Ivan Gundulić (Dubrovnik 1589. – Dubrovnik 1638.) bio je hrvatski barokni pjesnik, epik, lirik i dramatik, pripadnik dubrovačke plemićke obitelji, pa nije ni čudo da su brodovi nerijetko dobivali njegovo ime.
Riječki Ivan Gundulić izgrađen je 1955. godine u Brodogradilištu Vranjic u Vranjicu za riječku Jadroliniju. Drveni putnički motorni brod male obalne plovidbe skromnih dimenzija (27,9 x 6,28 m) bio je registriran za prijevoz 140 putnika, a pogonio ga je dizelski motor od 157 kilovata izgrađen u francuskom Lilleu (Etablissements J. Crepelle & Cie.). U floti Jadrolinije zadržao se do 1982. godine kada je prodan rovinjskom poduzeću Mirna s namjerom da se pregradi u – ribarski brod. U creskom brodogradilištu skinuti su nadgrađe i oprema te su radovi obustavljeni. Trup je prodan na dražbi 1986. godine Mladenu i Anti Rakuljiću iz Krila Jesenica, a tek 1991. dovršena je preinaka u putnički brod s novim dizelskim motorom od 191 kW (Famos, Hrasnica/Sarajevo) i imenom – Aneta. Godine 2004. ugrađen je novi dizelski motor Iveco-Aifo od 331 kW. Negdašnji Ivan Gundulić još uvijek sretno brazda Jadranskim morem na zadovoljstvo vlasnika i turista, piše Novi list.
Dva parobroda
Parobrod Renfrew izgrađen je u brodogradilištu Palmer’s Shipbuilding & Iron Co. Ltd. u Newcastleu 1880. godine za kompaniju Caledonia S.S. Co. Ltd. iz Glasgowa. Deset godina kasnije mijenja vlasnika (Evan Thomas, Radcliffe & Co. Ltd., Cardiff), 1893. je u vlasništvu Herberta, Henryja, Alexandera Benneta i Williama Eustacea Wilsona iz Cardiffa, a 1899. postaje Gundulić vlasnika Mattea Katičića iz Dubrovnika. Devet godina kasnije prodan je u Genovu (Fratelli Davide e Emanuele Bozzo) te postaje Astrea. Stradao je 11. svibnja 1915. kada je bio u teglju za Taranto nakon oštećenja stroja kao posljedica eksplozije mine. Zapovjednik je bio Antonio Ageno iz Camogli. Pri tome su stradala tri člana posade, dok ih je 17 spašeno.
Parobrod Winfried izgrađen je 1911. godine u njemačkom brodogradilištu J. Frerichs & Co. A.G. u Einswardenu za kompaniju Hamburg-Bremer Afrika Line A. G. iz Bremena (dio Woermann Line). Bio je dug 124,6 i širok 16,8 metara, nudio je smještaj ograničenom broju putnika, a pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije brzinom od 11 čvorova. Bio je to prvi njemački brod nakon Prvog svjetskog rata građen za plovidbu prema lukama zapadne Afrike. Odmah na početku Prvog svjetskog rata parobrod je, u kolovozu 1914. godine, rekvirirala njemačka carska Ratna mornarica te ga preuredila u brod radionicu za flotilu torpiljarki. Nakon Prvog svjetskog rata, kao ratna reparacija brod dolazi pod upravu The Shipping Controller iz Londona (menadžer H. Hogarth & Sons, London), a 1921. postaje Siam City (St. Just S.S. Co. Ltd., Bideford, menadžer William Reardon Smith & Co. Ltd., Cardiff).
Šest godina kasnije postaje Gundulić u floti Jugoslavensko-amerikanske plovidbe A.D. iz Splita s matičnom lukom Dubrovnik. Sljedeće godine kompanija mijenja ime u Jugoslavenski Lloyd d.d. Početkom 1934. Gundulić se zatekao u argentinskoj luci Rosario s nalogom otploviti u čileansku pacifičku luku Coronel po teret za Europu. Kako bi se izbjegao zloglasni rt Horn odlučena je plovidba Magellanovim prolazom i to bez angažiranja peljara. Pet i pol godina nakon stradavanja parobroda Nevesinje, istim putem je krenuo i Gundulić. Ušavši 25. veljače u prolaz između rtova Cabo Virgenes i Espirito Santo u plovidbu bez pouzdanih karata i pri smanjenoj vidljivosti tek je 18. ožujka stigao do sidrišta Puerto Bueno, južno od Punta Arenasa. Ujutro 19. ožujka, poslije nekoliko minuta plovidbe, lijevim je bokom udario o hridi. Pokušaji odsukavanja povećali su oštećenje oplate – more je prodiralo i uskoro se Gundulić nagnuo toliko da je odlučeno da ga posada napusti. Cijela posada, predvođena kapetanom Nikolom Župom, izvukla se bez problema s dva čamca, navodi Novi list.
No, nisu poslali SOS, pa je posada punih tjedan dana živjela u improviziranim šatorima na zaleđenoj obali. S broda su donosili potrebito, a tek 26. ožujka doplovio je jedan argentinski brod, doduše premalen da preuzme brodolomce. Dva dana kasnije, veći brod ih je prebacio u Antofagastu. Odsukan je deset godina kasnije, iako su radovi počeli potkraj 1943., i otegljen u Talcahuano. Ulazi u sastav čileanske ratne mornarice kao Magallanes, a 1955. je prodan čileanskoj kompaniji Cia Naviera Santa Barbara iz Valparaisa te mijenja ime u Sanbar. Nakon toga 1956. postaje Springwater (Cia de Navigacion San Agustin S.A., Panama, menadžer Tidewater Commercial Co. Inc., Baltimore), a 1957. je u floti Solmar Cia Naviera S.A. iz Paname (menadžer Fausto Ferrero, Genova). Izrezan je u kolovozu 1958. u talijanskom rezalištu u Cantieri Navali del Golfo S.p.A. u luci La Spezia.
Dubrovački “Gundulići“
Dubrovačka Atlantska plovidba je u svojoj povijesti u floti imala čak četiri broda imena Gundulić. Prvi motorni brod za opći teret tog imena je izgrađen 1960. godine u splitskom brodogradilištu. Imao je 13.704 tone nosivosti, a pogonio ga je dizelski motor FIAT od 4.634 kW brzinom od 15,5 čvorova. Godine 1967. prodan je Slobodnoj plovidbi iz Šibenika te dobio ime Šubićevac te je plovio do 17. lipnja 1985. kada je otplovio u rezalište u Chittagongu u Bangladešu.
Drugi Gundulić u floti Atlantske plovidbe izgrađen je 1931. godine u brodogradilištu Dužević u Makarskoj za naručitelja Mata Gjenera iz Slanog. Bio je to jedrenjak s pomoćnim motorom za opći teret drvene gradnje, dug 17,25 metara i širok 5,1 metar, a pogonio ga je dizelski motor HMG Rohol od 29 kW brzinom od samo pet čvorova. Nakon rata, 1948. godine, nacionaliziran je i dodijeljen Brodarskom poduzeću Split iz Splita, te je promijenio ime u – Daksa.
Četiri godine kasnije postaje Dubac u floti Pomorsko transportnog poduzeća Dubrovnik te u lipnju 1962. ulazi u flotu Atlantske plovidbe gdje ostaje manje od godine dana, jer je u svibnju 1963. prodan Poljoprivredno ribarskoj zadruzi Partizanska veza u Lovištu. Marin Rakuljić iz Krila Jesenice kupuje ga 1967. te mu ugrađuje Gray Marine motor od 165 kW, a 1972. prodan je Draganu Rakuljiću i družini iz Krila. Pet godina kasnije ugrađuje mu se Famos motor od 172 kW. Od 2017. plovi kao »Moj Dragulj« (Kornaj Corp. j.d.o.o., Tribunj).
Sljedeći Gundulić izgrađen je 1969. godine u španjolskom brodogradilištu Astilleros de Cadiz S.A. u Sevilli kao jedan od brodova za opći teret tipa Freedom-Hispania. Imao je 16.158 tona nosivosti, a pogonio ga je motor Sulzer od 5.884 kW. U studenom 1988. prodan je malteškoj kompaniji Amaliada Shipping Co. Ltd. iz Vallette koja mu daje ime Pavlina te plovi pod zastavom Malte. Ista kompanija je 1994. registrirana u Panami, a brod dobiva ime Pavlina One.
Sedmog kolovoza 1994. na brodu izbija požar dok se nalazio na sidrištu luke Mongla u Bangladešu na ukrcaju jute za Abidjan. Prilikom gašenja naplavljena su skladišta i strojarnica te je brod 13. kolovoza nasukan, a jaka struja je okrenula brod prema dubljoj vodi, posada ga je napustila te je brod potonuo petnaest minuta nakon toga.
Nastavak tradicije
Trebalo je počekati podosta godina da se nastavi tradicija davanja tog imena brodovima dubrovačkog brodara: 2005. godine u flotu ulazi Gundulić (Atlant Panamax Corp./Atlantska plovidba, Dubrovnik) izgrađen 1997. godine kao Skaugum (K/S Skavsea, Oslo-NIS, menadžer B. Skaugen Shipping A/S) u kineskom brodogradilištu Jiangnan Shipyard Co. Ltd., u Šangaju. Pogonio ga je motor Sulzer 6RTA52 od 11.584 KS izgrađen u Shanghai Diesel Engine Works brzinom od 14,7 čvorova. Iste godine postaje Luzern (Masshipco S.A., Fribourg/Acomarit Services Maritimes S.A., Basel) te plovi pod švicarskom zastavom.
U dubrovačkoj floti ostaje do 2011. godine kada je prodan kompaniji Navalmar UK Ltd. te mijenja ime u Rochester Castle. Četiri godine kasnije postaje Stony Lake (Riverbed Shipping & Trading Co., menadžer Al Shumookh Construction Dubai, Panama, kasnije Deep Ocean Shipping & Trading/Al Shumookh Costruction Dubai, Dar-es-Salaam te Riverbed Shipping & Trading Co. menadžer Al Shumookh Construction Dubai, Basseterre), a nakon toga postaje Jasmine II. Svoje plovidbe završio je 6. srpnja 2023. godine u rezalištu Chittagong.
