Ina uz europsku potporu radi studiju za pučinsku vjetroelektranu u sjevernom Jadranu snage 300 megavata. U Ministarstvu gospodarstva kažu da država priprema i nužnu regulativu, a takvi bi se vjetroparkovi mogli graditi na isključivom gospodarskom pojasu. No, čini se da oko toga u Vladi nema suglasja. Iz Ministarstva prostornog uređenja hladno su poručili – u strateškim dokumentima i prostornim planovima nije planirano ni mapirano područje za razvoj pučinskih vjetroelektrana, prenosi Forbes Hrvatska.
Kada će Hrvatska dobiti prvu pučinsku (ili odobalnu) vjetroelektranu kakve odavno viđamo na snimkama sa sjevera Europe, te tko će graditi prvu? Sudeći prema dostupnim informacijama, to bi mogla biti Ina, a gradnja bi mogla početi možda već 2026. godine i vjetroelektrana biti operativna do 2030. godine, promijeni li se u međuvremenu postojeća regulativa.
Ina je 2022. godine, kao prva kompanija u Hrvatskoj, počela s mjerenjem potencijala vjetra sa svojih platformi na području sjevernog Jadrana, a prijavila se potom i na europski program CEF (Connecting Europe Facility) te joj je odobreno sufinanciranje izrade studije izvodljivosti. Kako su odgovorili za FORBES Hrvatska, riječ je o više studija koje bi trebale obraditi tehničke, ekonomske, okolišne i druge aspekte projekta te bi trebale biti završene iduće godine. „O rezultatima i navedenih studija ovisit će i konkretne poslovne odluke kompanije vezane uz potencijalnu izgradnju odobalnog vjetroparka“, stoji u njihovu odgovoru.
Vjetroelektrana operativna 2029. godine?
Iako iz Ine, dakle nisu naznačili kada bi gradnja mogla početi, u priopćenju koje je objavljeno na stranicama Europske komisije vezano za dodjelu potpore iz programa CEF, navode se neki detalji mogućeg projekta, pa i rokovi, a u projektu se spominje i suradnja s Italijom te da bi ta vjetroelektrana značajno popravila sigurnost energetske opskrbe Hrvatske i Italije. Kapacitet odobalnog vjetroparka bi trebao biti 300 megavata na sjevernom Jadranu na površini od oko 2.200 četvornih kilometara na području između Pule i Ravene, a budu li studije pozitivne gradnja bi mogla početi, kaže se, 2026. godine dok bi početak komercijalnih operacija bio 2029. godine.
Valja napomenuti da trenutno u Hrvatskoj uopće nije moguće dobiti građevinsku dozvolu za vjetroelektranu, ali iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja nas uvjeravaju da se „radi na rješavanju izazova u cilju uspostavljanja odgovarajućeg regulatornog okvira koji trenutno izostaje za razvoj pučinskih vjetroelektrana”.
Prijedlog – isključivi gospodarski pojas
Kako objašnjavaju, to znači da je Agencija za ugljikovodike lani pripremila prostorne podloge vezano za iskorištavanje energije vjetra na području Jadranskog mora u sklopu izrade prostornih planova morskog područja te ih je dostavila Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Tu je predloženo, kako su odgovorili za FORBES Hrvatska, da se na području isključivog gospodarskog pojasa (gdje to nije onemogućeno zbog drugih namjena korištenja morskog prostora, na primjer plovni putevi, ili zaštite okoliša i prirode, na primjer Natura 2000) omogući postavljanje pučinskih vjetroelektrana.
Na sličan upit o pripremi potrebne regulative za gradnju pučinskih vjetroelektrana upućen Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine dobili su odgovor koji kao da dolazi iz neke druge države, odnosno Vlade. Oni, naime, samo kažu da Hrvatska “kroz strateške dokumente i prostorne planove vezano uz odobalne (pučinske) vjetroelektrane nije planirala niti mapirala područja za razvoj takvih vjetroelektrana”. Hoće li, kao i što misle o Ininoj studiji koja se sufinancira europskim novcem, o tome nema niti slova.
Je li u pitanju neko ozbiljnije razilaženje u politikama nadležnih ministarstava i agencije, ostaje za vidjeti. Za izradu „okvira politike“ za pučinske vjetroelektrane Agencija za ugljikovodike će također primiti europsku tehničku pomoć, a uskoro se očekuje i potpisivanje ugovora, kako su nam najavili iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
Pitanje koncesije i – zašto nam to uopće treba
Rokove izrade tih “okvira politike” nisu naveli. Kažu da će oni biti osnova za izmjenu regulative, na temelju koje će se potom donijeti plan razvoja pučinskih vjetroelektrana i prijedlog postupka izdavanja dozvola za iskorištavanje obnovljive energije iz pučinskih vjetroelektrana.
Kako su to konkretizirali iz Ine, treba definirati i postupak „dobivanja koncesije ili neke druge vrste ovlaštenja za razvoj odobalne vjetroelektrane u pomorskom području gdje je mogućnost za to predvidio prostorni plan“.
Ako ste se pitali zašto Hrvatskoj trebaju još i pučinske vjetroelektrane, iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja kažu da njihov razvojni potencijal može igrati važnu ulogu kako bi Hrvatska ispunila svoj nacionalni cilj postizanja udjela obnovljive energije od 73,6 posto u sektoru električne energije do 2030. godine.
U Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine nisu, naravno, u svom odgovoru spominjali energetiku. Suho su napomenuli da je područje prostornog uređenja “autonomno područje svake države članice EU te da RH zajedničke obveze unutar EU ispunjava kroz vlastiti zakonski okvir, izradu dokumenata prostornog uređenja, a područje izrade prostornih planova povezano je sa zakonskim okvirom iz područja zaštite okoliša i prirode, sve na način kako je uređeno Strategijom prostornog uređenja i Zakonom o prostornom uređenju”.
Potencijal vjetroelektrana na sjevernom Jadranu 32 gigavata Studija koja je lani objavljena o obnovljivim izvorima energije (OIE) na moru identificirala je više od 29 tisuća četvornih kilometara raspoloživog područja za vjetroelektrane na moru te plutajuće solarne elektrane. Pritom je rečeno da bi morsko područje na sjevernom Jadranu „u zoni niskog utjecaja“, koje je opisano kao najpoželjnija opcija jer ima najmanji utjecaj na okoliš te najmanji vizualni utjecaj, moglo potencijalno primiti 25 gigavata kapaciteta vjetroelektrana na moru, a ako bi se to proširilo na zone srednjeg utjecaja, potencijalni kapacitet vjetroelektrana na moru povećava se za dodatnih 32 gigavata. Za središnji i južni dio Jadrana se kaže da imaju više od 26 tisuća četvornih kilometara raspoloživog područja za obnovljive izvore energije na moru, a zbog veće dubine mora to je područje poželjno za plutajuće vjetroelektrane (za razliku od onih koje se fiksiraju na morsko dno, što bi bilo na sjevernom Jadranu) i plutajuće fotonaponske elektrane. Studiju je, pod naslovom “Akcijski plan za obnovljive izvore energije na moru u Hrvatskoj” radilo više znanstvenih i stručnih domaćih institucija uz potporu EBRD-a, a objavilo udruženje OIEH. Kad je pisana prošle godine, u Sredozemnom moru je bilo instalirano ukupno manje od 35 megavata OIE na moru, pri čemu je Italija imala 30 megavata vjetroelektrana na moru i 3,4 megavata energije plime i oseke, ali je rečeno da broj projekata vjetroelektrana na moru i onih plutajućih u Italiji, Grčkoj, Francuskoj i Španjolskoj brzo raste.
