Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća brodogradilište Split i riječki “3. maj” izgradili su svaki po tri broda za argentinskog brodara Empres Lineas Maritimas Argentina S.A. iz Buenos Airesa. Splitski brodovi dobili su imena Lago Lacar, Lago Nahuel Huapi i Lago Traful (tri jezera), dok su riječki brodovi nosili imena Rio Carcarana, Rio Colorado i Rio Corrientes (tri rijeke), piše Novi list.
Radilo se o šest potpuno jednakih klasičnih trgovačkih brodova od 10.272 tona nosivosti s nadgrađem na sredini trupa dužine 157 i širine 20,4 metra.
No, to nisu bili prvi brodovi izgrađeni na Jadranu koji su završili u Argentini. Bokelj Spiridon Gopčević je nakon selidbe u Trst uspostavio vezu s Gašparom Matkovićem iz Rijeke, trgovcem i brodovlasnikom koji je od 1829. godine prodavao svoje jelove i bukove bačve u Trstu. Preko njega Gopčević uspostavlja veze s riječkim brodograditeljima, pogotovo s Andrijom Zanonom kod koga je 1841. naručio svoj prvi novi brod – brigantin (38 x 6,5 metara) od 216 tona nosivosti imena Car Lazar. No, ubrzo je prodao taj brod za 200 tisuća forinti argentinskoj ratnoj mornarici u osnutku. Brigantin je naoružan s 24 topa te je postao admiralski brod argentinske mornarice “General Belgrano”.
Jedrenjak se istaknuo u više okršaja na moru koji su se do kraja 1841. godine vodili ispred luke Montevideo urugvajskim snagama. Riječki jedrenjak potopio je urugvajski brigantin General Rivera, ali je i sam bio znatno oštećen. Gopčević je argentinskoj mornarici prodao i svoj drugi brod – brik Restaurador Rosas od 332 tone nosivosti izgrađen u Rijeci 1844. godine. I ovaj je jedrenjak naoružan s 22 topa i dobio ime San Martin te je postao komandni brod rodonačelnika argentinske ratne mornarice, admirala Guillerma Browna. Brown je bio naturalizirani Argentinac rođen u Irskoj 1777. godine, a preminuo je 1857. godine. Gopčević je taj brod prodao za 300 tisuća forinti, a kasnije je prodao i treći brod koji je namjenski naručio za prodaju Argentincima, malu navu “Confederazione Argentina”, izgrađenu 1846. u – Rijeci.
Slične sudbine
No vratimo se sudbinama brodova izgrađenima u Splitu: Lago Lacar, izgrađen 1962. godine, plovio je do 1994. kada je izrezan u Ramallu (tvrtka Tallares Martins), Lago Nahuel Huapi, izgrađen 1961., plovio je do 4. ožujka 1984. kada je izrezan u Ramallu, a Lago Traful, iz 1962. godine, plovio je do lipnja 1984. godine kada je izrezan u Buenos Airesu (tvrtka Tandanor).
I riječki brodovi su imali sličnu sudbinu, osim jednoga: Rio Colorado je izgrađen 1962. i plovio je do 7. ožujka 1984. kada je izrezan u Ramallu, Rio Corrientes iz 1963., plovio je do 3. travnja 1986. kada je počelo njegovo rezanje u Ramallu. Sudbina se poigrala s trećim riječkim brodom – Rio Carcarana koji je izgrađen 1962., stradao je za vrijeme Falklandskog rata (ili Malvini). On je od početka sukoba bio u službi ratne mornarice kao opskrbni brod – službeno od 22. travnja 1982. kada je isplovio iz Buenos Airesa s teretom municije i drugog ratnog materijala. Brod, je kao i drugi brodovi trgovačke mornarice, isplovio 3. svibnja 1982. godine iz luke na otoku Isla De Los Estados iskrcati i ukrcati teret prije isplovljavanja, 10. svibnja, za Puerto Rey. Oko deset sati 16. svibnja, nad brodom su preletjeli britanski izviđački zrakoplovi, ali je on nastavio ploviti brzinom od 17 čvorova s nadom da neće biti napadnut. Tri sata kasnije dva britanska zrakoplova Harrier su ga napala, opetovano ga gađajući topovima i bacanjem dviju bombi koje su pogodile cilj. Brod se zapalio pa je zapovjednik naredio posadi da ga napusti u bojazni da će municija eksplodirati. Posadu je prihvatio drugi brod koji je bio u konvoju dok je nadgrađe gorjelo. Eksplozija koju su svi očekivali nikad se nije dogodila, a požar se sam ugasio 19. svibnja. Brod je otegljen u Fox Bay gdje su ga pregledale snage argentinske mornarice. Brod i teret su bili oštećeni i neuporabljivi. Nešto malo tereta je spašeno, a brod je prepušten svojoj sudbini na sidrištu Fox Baya. Podrtina broda je, navodno potopljena 24. svibnja s dvije Sea Skua rakete koje je ispalio zrakoplov Lynx koji je poletio s H.M.S. Antelope (F170), piše Novi list.
Kotorska veza
To su bile splitsko-riječke veze s Argentinom, ali postoji još jedna: između jednog broda crnogorske kompanije Jugooceanije iz Kotora i Argentine. Sve je počelo pred kraj Drugog svjetskog rata u okupiranoj francuskoj luci St. Nazarie – u brodogradilištu Chantiers de l’Atlantique položena je kobilica za brod imena Zeilsheim koji su naručili Nijemci, odnosno brodar Unterweser Reederei A.G. iz Bremena. Radilo se o brodu tipa Hansa-fertigbau duljine 152 i širine 18 metara od 8.739 BRT-a (9.380 tona nosivosti) kojeg je trebao pogoniti motor Sulzer od osam cilindara (tip 2T SA) izgrađen u tvrtki C.M.M. iz St. Denisa. Bio je rat te se gradnja odužila, došlo je do kapitulacije Njemačke, a brod je nedovršen ležao na navozu. Porinuće je obavljeno tek 1945. godine, vlasnik je francuska vlada koja mu daje ime Commandant Gabriel Guena, a na isporuku je trebalo čekati sve do rujna 1948. godine kada ga preuzima poznati francuski brodar S.A. Louis Dreyfuss & Cie iz St. Nazaira koja mu opet mijenja ime u Charles L.D. – pod prethodna dva imena brod nikad nije zaplovio.
Plovit će punih jedanaest godina, onda je odlučeno da se proda zbog tehnološke zastarjelosti, a kupuje ga kotorska Jugooceanija koja ga preuzima u listopadu 1959. u Rotterdamu. Naravno: novi brodar, novo ime – Tara. U toj luci je ukrcan teret za Šibenik, nakon toga plovi za Rijeku gdje je pregledan te su obavljeni manji popravci, a nakon toga, u balastu, plovi za Argentinu po teret žitarica za Nizozemsku.
Prolaskom Gibraltara dobiva nalog ploviti za Buenos Aires, a kada se Tara približila cilju dobiva novi nalog: ukrcaj će biti u luci Necochea. Na sidrište te luke Tara pristiže 23. prosinca 1959. u očekivanju dozvole za ulaz u lučki bazen Puerto Quequen. U tom očekivanju brod se našao na udaru jakog nevremena što je uzrokovalo pucanje sidrenog lanca. Valovi su brod bacili na pličinu, a pokušaj odsukavanja vlastitom snagom završio je oštećenjem vijka i nasukanjem na čvrsto kamenito dno. Odlučeno je da se posada, njih 39, evakuira, a nakon toga je ipak pristupljeno spašavanju broda koje je počelo sredinom siječnja 1960. Tegljač Vencedor je uspio pomaknuti Taru za par metara, ali u nevremenu konop se omotao oko vijka tegljača, pa je odsukavanje prekinuto. Idućih dana Tara se pomakla za još desetak metara, ali – trebalo je čekati plimu u veljači, a spašavanje je ocijenjeno neizvjesnim, ističe Novi list.
Tada su Kotorani odlučili prodati brod kompaniji Flota Argentina de Navegacion de Ultramar (FANU), pa je »Tara« izbrisana iz nacionalnog registra nakon samo jednog komercijalnog putovanja u veljači 1960.
Plima u veljači nije pomogla, pa se odsukavanje nastavilo početkom ožujka: na brodu su ukrcani argentinski pomorci… Do sredine ožujka bivša Tara pomaknuta je još 35 metara prema oceanu, a potpuno je odsukana 2. travnja. Brod je otegljen na popravak te je postao Presidente Castillo i nastavio ploviti. Pod novim imenom brod je raspremljen 28. ožujka 1971. godine, te je izrezan.
Argentinski bulkeri
Zanimljivo je da je Tankerska plovidba d.d. iz Zadra imala u floti tri bulkera izgrađena u brodogradilištu Rio Santiago SY u Ensenadi, u provinciji Buenos Airesa i sva tri još uvijek plove: 2000. godine Argentine Confidence (Orient Shipping iz Rotterdama) postaje 2008. Calanda (Calanda Shipping, menadžer Columbia Shipmanagement Ltd.), a iste godine dobiva ime – Diklo (Jadera Maritime Ltd.). Prodan je 2013. kada postaje Ekaterina (Breeze Navigation/Kona Shipping Services); 2003. godine Alpina (Alpina Reederei A.G., Basel) koji je 2008. postao Novigrad (Jadera Maritime Ltd.), a 2013. je prodan i postao Occitan Barsac (Occitan Bulkers Ltd.). Danas plovi kao Valerio (ASNL Shipping S.A.) i 2005. godine Maloja koji je 2007. postao Privlaka (Riva N Shipping). Danas plovi kao Jaohar UK (DSM Marine Ltd./Stemship Management Ltd.).
Nasukani na Necocheu
Necochea je luka i plaža smještena jugozapadno od Provincije Buenos Aires, na Atlantskom oceanu, na ušću rijeke Quequen Grande (528 km od Buenos Airesa i 120 km jugozapadno od Mar de Plata).
– 3. 9. 1953. – »Chaco«, izgrađen 1919. kao »Shickshinny«
– 9. 3. 1965. – »Nicolaos P.«, izgrađen 1943. kao »Charles A. McCue«
– 30. 9. 1964. – »Aurea Conde«, izgrađen 1947. kao »Havbris«
– 16. 11. 1968. – »Imbara«, izgrađen 1944. kao »Si Brodin«
– 25. 6. 1946. – »Eleni«, izgrađen 1918. kao »Rhode Island«
– 29. 9. 1964. – »Esito«, izgrađen 1943. kao »Charles Treadwell«
– 29. 11. 1934. – »Maroula«, izgrađen 1912. kao »Trevanion«
– 13. 11. 1934. – »Marionga J. Goulandris«, izgrađen 1918. kao »Roquelle«
– 30. 9. 1964. – »Amaragy«, izgrađen 1915. kao »B.G. Kronberg«
– 29. 4. 1980. – »Caribea«, izgrađen 1945. kao »USS Lucidor«
»Charles L.D.«
Brodogradilište: Ateliers & Chantiers de la Loire, St. Nazaire (prema drugim izvorima Chantiers de l’Atlantique)
Ime kod postavljanja kobilice: »Zeilshem«
Ime kod porinuće: »Commandant Gabriel Guena«
GT 8739 t
Dimenzije: 152, 97×18,19 m
Pogon: motorni (Sulzer)
Brzina: 14,0 čv
Dizajn: Fertigbau
– 1959. – »Tara«
– 1961. – »Presidente Castillo«
– 28. 3. 1971. – mrtvi vez
– 1971. – rezalište
Požar na brodu »Rio Carcarana«
Novogradnja Rio Carcarana porinuta je 17. siječnja 1962. u riječkom “3.maju”. Brod je građen za argentinsko parobrodsko društvo Elma. Do požara je došlo u 8.30 na lijevoj strani promenadne palube broda: zapalile su se lako zapaljive pare ljepila prilikom lijepljenja linoleuma – uzrok je bio otvoreni plamen. Više od tri sata borili su se brodograditelji i vatrogasci iz Rijeke i Opatije dok nisu ugasili požar. Znatno je oštećeno nadgrađe i komandni most. Ipak, novi brod spašen je od potpunog uništenja samo zahvaljujući požrtvovnosti radnika brodogradilišta i vatrogasaca. Nesreća je prošla bez ljudskih žrtava, navodi Novi list.
Mihanovich osnivač FANU-e
FANU, Flota Argentina de Navegacion de Ultramar, utemeljio je Nicolas Mihanovich koji je rođen u Doli kod Dubrovnika 1846. godine i emigrirao u Argentinu. Već 1867. počeo se baviti brodovima: najprije je prevozio putnike na obalu s prekooceanskih brodova, a onda je svojim brodovima opskrbljivao argentinske trupe koje su bile u ratu s Paragvajem. Već 1909. godine imao je flotu od 289 brodova … Preminuo je u Buenos Airesu 1929. godine.
Danilo Prestint / Novi list
