U brodogradilištu William Hamilton & Co. Ltd. (Port Glasgoe/Glen Yard) izgrađen je 1918. godine parobrod Ardgowan (Lang & Fulton/Ardgarry S.S. Co., Greenock), 1923. mijenja ime u Silverash i vlasnika – Silver Line Ltd./St.Helen’s S.S. Co., London – te 1932. mijenja ime u Ezra (Continental Indies Shipping Co., Halifax). Godine 1934. brod kupuje Jugoslavenska plovidba d.d., Sušak i daje mu ime – Labud. Brod je 19. lipnja 1940. torpedirala njemačka podmornica U-32 u plovidbi rutom Table Bay – Liverpool s teretom kukuruza jugozapadno od Fastneta. S obzirom na to da ga torpedo nije potopio, podmornica ga je granatirala i potopila. Sva 34 člana posade su spašena.
Ovih dana u Bakru je moguće vidjeti tegljač Labud (Sun Adria d.o.o, Rijeka) koji je izgrađen 1994. godine u Brodogradilištu Kantrida. Dug je 20,31 i širok 5,8 metara, a pogoni ga motor Caterpillar snage 537 kW brzinom od devet čvorova, piše Novi list.
Iako nismo našli pisani trag da je brod Labud plovio u floti Jadranske plovidbe d.d., (Sušak) Novi list je saznao, posredno, da je 1892. godine izgrađen kao Rondine (tal. lastavica) u Malom Lošinju u brodogradilištu M.U. Martinolich za Societa di Navigazione a Vapore Zaratina (Zadar). Kasnije je bio u floti brodara Dalmatia, a izrezan je 1925. godine.
Galebovi
O najpoznatijem brodu imena Galeb (RAMB III) nećemo trošiti prostor jer je o njemu podosta napisano, ali spominjemo nekoliko drugih Galeba.
Parobrod Ester izgrađen je 1904. godine u brodogradilištu Thorskog M.V. & Skeppsvarv (Thorskog) koji je kasnije nosio imena Svanen, Freja i Chrysallis, a 1930. postaje Perseveranza G. (Ubaldo Gennari, Rimini). Pet godina kasnije kupuje ga splitsko Brodarstvo Ferić i daje ime – Galeb. Brod je poslije rata nacionaliziran i dodijeljen Jadranskoj slobodnoj plovidbi gdje ostaje do 1958. kada je u floti Obalne plovidbe Šibenik, a početkom listopada 1959. prodan je Brodospasu te je 1960. izrezan.
Austrougarski parobrod Galeb izgrađen je 1895. u Campbelltownu za Navigazione a Vapore. Pod tim imenom plovio je pet godina, a ona su zaredale promjene imena: Helene Horn, Lisa, Sagatind, Bromma, Salvatrice, Salvatrice Giuffrida i Eleno. Izrezan je 1933. u Italiji.
Grčki parobrod Ioannis Vatis izgrađen je 1914. u Southwicku. Kasnije je bio Theofano i Cefnybryn da bi 1931. postao Dedinje (Jadran, brodarsko d.d., Bakar) te 1934. Galeb (Jugoslavenska plovidba d.d., Sušak). Prodan je 1935. u Grčku te postaje Greek Mariner, a kasnije Mariposa. Nasukan je 9. lipnja 1944. na plažu Gooseberry No.4 (Normandija).
Američki parobrod Stonewall izgrađen je 1920. u Sunderlandu, a kasnije je bio Silverbirch, Ardenhall i Cefnybryn da bi 1936. postao Galeb (Jugoslavenska plovidba d.d., Sušak). Prodan je tri godine kasnije: Vest, pa Siredal, Regulus i Ruth. Izrezan je 1959. godine u Hong Kongu.
Lavovi
Bili su potopljeni, ali su spašeni, a svi su u jednom trenutku bili u floti riječke Jadranske slobodne plovidbe, a po preseljenju u Split – Jadroplov, a jedan je čak dvaput završio na dnu mora.
U Oslu je u brodogradilištu Akers M. V. A/S 1912. godine izgrađen kitolovac Doris (L. M. Christensen, Tonsberg) koji je 1916. prodan u Italiju i postao Maestrale, a s obzirom na to da u Sredozemlju nema kitova za lov, služio je kao stražarski brod talijanske ratne mornarice. Tek osam godina kasnije u brodogradilištu S.A. Cantiere navale Poli (Chioggia) pretvoren je u trgovački teretni brod (234 BRT, 132 NRT i 220 tona nosivosti) dužine 42,38 i širine 5,95 metara. Pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije za koji je paru proizvodio kotao ložen ugljenom, brzinom od 10,0 čvorova. Te 1924. godine dobiva ime Lav, u vlasništvu je Trgovačke tvrtke Damić & Guina iz Metkovića. Nema podatka kada i kako se našao u floti Jadranske plovidbe d.d. (Sušak). Da bi se spriječio pad brodova u talijanske ruke, po nalogu Mirka Pleiweissa, zapovjednika Sjevernog sektora jugoslavenske Pomorske obalne komande čije je sjedište bilo u Selcu, 11. travnja je nekoliko brodova tog brodara namjerno potopljeno u uvali Soline (Krk). Među njima je bio i – Lav, rijetki teretni brod u floti putničkog brodara, navodi Novi list.
Moramo reći da se uz datum potapanja 11. travnja pojavljuje i datum 5. travnja (dan prije bombardiranja Beograda), a kao datum kada su ga talijanske vlasti izvadile – 9. travnja (čak i u napisima istog autora). Što je točno? Sam Mirko Pleiweiss piše da je 5. travnja iz Selca otišao na Sušak vidjeti što je s brodovima te da je izdao naređenje lučkom kapetanu Turini da “se svi plovni objekti moraju odmah, a najkasnije u nedjelju ujutro, evakuirati u Šilo”, a kasnije navodi da je dobio izvješće da su 11. travnja svi parobrodi u Šilu potopljeni!
Lav su talijanske vlasti ubrzo izvadile i dale mu ime Curzola (tal. ime za Korčulu) te je počeo ploviti pod talijanskom zastavom. No, 27. listopada 1943. potopljen je u Senju, a izvađen je tek 3. siječnja 1946. i otegljen na popravak u Kraljevicu. Po osnutku Jadranske slobodne plovidbe ušao je u njenu flotu i ostao do 1955. kada prelazi u flotu Obalne plovidbe Rijeka, a tri godine kasnije je u floti Lošinjske plovidbe iz Malog Lošinja. Izrezan je u uvali Žurkovo (Kostrena) 1961. godine.
Teretno-putnički parobrod Pannonia izgrađen je 1896. godine u brodogradilištu Wigham Richardson & Co. Ltd. (Newcastle) za Mađarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo (Ungaro-Croata) iz Rijeke. Početkom Prvog svjetskog rata (1916.) rekviriran je od K. U. K. mornarice i služi u Kotoru kao smještaj za njemačke podmorničare, a 3. rujna 1918. oštećen je u sudaru s parobrodom Brasso kod rta Planka pa je raspremljen do kraja rata. Jadranska plovidba d.d. preuzima ga 1923. godine i imenuje – Sarajevo. A iste godine postaje Eneo (tal. ime Rječine) u floti S.A. di Navigazione Marittima Costiera (Volosca/Rijeka). Tri godine kasnije, pod istim imenom plovi za S.A. di Navigazione San Marco (Venezia), a 1930. prodan je grčkom brodaru Yiannisu Tsengasu te plovi u floti Lakoniki Steam Navigation Co. (Pirej) te postaje Leon (lav). Parobrod je potopljen 18. travnja 1941. godine u zračnom napadu njemačkih zrakoplova kod grčkog otoka Psara u Egejskom moru.
Pčela i mrav
U Hoogezandu (Gebroeder E. & M. Coops) je 1918. izgrađen parobrod Overveen za kompaniju N. V. Vrachtvaart Maatschappij Neerlandia (Rotterdam). Dvije godine kasnije, mali parobrod (samo 400 tona nosivosti) prodan je u Britaniju (Glamhurst Steamship Co. Ltd., Cardiff), da bi 1925. osvanuo u Jadranu kao Iniziativa (Duilio Gennari, Rimini), a 1930. vlasnik je Ubaldo Gennari pok. Torquata iz Riminija. Četiri godine kasnije postaje Pčela F. splitske tvrtke Brodarstvo Ferić. Potopili su ga 25. rujna 1943. u splitskoj luci partizani, a izvađen 1945. i popravljen u splitskom brodogradilištu “Vicko Krstulović” te postaje Pčela. Nacionaliziran je i dodijeljen Jadranskoj slobodnoj plovidbi. Zatim je od 1954. u floti Pomorsko transportnog poduzeća Dubrovnik, a od 1962. u floti Atlantske plovidbe. Do 1965. pogonio ga je parni stroj dvostruke ekspanzije (226 IKS), a te godine ugrađen mu je polovni dizelski motor MWM izrađen 1939. godine od 300 KS. Zadnji vlasnik je, od 1971., Poljoprivredno-ribarska zadruga Partizanska veza iz Lovišta. Brod je izrezan 1977. u Moluntu.
Motorni brod Zeemeuw (400 KS) u vlasništvu Overzeesche Vrachtvaart Mattaschappij N V, Rotterdam izgrađen je 1911. godine u brodogradilištu Werft de Noord N. V. (Alblasserdam). Osam godina kasnije nalazimo ga u Jadranu gdje plovi pod imenom Daraghiati-I-Dit (A. P. Daraghiati, Drač), a od 1927. nosi ime Darma (Romolo Rimoldi, Napoli) te od 1929. Asteria (Blaž i Petar Donvio & Josip Valentin, Cres). Nepoznatog datuma 1943. potopili su ga njemački zrakoplovi kod otoka Rab. Izvađen je 1946. i otegljen u Rijeku i proglašen ratnim plijenom. Popravak je počeo tek 1947. u brodogradilištu V. Lenac te je kao Pećine dodijeljen Jadranskoj slobodnoj plovidbi. Ime Mrav dobiva 1951. kada je dovršen popravak. Dvije godine kasnije ugrađena su dva B&W motora od ukupno 480 KS, a 1958. brod nalazimo u floti Obalne plovidbe Šibenik. Kasnije je u floti Dalmatinske plovidbe (Šibenik), a 1967. Atlantske plovidbe te je 1969. izrezan u Splitu.
Rakun i jazavac
Parni tanker Etelka izgrađen je 1892. godine u brodogradilištu Sir W. G. Armstrong, Mitchell & Co. Ltd. u Low Walker za Mineraoil Raffinerie A.G., Fiume. Kasnije, 1909. godine ulaskom u K.u K flotu, postaje Vesta, a 1923, je u floti Regia Marina kao Marte. Zašto se spominje u ovom napisu: 1926. godine tanker je dat u najam društvu Societa Nazionale Olii Minerali koja mu daje ime – Procione (tal. rakun). To ime nosi do 1930. godine.
Parobrod Lord Curzon izgrađen je 1904. godine u brodogradilištu Archibald McMillan & Son Ltd. u Dumbartonu za kompaniju Lord Curzon Steamship Co. Ltd. iz Liverpoola, a 1913. postaje Vega u floti Consorzio G. Tarabocchia & Co. iz Trsta (Tarabocchia je podrijetlom s Lošinja). Zašto navodimo taj parobrod: 1922. godine je u floti venecijanskog brodara S.A. di Navigazione Marittima koja mu daje ime – Tasso (tal. jazavac), piše Novi list.
Orlovi rano lete
Motorni jedrenjak Aquila (orao) izgrađen je 1910. u brodogradilištu Marco U. Martinolich u Malom Lošinju za Navigazione Litoranea di F. Vidulich & Ci., Trst. Taj brodar 1915. mijenja ime u F. Vidulich & Co., Trst, a 1917. dobiva ime Zapor (Atlantica Sea Navigation Co. Ltd., Fiume) da bi 1919. opet nosio ime Aquila.
Sušački brodar Jugoslavenska plovidba d.d. imala je u svojoj floti dva Orla, oba izgrađena u istom brodogradilištu (Greenock & Grangemouth Dockyard Co. Ltd., Greenock): prvi je izgrađen 1916. godine kao Gogovale (The Vale Steam Shipping Co. Ltd. pod upravom Barr, Crombie & Co., Glasgow). Nakon Prvog svjetskog rata mijenja ime Pennyworth i vlasnika (Dalgleish Steam Shipping Co., Newcastle), 1935. postaje Pontbriand u floti Chantiers Mansenau Ltee. Ltd., Montreal, a Orao postaje 1937. No, iste godine mijenja ime u XXIV Maggio (S.A. Cooperativa di Navigazione Garibaldi, Genova). Pod njemačku upravu (manager K. Grammerstorf iz Kiela) potpada nakon kapitulacije Italije, a Nijemci ga namjerno potapaju 22. rujna 1944. u Amsterdamu. Drugi Orao porinut je kao War Cedar (The Shipping Controller, London), ali odmah dobiva ime Beech Park (Denholm Line Steamers, manager J. & J. Denholm Ltd.). Godine 1937. postaje Ger-y-Bryn (Brynymor Steamship Co., Swansea). Orao postaje godinu dana kasnije te plovi do 12. listopada 1940. kada ga torpedira i topi talijanska podmornica Enrico Tazzoli u plovidbi Bahia Blanca-UK.
U mornarici Kraljevine Jugoslavije plovio je minonosac Orao izgrađen 1918. u Njemačkoj, a kupljen je 1920. godine. U travnju 1941. zaplijenili su ga Talijani u Splitu i nazvali Vergada (Regia Marina), a 15. listopada 1941. u brodogradilištu simpatizeri NOR-a teško su ga oštetili. Nakon kapitulacije Italije, predan je jugoslavenskom sastavu na Malti, a nakon rata uvršten je u flotu JRM-a kao Pionir (prilikom razminiranja ispred opatijske Slatine naletio je na minu te je teže oštećen; stradali su jedan poručnik i jedan mornar), pa Zelengora. Kada je JRM odlučio prodati minonosac, po običaju, dao mu je slovčanu i numeričku oznaku: Š-2. Izrezan je u ljeto 1963. Iz iste serije njemačkih minolovaca bili su i Galeb, Gavran (kasnije Labud), Jastreb, Kobac i Sokol.
Lasta i sokol
Teretni parobrod Ardgair (S.S. Ardgair Co. Ltd., manager Lang & Fulton Ltd., Greenock) izgrađen je 1913. godine u brodogradilištu Robert Duncan & Co. u Glasgowu, pet godina kasnije postaje Manchurian Prince (Prince Line Ltd., man. Furness, Withy & Co. Ltd.), a 1933. mijenja ime u Naana (Continental Indies Shipping Co. Ltd., man. W.A. Shaw, Barbados). Jugoslavenska plovidba d.d. Sušak kupuje ga 1935. godine i daje mu ime – Lasta. A već sljedeće godine postaje Senga (Atlantska plovidba d.d., Dubrovnik). Nakon Drugog svjetskog rata brod je nacionaliziran i preimenovan u Korčula. Bio je dodijeljen Jugoslavenskoj slobodnoj plovidbi, a kada se ovaj brodar fuzionirao s Jugolinijom 1949. godine nastavio je ploviti do 1956. kada je dekretom vlade dodijeljen novom brodaru – Atlantskoj plovidbi iz Dubrovnika. U rezalište u Hong Kongu je otplovio 1959. godine.
Parobrod Nile (Nile S.S. Co. Ltd., man. Glen & Co, Glasgow) izgrađen je 1919. godine u brodogradilištu Lithgows Ltd. u Port Glasgovu (Kingston SB Yard), a Jugoslavenska plovidba d.d. sa Sušaka kupuje ga 1933. godine i daje mu ime – Sokol. Šest godina kasnije postaje Rio Grande (Cia Panamena de Vapores Ltda., Panama), a 1940. je u floti londonskog Ministarstva brodarstva (man. Larrinaga S.S. Co. Ltd., London). Nije dugo plovio u ratnim godinama: 19. veljače 1941. torpedirala ga je i potopila njemačka podmornica U-69 u plovidbi Baltimore-Grangemouth s teretom čelika. Stradala je cijela posada.
Jedrenjaci
– Adler (orao), loger, izgrađen 1866., Mali Lošinj
– Adler (orao), brik-škuna, izgrađen 1879., Nicolo Martinolich, Mali Lošinj
– Aquila (orao), bark, izgrađen 1876., Pećine
– Aquila (orao) bark, izgrađen 1873., Rijeka
– Aquila (orao), clipper bark, izgrađen 1853., Pećine
– Aquila (orao), motorni jedrenjak, izgrađen 1910., Marco U. Martinolich, Mali Lošinj
– Ariete (ovan), bark, izgrađen 1876., Pećine
– Capricorno (jarac), bark, izgrađen 1882., Pećine
– Civetta (sova), škuner, izgrađen 1870., Nicolo Martinolich, Mali Lošinj
– Formica (mrav), škuna, izgrađen 1881., Nicolo Martinolich, Mali Lošinj
– Orao, brik-škuna, izgrađen 1885., Ottavio Picinich, Mali Lošinj
– Ape (pčela), loger, izgrađen 1887., Mali Lošinj
Parobrodi
– Kotor, kasnije Airone (čaplja), izgrađen 1892., brodogradilište Martinolić, Mali Lošinj
– Lastavica, kasnije Rondine (lastavica), tegljač, izgrađen 1892., brodogradilište Martinolić, Mali Lošinj
– Alcione (jastreb), izgrađen 1914., brodogradilište Martinolić, Mali Lošinj
Jahte
– Pipistrello (šišmiš), jahta, izgrađen 1877., Mali Lošinj
– Toro (bik), jahta, izgrađen 1907., Mali Lošinj
