Smješten na južnoj obali Turske, u pokrajini Hatay, naftni terminal Dörtyol neočekivano je postao ključna točka za transfer i prodaju ruskih energenata, otkriva izvješće Financial Timesa objavljeno u utorak, piše Jutarnji list.
Golemi terminal sagrađen je 1984. godine i iako je cijelo područje premreženo pumpama i cijevima, Dörtyol nema mogućnost rafiniranja nafte, niti uvozi naftu u Tursku. Umjesto toga, služi kao transferna točka te samo sprema naftu koja pristigne tankerima ili kamionima i u Dörtyolu čeka kupce iz drugih zemalja.
Terminal je tako praktički cijelo vrijeme bio usmjeren na izvoz iračke sirove nafte koja je pristizala kopnom. To je i dalje veliki postotak poslovanja – između siječnja i studenoga 2023. godine, tvrdi vlasnik terminala GTS, irački naftni proizvodi činili su gotovo polovicu kompletnog biznisa u Dörtyolu, oko 3,2 milijuna tona.
Ali, velik dio ostatka, oko 10,5 milijuna barela, odnosno oko 1,5 milijuna tona, pristiglo je morem, a 9,2 milijuna barela ili oko 90 posto te količine došlo je iz Rusije, pokazuju podaci tvrtke za satelitski nadzor Kpler.
“Povijesno, Dörtyol je uvijek bio izvozni terminal za sirovu naftu. Ali, kada smo ušli u 2022. godinu, odjednom su počeli svaštariti”, kaže za Financial Times Viktor Katona, analitičar iz Kplera.
Prema Kplerovim navodima, Dörtyol je u 2021. primio 583.870 barela nafte ruskog porijekla (što je oko 87.000 tona), a 2022. godine to je nabujalo na 3,7 milijuna barela ili oko 513.000 tona. Dakle, isporuke iz Rusije dramatično su porasle nakon Putinove invazije na Ukrajinu i posljedičnih sankcija Europske unije i SAD-a. Prema Kpleru, 2022. godine ruska je nafta činila 67 posto kompletnog morskog prometa u Dörtyolu.
Razlika između podataka o otpremi i službenih brojki postavlja pitanja o točnosti informacija o porijeklu koje su dostavljene turskoj carinskoj upravi, prenosi Jutarnji list.
Stručnjaci koji analiziraju podatke sugeriraju da je većina nafte koja morem stiže u Dörtyol iz Rusije te da se znatan dio šalje u Europu, čime se krše sankcije EU. Lani je otprilike 85 posto nafte isporučene iz Dörtyola otišlo u Europu, uglavnom u Grčku, Belgiju i Nizozemsku, u odnosu na 53 posto 2022. godine, pokazuju podaci o otpremi.
Američki senatori izrazili su zabrinutost zbog mogućnosti da se “maskirana ruska nafta” preradi u gorivo u grčkoj rafineriji te da na kraju završi na američkim ratnim brodovima.
“Put koji je poput labirinta, od terminala u Rusiji do američke flote, Rusija je gotovo sigurno namjerno napravila kako bi izbjegla sankcije”, naveli su američki senatori Marco Rubio i Maggie Hassan u pismu ministru obrane.
Dok sankcije EU zabranjuju uvoz rafinirane ruske nafte, trgovinski obrasci u Dörtyolu ilustriraju da takvi proizvodi ulaze u blok. Global Terminal Services AS, vlasnik Dörtyola, tvrdi da funkcionira isključivo kao neovisni skladišni terminal bez uključenosti u trgovinu te da nema nikakvu ovlast ili odgovornost za nadzor konačnog odredišta nafte koja prolazi kroz njihove objekte.
Uključenost terminala u omogućavanju kretanja ruske nafte u Europu dolazi u trenutku kada su ekonomske veze Turske s Moskvom frustrirale zapadne saveznike Ankare. Vlasnička povezanost terminala s nizozemskim trgovcem naftom Nielsom Troostom, bivšim velikim igračem u prometu sirove nafte iz istočne Rusije, dodatno komplicira situaciju, navodi Jutarnji list.
Troost, koji je bio stekao 40-postotni udio u GTS-u, poriče bilo kakvu vezu između svog ulaganja i porasta aktivnosti u Dörtyolu u odgovoru za FT, navodeći da je njegov fokus bio usmjeren na dugoročne interese u afričkoj energetskoj sigurnosti i sigurnosti hrane. U studenome je vratio svoj udio u terminalu GTS-u.
