bi mogao primiti veći broj brodova, omogućio bi istovremenu dvosmjernu plovidbu velikih brodova kroz projektiranje dva kraka kanala. Za razliku od Sueskog koji se nalazi uz pješčane obale, izraelski kanal imao bi stjenovite zidove što gotovo ne zahtijeva održavanje. Izrael planira izgraditi male gradove, hotele, restorane i kafiće duž kanala. Svaki predloženi krak kanala imao bi dubinu 50 metara i širinu oko 200 metara. Bio bi 10 metara dublji od Sueza. Kroz kanal bi mogli prolaziti brodovi duljine 300 metara i širine 110 metara, što je veličina najvećih svjetskih brodova. Ako se realizira, Ben Gurion kanal bit će gotovo jednu trećinu duži od 193,3 km dugog Sueskog kanala – 292,9 km. Izgradnja kanala trajala bi 5 godina i uključila 300 tisuća inženjera i tehničara iz cijelog svijeta. Procijenjena cijena izgradnje iznosi između 16 i 55 milijardi dolara. Izrael bi trebao godišnje zarađivati 6 milijardi dolara. Tko god bude kontrolirao kanal, a po svemu sudeći to mogu biti jedino Izrael i njegovi saveznici (u prvom redu SAD i Velika Britanija), imat će ogroman utjecaj na međunarodne lance opskrbe naftom, plinom, žitaricama, ali i nad svjetskom trgovinskom razmjenom općenito.
Značenje Pojasa Gaze za kanal
Iako to nije bila izvorna ideja, prema željama nekih izraelskih političara, upravo bi krajnja luka kanala mogla biti u Gazi. Ako bi Gaza bila sravnjena sa zemljom, a Palestinci raseljeni, što je scenarij koji se događa upravo ove jeseni, to bi pomoglo projektantima da smanje troškove i skrate rutu kanala preusmjerava njemu Pojas Gaze. Projekt nikada nije realiziran jer su Izraelci i Amerikanci znali da niti jedna arapska nacija ne bi pristala na takvo otimanje palestinske zemlje koja je u Pojasu Gaze bila među najnaseljenijima u svijetu. Također, čak i ako kanal ne bi završavao u samom Pojasu Gaze, teško je vjerovati da bi ga Izraelci gradili u blizini neprijateljskog palestinskog teritorija kao što je npr. Aškelon. Udaljenost kanala od samo nekoliko desetaka kilometara od Pojasa Gaze učinila bi ga itekako ranjivim i podložnim palestinskim napadima raketa, haubica, dronova i drugih naprava. Zato je temeljni preduvjet za izgradnju kanala izraelsko vojno ovladavanje područjem Gaze, navodi Geopolitika News.
Izraelski motivi za stvaranje Ben-Gurion kanala
Izrael ima snažne motive da iskopa vlastiti kanal između Crvenog i Sredozemnog mora jer mu je korištenje Sueskog kanala u više navrata bilo uskraćeno od strane Egipta. Od stvaranja Države Izrael 1948. i poraza arapskih država u Prvom izraelsko-arapskom ratu 1948-1949. do Sueske krize 1956., Tiranski tjesnac i Sueski kanal ostali su zatvoreni za izraelske brodove. Sueski kanal je bio zatvoren 1956.-1957. zbog Drugog izraelsko-arapskog rata i nacionalizacije kanala koju je uspješno proveo egipatski predsjednik Gamal Abdel Nasser. Iako se 1957. Sueski kanal otvorio, Egipat je nastavio blokirati izraelske brodove jer nije priznavao Državu Izrael. Tijekom deset godina od 1957. do 1967., samo jedan brod s izraelskom zastavom i četiri broda sa stranom zastavom svakog mjeseca stizali su u luku Eilat. Između 1967.-1975. zbog Drugog, Trećeg i Četvrtog izraelsko-arapskog rata kao i posljedičnog arapskog naftnog embarga, Suez je ponovo bio zatvoren. Tada je sposobnost Izraela da trguje s Afrikom i Azijom (naročito uvoz nafte iz Perzijskog zaljeva), bila je ozbiljno otežana. Ipak, od kraja 1960-ih Izraelci su zamijenili arapsku naftu s venezuelanskom koja je bila jeftinija, a stizala je preko Atlantskog oceana i Sredozemnog mora. Palestinski politički stručnjak dr. Sami al-Aryan izjavio je da je projekt Ben Gurion star koliko i povijest izraelske okupacije. Istaknuo je vojni, gospodarski, energetski i strateški značaj kanala. „Ben Gurion linija će također skratiti rutu kroz Afriku za tri tjedna. To će imati snažan utjecaj na globalne rute i neizbježno će igrati eskalirajuću ulogu u regionalnim napetostima i raspirivanju rata“. Prema al-Aryanu, razvoj događaja ima izravne implikacije na Egejsko i Mediteransko more, što zahtijeva suradnju između Egipta i Turske.
Gospodarski motivi Zapada za stvaranje alternative Suezu
Osim Izraela, i zapadne sile, SAD i Europska unija, imaju motive da stvore alternative Suezu. Prvo, kanal je uzak i plitak i vrlo lako se može zablokirati. Česta su zagušenja plovidbe. Osim egipatske blokade kanala zbog političkih razloga tijekom 1950-ih, 1960-ih i 1970-ih, prije dvije godine došlo je do jednotjedne prirodne blokade. U ožujku 2021. Sueski kanal bio je blokiran šest dana zbog kontejnerskog broda Ever Given koji se zbog snažnih udara vjetra zaglavio nasred plovnog puta i tako blokirao promet. Blokada jedne od najprometnijih svjetskih trgovačkih ruta značajno je usporila trgovinu između Europe, Azije i Bliskog istoka. Najmanje 369 brodova čekalo je u redu za prolazak kroz kanal s robom vrijednom 9,6 milijardi dolara. Lukama, brodarima, špediterima, tvornicama, supermarketima, državama i drugim dionicima naneseni su ogromni gubici. U konačnici, i krajnji potrošači su morali pričekati da se željeni proizvodi pojave na policama trgovina. Takvo što nitko ne želi ponovo iskusiti.
Politički motivi Zapada za izgradnju konkurentskog kanala
No, više od tehničkih problema kanala, razlozi zašto Zapad bi volio imati alternativu Sueskom kanalu su politički. Zapad ne želi ovisiti o kanalu kojim upravlja Egipat, blizak saveznik Ruske Federacije koju Zapad smatra glavnom sigurnosnom prijetnjom. Arapsko proljeće je u Egiptu doživjeli neslavni krah i na vlasti se ustoličila vojska i autoritarni režim Abdela Fattaha al-Sisija. To je potpuna suprotnost od liberalne demokracije koju je priželjkivao Washington. U 2022. egipatski izvoz u Rusiju porastao je na 595,1 milijun dolara, što je 21,6% više u odnosu na 2021. Istovremeno, egipatski uvoz iz Rusije porastao je na 4,1 milijardu dolara u 2022., što je rast od 15,5%. Rusija želi dobre odnose s Egiptom i Palestincima zbog ruske vojne nazočnosti u sirijskim lukama Latakija i Tartus. Ranije ove godine postalo je poznato kako će Egipat postati punopravni član BRICS-a od 1. siječnja sljedeće godine. Zapad ne želi da Egipat izravno, a niti Rusija i Kina neizravno, ima kontrolu nad svjetskom trgovinom, kako piše Geopolitika news.
Osim što je blizak saveznik Rusije, Kairo je i važan partner Kine. Amerikanci i njihovi partneri žele blokirati kineski megaprojekt Novi put svile u kojem Egipat posjeduje važnu ulogu. Godine 2014. Peking i Kairo potpisali su „Sporazum o strateškom partnerstvu“, dogovorivši suradnju na području obrane, tehnologije, gospodarstva, borbe protiv terorizma i kibernetičkog kriminala. Tijekom posjeta Xi Jinpinga Egiptu 2016. potpisan je još 21 sporazum uključujući ugovor o 15 milijardi dolara kineskih ulaganja u razne projekte. Infrastrukturni projekti u egipatskim gradovima privukli su posebnu pozornost kineskih investitora. Prema riječima kineskog veleposlanika u Kairu, Liao Liqianga, Novi put svile je blisko povezan s egipatskom Vizijom 2030 -ambicioznim razvojnim planom koji je pokrenuo predsjednik el-Sisi. Od 2017. do 2022. kineska ulaganja u Egipat porasla su za 317%. Tijekom istog razdoblja, američka ulaganja u Egipat smanjila su se za 31%. Trgovinska razmjena dvije države iznosi oko 20 milijardi dolara.
Sve to je naravno trn u oku američkih policymakera koji traže alternativne načine izoliranja Egipta. Ako već ne mogu promijeniti vlast u Egiptu mogu ga izolirati kroz druge trgovinske rute kao što je kanal Ben-Gurion. Turski stručnjak za Bliski istok Ismail Numan Telci, izjavio je da je pristup Kine u regiji pod utjecajem gospodarskih interesa. „Peking neće htjeti destabilizirati regiju. Kina pridaje veliku važnost stabilnosti u regiji općenito zbog svoje energetske ovisnosti o Bliskom istoku“. Numan Telci dodaje kako bi kanal kroz Izrael, izravno negativno utjecao na nadolazeći megaprojekt Iraka, Veliki razvojni put, koji namjerava transportirati energiju na relaciji Basra-Europa kroz Tursku.
Kanal – cionistički san koji bi mogao postati stvaran
Ako se realizira, kanal Ben Gurion donio bi tektonsku promjenu jer bi zasjenio Sueski kanal. Projekt bi lansirao Izrael u središte svjetskog pomorstva i svjetske trgovinske razmjene. Egipat bi izgubio monopol na najkraću rutu između Afrike, Azije i Europe. Pojava alternativnog izraelskog kanala imala bi razoran utjecaj na egipatsko gospodarstvo. Predsjednik el-Sisimogao bi požaliti što je svoje povjerenje u Izrael i zapadne vlade stavio iznad dobrobiti dva milijuna Palestinaca u Gazi. Egipat, osim formalne osude masovnih zločina izraelskih snaga protiv civilnog palestinskog stanovništva, nije mnogo učinio da spriječi izraelska nedjela koja neki nazivaju genocidom. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je u više navrata izrazio potporu ideji kanala zajedno s idejom izgradnje brze željeznice od Eilata do Beršebe. Realizacija, ili barem početak ovog projekta, mogli bi Netanyahua iskupiti od njegovih brojnih pogrešaka tijekom dugačke vladavine uključujući obavještajne i vojne propuste koji su olakšali Hamasov napad 7. listopada. Koliko god za neke ideje kanala zvučala kao utopistički cionistički san i Izrael je bio cionistički san koji se kroz nekoliko desetljeća pretvorio u stvarnost. To što se ponovo spominje ideja kanala znači da bi se kroz neko vrijeme mogla krenuti provoditi na terenu.
Opasnost velikog rata
Temeljni faktor koji sprječava da projekt zaživi u praksi je nazočnost Palestinaca u Gazi. Palestinci bi iz tog područja trebali biti protjerani ili stavljeni pod strogu kontrolu što se odvija ovih dana. Osim Palestinaca, prepreka kanalu je arapski i šire gledano muslimanski svijet. Nema sumnje da bi pokušaj izgradnje kanale od Crvenog mora preko Izraela do područja Aškelona i Gaze mogao pokrenuti veliki rat na Bliskom istoku jer je teško vjerovati da muslimanske države ne bi učinile ništa. Ako nitko drugi, Iran bi zasigurno reagirao. Naposljetku, prepreka kanalu su Rusija, Kina i njihovi partneri. Kinezi i Rusi ne bi stajali skrštenih ruku sa strane gledajući kako se nanosi nenadoknadiva šteta BRICS-u i Novom putu svile. Ako bi izraelski kanal zaživio a Suez pao u drugi plan, to bi Moskvu i Peking odrezalo od Sredozemnog mora. Upravo iz tih razloga izgradnja izraelskog kanala mogla bi pokrenuti Treći svjetski rat jednako kao što je proglašenje Države Izraele potaknulo mnogobrojne arapsko-izraelske ratove koji traju 75 godina.
Pozitivni scenarij
Ipak, Ben-Gurion kanal kao prometni put ne mora biti nužno loše rješenje. Kanal bi mogao biti dobro rješenje u nekom pozitivnom scenariju u kojem su se države Izrael i Palestina prethodno dogovorile o razgraničenju i o modelu dvije države ili o uniji dviju neovisnih država ili o nekom trećem rješenju. Tada bi kanal koji bi prolazio izraelskim i palestinskim teritorijem mogao biti element gospodarskog povezivanja židovskog i palestinskog naroda koji bi zajedno profitirali od njegove uporabe. Ipak, gledajući povijest zadnjih 75 godina i aktualne užasne vijesti iz Svete zemlje takav scenarij je bliži znanstveno-fantastičnom nego realpolitičkom, zaključuje Geopolitika news.
Matija Šerić / Geopolitika News
