Jadranom su u bližoj povijesti, osim trajekata Jadrolinije, plovili i trajekti drugih, uglavnom privatnih brodara, s manje ili više uspjeha. Danas su ti trajekti otišli iz Jadrana u druga mora ili su završili u rezalištu.
Kompanija Blue Line International utemeljena je 1994., a prestala je s radom 2017. godine. Iako su trajekti vijali panamsku zastavu, polazna luka za prekojadranska putovanja bio je – Split, piše Novi list.
Suvlasnik i direktor bio je Henry Jorgensen iz Danske, a nastala je na osnovama splitskog brodara SEM Maritime Co. koju je osnovao nedavno preminuli Juroslav Buljubašić. Godine 2010. BLI postaje prva low cost kompanija na Sredozemlju.
Prvi trajekt, Kraljica mira, zaplovio je 1994. godine prevozeći humanitarnu pomoć i izbjeglice, a izgrađen je kao Hammmershus u brodogradilištu Jos L Meyer u Papenburgu.
Mogao je prevesti tisuću putnika i 78 automobila, a pogonila su ga dva Deutz motora brzinom od 16,5 čvorova. Postaje Cynthia I (Hellenic Mediterranean Lines) 1993. godine, a u indijsko rezalište Alang odlazi 2005. godine.
Brod-hotel
Trajekt Rigel III izgrađen je 1979. godine kao Turella u brodogradilištu Oy Wartsila A/B u Turku, a kao i blizanac Rosella (danas Anemos, vlasnik Aegean Sealines Maritime Co. – na mrtvom vezu), naručila ga je kompanija SF-Line A/B (Viking Line).
Trajekt ima kapacitet od 1.700 do 1.800 putnika, može prevesti 732, 862 odnosno 950 vozila, a pogone ga četiri motora Wartsila-Pielstick brzinom od 21 čvora.
U kolovozu 1988. preuzima ga kompanija Stena Rederi A/B, a prijašnji vlasnik ga uzima u najam pod imenom Stena Nordica.
U svibnju 1996. prebačen je u kompaniju Lion Ferry (dio Stena Rederi A/B) i postaje Lion King, a već sljedeće godine prodan je estonskoj kompaniji Tallink Line i preimenovan u Fantaasia.
Od svibnja 2006. do travnja 2007. godine u najmu je Compagnie Marocaine de Navigation (Comanav) te održava servis između Tangiera i Genove.
Kasnije je u najmu Algerie Ferries, a u listopadu 2007. norveške kompanije Kystilink. U travnju 2008. godine kupuje ga kompanija Det Nordenfjelske Dampskibsselskab A/S iz Tronheima za koju plovi kao Kongshavn, a u prosincu 2009. ulazi u flotu Blue Line International kao Regina della Pace.
Plovi pod panamskom zastavom iz Splita za talijanske luke sve do kraja 2016. godine kada ga kupuje grčka kompanija Portia International Co (Ventouris Ferries) i daje ime Rigel III. Danas održava liniju Bari-Drač, a u studenom će proslaviti prvih 45 godina plovidbe.
Brod-hotel Dalmatia, prema zamisli vlasnika, trebao je u ljetnoj sezoni biti vezan u dubrovačkoj gradskoj luci. No, Henry Jorgensen je na jednoj konferenciji za novinare optužio ravnatelja dubrovačke Lučke uprave Milana Blaževskog i splitskog gradonačelnika Ivu Baldasara da su utjecali na carinske organe i time onemogućili ostvarenje tog projekta, navodi Novi list.
Taj brod je izgrađen 1978. godine u poljskom brodogradilištu Stocznia Szczecinska u Gdansku kao Pomerania (Polferries). Mogao je prevesti tisuću putnika i 277 vozila, a pogonila su ga četiri Zgoda-Sulzer motora brzinom od 20,6 čvorova. Brod nije mijenjao ime sve do 2011. kada ga BLI kupuje i daje ime Dalmatia. U floti je ostao do 2014. kada je poslan u indijsko rezalište Alang.
Trajekt Split 1700 (SEM Maritime Co., a kasnije Blue Line) izgrađen je 1966. godine (1991. modernizacija) u brodogradilištu HDW Nobiskrug u Rendsburgu kao Kronprins Carl Gustav za Lion Ferry. Mogao je primiti 150 vozila i 750 putnika, a plovio je brzinom od 20 čvorova (pogon 4x MAN motora).
Kasnije je plovio kao Wilanow (Polferries), a 1997. postaje Split 1700. Imao je još tri blizanca: 1965. je izgrađen Lion Ferry AB (izrezan 2004. u Aliagi), 1969. Innisfallen i Leinster (izrezani 2004. u Alangu).
Trajekt Ancona, u to vrijeme najveći trajekt na Jadranu: mogao je primiti 110, odnosno 215 vozila i 1.532 odnosno 670 putnika, izgrađen je kao Svea 1966. godine (1969. modernizacija) u brodogradilištu Lindholmens Varv AB u Lindholmensu za Stockholms Rederi A/B Svea.
Plovio je brzinom od 18 čvorova (pogon Pielstick motor).Tijekom godina mijenja imena (Hispania, Saga, Knossos, Captain Zaman II), a Ancona (Blue Line) postaje 2003 godine. U indijsko rezalište u Alangu odlazi 2010. godine.
Najzanimljiviji trajekt koji se pojavio 2004. godine u Jadranu bio je Split Prvi – pogonilo ga je čak deset Cummins motora brzinom od 14 čvorova, a izgrađen je 1989. godine (rekonstrukcije 1998. i 2008.) kao Superflex Kilo u brodogradilištu North East SB u Sunderlandu.
Mogao je primiti 170 vozila i 150, 268 odnosno 300 putnika. Mijenjao je imena (Mercadia I, Easy 1, Anja 11, Langeland) do 2004. godine kad ulazi u flotu SEM Maritime Co., piše Novi list.
Plovio je samo četiri godine, a onda je prodan te je postao Ersai 4 (SAIPEM) kada je preuređen za smještaj radionice za servisiranje naftnih platformi.
Zanimljivo je da je imao sedam brodova blizanaca: Superflex Charlie (navodno plovi na liniji Kyrenia – Tasucu), Superflex Mike (sudbina nepoznata), Superflex Whisky (2012. izrezan u Alangu), Superflex Alfa (navodno plovi na liniji Mgarr – Cirkewwa), Superflex Golf (navodno plovi na liniji Krym – Kavkaz), Superflex India (nepoznata sudbina) i Superflex Echo (2016. izrezan na Kubi).
Crnogorci
U floti crnogorskog brodara plovila su dva trajekta koji su spajali Bar i Bari: trajekt Sveti Stefan izgrađen je 1977. godine u brodogradilištu Trondheims M.V. u Trondheimu kao Cornouailles (Brittany Ferries).
Mogao je primiti 205 vozila i 550 putnika uz brzinu od 19 čvorova (pogon 2x Pielstick), 1988. postaje Havelet (Britany Channel Island Ferries), a 2000. godine Sveti Stefan.
Nakratko 2011. godine je iznajmljen Adriatica di Navigazione, a iste godine se vraća vlasniku. Prestao je ploviti 2013. kada je započelo njegovo rezanje u turskom rezalištu Aliaga.
Sveti Stefan II izgrađen je 1973. u njemačkom brodogradilištu Werft Nobiskrug GmbH u Rendsburgu kao Prinz Hamlet (Prinzen Line). Mogao je primiti 225 vozila i 920 putnika, uz brzinu od 22 čvora (pogon 4x Stork-Werkspoor motori).
Mijenja imena (DFDS Seaways, Stena Baltica, Nieborow) do 2002. godine kada ulazi u flotu Montenegro Linesa. I on je 2011. godine nakratko bio u najmu Adriatica Linesa, a plovio je do 2017. godine kad je izrezan u Aliagi.
Trajekt Njegoš kupljen je 1981. godine, a izgrađen je 1971. (modernizacija 1992.) u brodogradilištu Schiffbau-Gesellschaft Unterweser u Bramerhavenu kao Travemunde.
Mogao je primiti 1.500 putnika i 350 vozila uz brzinu od 21 čvor (pogon 2xMAN motori). U floti crnogorskog brodara ostao je samo tri godine jer je 1984. u floti Sally Line, a 1985. postaje Tregastel (Brittany Ferries). Nakon toga mijenja imena (Treg, St. Clair, Barakat, Noor, Noori) te je 2022. godine otišao u rezalište.
Trajekt Azzurra (Azzurra Line) 2008. godine održavao je linije Dubrovnik – Bari, Bar -Bari, Bari – Kotor i Bari – Drač. Izgrađen je 1964. godine u brodogradilištu Schiffbau Gesellschaft Unterweser u Bremerhavenu kao Grenaa.
Mogao je primiti 165 vozila i 1.500 odnosno 600 putnika, a plovio je brzinom od 18 čvorova (2x MAN motori). Tijekom godina promijenio je mnogo imena (Kalle, Olau West, Corsica Marina, Kelibia, Scent of Sea i Nortia), a prije odlaska u rezalište 2013. godine u tursku Aliagu plovio je u najmu International Organisation for Migration na liniji Malta – Tripoli.
Trajekt Dalmatino (Enermar) je 2005. godine trebao održavati liniju Chioggia – Split, ali… Izgrađen je kao Cabo San Jorge 1976. godine u brodogradilištu Union Naval de Levante u Valenciji. Mogao je primiti 1.080 putnika i 140 odnosno 240 vozila uz brzinu od 17,2 čvora (pogon 2xMAN motori).
Nakon što je promijenio ime u Ciudad de Palma te 2005. postao Dalmatino, nakon što nije uspio u namjeri održavanja linije prodan je u Kinu i postao kockarnica pod imenom Ocean Princess, a 2008. mijenja ime u Oriental Princess (Huamei Cruise Management, Beihai).
U Lloydovoj bazi podataka stoji da je zadnje dane plovio pod zastavom Kambodže, a da je njegov sadašnji status: »Decomissioned or lost.«
