“Za ovu morsku priču trebalo je preletjeti cijeli ocean i to onaj Atlantski. Poštovani gledatelji, iza mene je Meksički zaljev, a mi smo ispred Tampe na Floridi. Ovo more tako je slično, a opet tako različito od našega Jadranskoga. Ploviti njime i loviti ribu uistinu je nevjerojatan osjećaj”, rekla je Tatjana Lisičin, za HRT.
Na more se kreće u zoru, iz marine u gradiću nedaleko Tampe. To je plitka obala, pa do pučine treba brzo zaploviti i na vrijeme se usidriti na pravu poštu. Žestoko ribarica ore čisto i toplo more. Dobar je osjećaj ploviti sedamstotinjak kilometara od mjesta gdje je Ernest Hemingway nekada lovio i upijao inspiraciju za svoj slavni roman “Starac i more”.
“Bit ćemo u blizini obale, krećemo prema Meksičkom zaljevu vjerojatno do 25 kilometara udaljenosti od obale, dubina polagano raste. Plitko je i puno je ribe”, govori Merrick Westlin, kapetan broda.
Tridesetjednogodišnji Merrick dobro poznaje svaki metar svoje obale, od meksičke udaljene oko 2.000 kilometara. Rođen i odrastao u obitelji ribara, prvim se ulovom podičio prije nego prvom ocjenom u školi. U posljednjih desetak godina, uz profesionalno bavljenje ribolovom, u morsku avanturu vodi turiste iz cijeloga svijeta.
“Jedino što mogu jamčiti jest vožnja brodom i užasni vicevi, ali obično se i dobro zabavimo. Dobro znamo kako ribu uloviti. Mi znamo gdje riba živi, što voli jesti”, naglašava Merrick.
A riba među ostalim voli jesti lignje. Komad jedne takve, po svemu sudeći uistinu goleme, spretno reže dvadeset dvogodišnji mornar.
“Ja sam iz Ohia, preselio sam se ovamo prije godinu i pol zato da bih radio uz more. Oduvijek sam volio ribolov, sanjao sam o poslu ribara, a ovo je odlično mjesto za početak”, pokazuje Afton Dixson, mornar.
Uživa Afton daleko od rodne države. Radi i živi sa sjajnim ljudima, na moru i na obali, kaže.
Svaki dan nešto nauči
“Iskreno, ribolov je samo dio toga. Učim o ribama, ali učim i o brodu. O mehanici, motoru i različitim udicama za različite ribe. Uistinu ima puno toga za naučiti”, naglašava.
Afton i Merrick možda jesu mladi, ali to su i iskusni, profesionalni ribari koji dobro poznaju zamke Meksičkoga zaljeva. U jednom satu s 13 metara dubine ulovljeno je sedam kilograma ribe!
“Ja živim na srednjem zapadu, u St. Louisu u Missouriju. Ondje je ribolov drugačiji. Zato volim doći ovamo dva puta godišnje, isploviti i uloviti ručak”, rekla je Randall Jostes, St. Louis, Missouri.
Dvojac je zapravo uigrani tim koji našoj maloj grupi koja je to jutro bacila udice, ipak nije priuštio samo dobru vožnju i sjajne viceve.
Ovo je napuhača, objašnjava Merrick koji ne zna da u brodu vozi pomalo zbunjenu putnicu koja i te kako dobro zna koliko je ta riba iako jestiva u nestručnim rukama iznimno otrovna. Putnicu u konačnici oduševljenu njegovim očitim znanjem i hrabrošću. Merrick je čovjek koji o problematici ribarstva u svojoj zemlji ima svoje, jasno mišljenje, navodi HRT.
“Najveći problem u ribarskoj industriji i ribarstvu uopće je novac koji je uključen, a s njime je uključena i vlast. Vladini propisi na prvi se pogled brinu o ribarstvu, ali tek kada su im džepovi puni novca. Oštećeni su rekreacijski ribolov i ribolovni turizam. Komercijalni ribolov se nastavlja. Nastavlja se radi novca, samo za tržište jer se dobije veći udio u porezu na ribi koja se proda, nego li u ribolovnom turizmu. Na neki način moraš platiti da bi bio dio te priče. To bi se moglo bolje izvesti, s više pažnje, ne samo radi dobiti”, govori Merrick.
Prije dvjestotinjak godina riblji fond bio je bogatiji, nastavlja. “Bilo je i više vrsta ribe. Golem je ulov, tehnologija je napredovala. S manje ribe, postajemo skromniji”, zaključuje Merrick. Cijenimo ono što imamo. Ipak, od ribarstva se može živjeti.
“To je pristojna zarada i težak posao, jer smo vjerojatno plaćeni za osam, a radimo i do 14 sati. Teško je ako želiš raditi. Ima tu uspona i padova, ali je ovo zaista lijep posao. Na moru si, upoznaješ ljude, uživaš u moru i druženju prije nego izađe sunce, ne napuštaš ga prije sumraka. Najveća stvar je što je ovo sezonski posao, uvijek radimo u proljeće i ljeto. Jesen i zima su nesigurni. Zato se treba puno zaraditi u proljeće i ljeto da preživimo ostatak godine i platimo račune”, naglašava.
Uživaju u svom moru Amerikanci
Prvi dan nove 2024. mnogi su šetali predivnim, kilometarskim plažama zapadne Floride., navodi HRT.
“Izdržao sam danas u moru desetak minuta, temperatura je 17 stupnjeva, ali sam htio malo na sunce. Nekada sam se bojao, ali sada pazim na dupine. A ako me treba pojesti morski pas pojede – nek me pojede. Tako je – kako je!”, govori Cameron Balzer, Clearwater Beach.
Te iste plaže svakih nekoliko godina doslovce ostanu bez pijeska. Odnesu ih uragani gotovo 200 metara u dubinu, kažu stanovnici sretni što im posljednji, ovogodišnji, nije uništio zgrade.
“Svakih 5 ili 6 godina Inženjerski korpus vojske Sjedinjenih Država donosi novi pijesak, federalna vlast sve to vodi i financira, a projekt stoji milijune dolara. Veliki brodovi usidre se na oko 500 metara od obale i pijesak iskrcavaju koristeći pumpe”, rekao je Daniel Abrams, Clearwater Beach.
U nasipima novog pijeska sade se biljke – kako bi spriječile njegovo otplavljivanje. A na to od Jadrana dalekom moru magla se brzo spusti. Površinu prekrije doslovce za nekoliko minuta. I onda zavlada tajanstvena idila. Lijepa koliko i izazovna svima koji ondje plove. Treba joj pobjeći. Što prije, znaju naši ribari koji kirnje, brancine i ostalu ulovljenu ribu odmah po dolasku u luku čiste. Ostatke bacaju vječno gladnim pelikanima. A najukusniji dio ide na pripremu u obližnji restoran. Nagrada ribarima za bogati ulov i sjajan dan na moru jako različitom od Jadranskog, a opet tako sličnom i prekrasnom.
