Parobrod Cavtat izgrađen je 1900. godine u brodogradilištu Marco U. Martinolich S.A. u Malom Lošinju pod imenom Siraly za Ugarsko-hrvatsko dioničko parobrodarsko društvo Rijeka. Bio je dug 36,05, a širok 5,85 metara. Imao je 115 bruto registarskih tona, a mogao je prevesti 300 putnika. Stapni parni stroj Wilson & MacLaren Sampierdarena je bio izgrađen u Italiji. Bio je trostruke ekspanzije s pogonom na garbun (ugljen) te jačine 139 KW, a pokretao ga je brzinom od 10 čvorova.
Godine 1921. plovi pod novim vlasnikom, Hrvatskim dioničkim pomorskim parobrodarskim društvom Rijeka i mijenja ime u Kraljevica. Od 1922. vlasnik mu je Jadranska plovidba dioničko parobrodarsko društvo Sušak, a od 1923. Jadranska plovidba d.d. Sušak. Godine 1928. kupuje ga Dubrovačka parobrodarska plovidba a.d. iz Dubrovnika te mu daje novo ime Cavtat. Deset godina kasnije tj. 1938. godine brodarska kompanija iz svog imena kompanije uklanja riječ “parobrodarska” te se od tada zvala Dubrovačka plovidba a.d. Dubrovnik. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Cavtat rekviriraju Talijani te plovi pod njihovom zastavom i s istim imenom, piše Dubrovački dnevnik.
POTONUO NA PLITKO DNO UZ OBALU
Dana 28. studenog 1943. godine 24 bombardera tipa B-25 Mitchell su se obrušila na Dubrovnik. Izbacili su čak 44 tone bombi po Gružu i Lapadu, a svaka bomba je bila teška 250 kilograma. Prilikom bombardiranja luke i brodova u luci Gruž, potopili su i parobrod Cavtat koji je bio vezan uz obalu na Batali pored ljetnikovca Gradić – Pucić. Parobrod je djelomično potonuo na plitko dno udaljen nekoliko metara od obale. Na jednoj fotografiji je vidljivo da je jedno duže vrijeme parobrod bio nasukan i nekoliko desetaka metara u plitko dno od obale pored Prvog dalmatinskog trgovačkog društva s.o.j. (kasnije tvornica Radeljević).
Do osnutka tvrtke Brodospas 1948. godine, potonule brodove su vadili specijalizirani odredi za vađenje brodova od JRM i to s veoma primitivnom opremom. U monografiji Brodospasa piše da ga je izvadila Lučka kapetanija Dubrovnik u suradnji s Upravom podružnice sindikata pomoraca u Dubrovniku. Dana 27. svibnja 1946. započeli su pripremni radovi u kojima su sudjelovali Rudi Dobrilo – pomorski strojar i Jakov Lučin- ronilac te članovi sindikata pomoraca: Marko Lučev, Pero Portolan, Baldo Glumac, Zdravko Kosović, Nikola Batinić, Ivo Margaretić i S. Čerkez. Dragovoljci iz podružnice, žrtvovali su svoje slobodno vrijeme i u prekovremenom radu, poslije rada u kancelariji, rado su se odazvali ovom zadatku. Zatvorili su sve stradale otvore na vanjskoj oplati broda cementnim kesonima sve do površine mora. Izgradili su drveni ponton od obale do broda. Na ponton su postavili pumpe koje su imale jačinu izbacivanja 170 tona mora na sat.
NAKON DVA SATA ISPUMPAVANJA SE “ODLIJEPIO” OD DNA
Dana 8. lipnja u 5 sati ujutro započelo je ispumpavanje mora iz utrobe broda. Već nakon dva sata ispumpavanja brod se odlijepio od morskog dna, a na krmenom stijegu izvješena je državna zastava. Na licima svih sudionika, iako su bili premoreni od rada, pokazalo se veselje i zadovoljstvo. U 11:00 sati, brod je potpuno isplivao na površinu te je ponovo plutao nakon dvije i po’ godine ležanja na morskom dnu, piše Dubrovački dnevnik.
Dana 9. lipnja 1946. u 5 sati ujutro započelo je tegljenje parobroda Cavtat prema Splitu gdje je i obnovljen u brodogradilištu “Jadranska brodogradilišta a.d.”. Nakon detaljne obnove 1947. godine, parobrod Cavtat je dodijeljen Jadranskoj linijskoj plovidbi (kasnije imena Jadrolinija) te mu je smanjen kapacitet s 300 na 225 putnika. Parobrod Cavtat je u godinama dok je bio u vlasništvu Dubrovačke plovidbe, bio najviše slikavan na našem području, te ga vidimo na puno razglednica u gradskom portu i bližoj okolici te prema Cavtatu, a pod Jadrolinijom iza rata nam se nikada više nije vratio. Nakon 62 godine došao je kraj svih njegovih plovidbi te je rashodovan i prodan za rezanje poduzeću Metaloplastika. Dana 16. siječnja 1962. je isplovio iz Splita za Rijeku, a točan datum i mjesto rezanja nisu poznati.
Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik
