Većina ljudi smatra da je potonuće Titanica najveća pomorska katastrofa u povijesti, no nažalost postoji pomorska nesreća koja je bila gora. Riječ je o tragediji koja je zadesila MV Doña Paz, koja će uvijek ostati upamćena na Filipinima, piše The Maritime Post.
Najveća i najsmrtonosnija pomorska nesreća na svijetu dogodila se 20. prosinca 1987. godine, samo 5 dana prije Božića. MV Doña Paz bio je putnički trajekt pod zastavom Filipina, koji je potonuo nakon sudara s tankerom MT Vector. Procjenjuje se da je u ovoj nesreći smrtno stradalo 4386 osoba, a samo njih 26 je preživjelo. Times ovu je nesreću prozvao najvećom pomorskom nesrećom u mirnodopskim uvjetima.
Spomenuti trajekt porinut je pod imenom Himeyuri Maru u Japanu u proljeće 1963. godine, s kapacitetom od 608 putnika. Dvanaest godina plovio je pod japanskom zastavom, da bi u jesen 1975. bio prodan filipinskoj tvrtci Sulpicio Lines. Tvrtka ga je prvo nazvala Don Sulpicio, piše Povijest.hr.
Nakon što je trajekt gotovo uništen u požaru koji se dogodio samo četiri godine kasnije, brod je obnovljen, a nakon toga dobio je ime Doña Paz. Trajekt je plovio od otoka Leyte prema filipinskom glavnom gradu Manili, dva puta tjedno.
Trajekt je tog dana, 20. prosinca 1987. godine, krenuo prema Manili u 6 i 30 sati, gdje je trebao doći u ranim jutarnjim satima idućeg dana. Jedan od nekolicine preživjelih putnika naveo je da je noć u kojoj je došlo do sudara bila vedra, ali da je more bilo valovito.
Dok je većina putnika spavala, trajekt se sudario s tankerom MT Vector. Tanker je u tom trenutku prevozio više od 8,800 barela nafte i naftnih derivata. Nakon sudara odmah je došlo do požara, koji se strahovitom brzinom proširio na trajekt. Prema svjedočenju preživjelih, more oko broda je nakon sudara bilo u plamenu.
Istovremeno u brodu je nastala panika. Prema iskazima preživjelih, članovi posade bili su u panici, a nitko od njih nije pokušao nakon sudara organizirati putnike. Brod navodno nije imao radio, a prsluci za spašavanje navodno su bili zaključani. Službeno je za nesreću okrivljen MT Vector, za koji je utvrđeno da je plovio bez dozvole i kvalificiranog zapovjednika, a navodno u trenutku nesreće nitko nije bio na mostu.
Neki su od putnika skakali u vodu s koferima, nastojeći ih pretvoriti u neku vrstu splavi na moru. Preživjeli su tvrdili da se plamen brzo širio i da je oko broda gorjelo more. Trajekt je potonuo za dva sata, a tanker za četiri. Oba broda potonula su na dubinu od 545 metara u tjesnacu Tablas koji je bio prepun morskih pasa.
Nedaleko od mjesta sudara nalazio se brod MS Don Claudio, čija je posada uočila eksploziju. Brod je odmah krenuo prema toj lokaciji. Upravo je posada ovog broda spasila dvojicu od trinaest članova posade tankera i 24 putnika s trajekta, ukupno njih 26. Najmlađa preživjela putnica imala je 14 godina. Većina preživjelih dobila je jake opekline od skoka u vatru koja je gorjela oko broda.
Godine 1999., Vrhovni sud je odlučio da vlasnici tankera Vector trebaju nadoknaditi štetu žrtvama sudara. Bilo je to vrijeme pred Božić, a velik broj ljudi kupio je ilegalne jeftinije karte s kojima ne ulaze u službeni popis putnika. Vjeruje se da je u vrijeme nesreće na trajektu bilo oko 2000 putnika više od dozvoljenog broja.
Navodno je prošlo čak osam sati prije nego što su filipinske pomorske vlasti saznale za nesreću, a još osam sati bilo je potrebno da organiziraju operaciju traganja i spašavanja. Predsjednik Corazon Aquino opisao je nesreću kao nacionalnu tragediju Filipina.
