Nakon Drugog svjetskog rata, Italija je uspostavila nekoliko dužobalnih brodskih putničko-teretnih linija od kojih su neke doticale i istočno jadranske luke, a među njima í Dubrovnik. Iz Venecije su u grušku luku većinom uplovljavali San Marco i San Giorgio u vlasništvu državnog brodara Adriatica Line. Naravno to su bili linijski brodovi, ali će nakon rekonstrukcije San Giorgio pod drugim imenom do nas kasnije često dolaziti i na kružnim putovanjima.
Izgrađen je kao novogradnja broj 1513 u tršćanskom brodogradilištu Cantieri Riuniti dell’ Adriatico daleke 1956. godine, imao je 5.067 bruto tona, bio je dug 112 i širok 16 metara. U tri putnička razreda mogao je prevesti 220 putnika i 120 članova posade te 1.433 tone generalnog tereta. Dva sedam cilindarska FIAT motora ukupne snage 4.800 kW omogućavala su mu preko dvije propele brzinu od 17 čvorova. Plovio je većinom oko talijanske “čizme” iz Venecije do Genove za što mu je trebalo ukupno 12 dana, ali i prema Pireju, Istanbulu i Izmiru, piše Dubrovački dnevnik.
SAN GIORGIO
Kada je zanimanje za ovakvim transportom potpuno nestalo, San Giorgio je 1976. prodan grčkom brodovlasniku Georgeu Kyrtatasu koji ga je kompletno preuredio u brod za kružna putovanja. Pod novim imenom City of Andros plovi iz Pireja na kratkim krstarenjima u trajanju od tri ili četiri dana, sve do 1984. kada ga je kupio novi brodar Ocean Cruise Lines, luksuzno ga preuredio i dao mu novo ime Ocean Islander.
Sljedećih pet godina plovio je ljeti iz Venecije istočnim Sredozemljem, a zimi u Karibima. Prvi put s ovim imenom je uplovio u Gruž dana 2. svibnja 1985. nakon čega je do 1990. godine uplovio još ukupno 84 puta. Ostalo je zabilježeno da je te 1985. dolazio 25 puta. Čini dvogodišnju stanku da bi 1988. između 5. svibnja i 24. rujna doplovio 20 puta s tjednim itinererom: Nica, Costa Smeralda ili Portofino, Sorrento, Taormina, Katakolon, Krf , Dubrovnik, Venecija i obratno.
U listopadu iste godine poduzeo je putovanje tičući luke: Barcelona, Nica, Cerdena, Portofino, Capri, Sorento, Taormina, Katakolon, Dubrovnik, Venecija, Krf i Barcelona. Sljedeće 1989. godine posjećuje nas 18 puta, a 1990. godine 21 put. Otplovio je konačno 21. listopada 1990. prema Indijskom oceanu. Ostao je zabilježen kao putnički kruzer koji nas je relativno kratko vrijeme posjećivao, ali kada je to činio, bilo je to doista intenzivno.
Godine 1990. ponovo mijenja vlasnika, ovaj put ga kupuje švicarski brodar Starline Cruises koji ga daje u najam African Safari Cluba. Pod novim imenom Royal Star plovi Indijskim oceanom. Ponovo je 1992. raskošno rekonstruiran od kada pod zastavom Bahama na svojim palubama može ugostiti svega 200 putnika. Godine 2009. zadnji put mijenja ime u Ocean Mist te na kraju 2012. završava svoja putovanja u indijskom rezalištu brodova Alang, ističe Dubrovački dnevnik.
SAN MARCO
Brod blizanac San Marco je izgrađen iste 1956. godine u istom brodogradilištu. Postoji zabilježeni podatak da je u luku Gruž uplovio prvi put s putnicima bez tereta 2. studenog 1970. godine u 7:00 sati. Nakon trogodišnje stanke ponovo je došao 1974. i imao je ukupno 10 uplovljavanja da bi sljedeće 1975. doplovio još četiri puta te je 3. svibnja iste godine posljednji put napustio Dubrovnik. Godine 1977. prodan je grčkom brodaru Cycladic Cruises iz Pireja za kojeg plovi pod imenom City of Myconos sve do 1991. godine kada je raspremljen u zaljevu Perama pored Pireja u Grčkoj. Dana 12. prosinca 1996. u jakom nevremenu se otrgnuo sa sidrišta, prevrnuo, te je na kraju potonuo.
