Britanski brodar Peninsular & Orient Steam Navigation Company naručio je 1927. godine u brodogradilištu Alexander Stephen & Sons u škotskom Linthouseu kod Glasgowa putnički brod od 19.648 bruto tona, namijenjen za prestižnu poštansku prugu do Bombaya koji je trebao dobiti ime Taj Mahal. Novogradnja broj 519, duga 187, široka 23 metara, zaplovila je 7. ožujka 1929. godine, ali pod promijenjenim imenom.
Da se ne bi povrijedili osjećaji lokalnog indijskog stanovništva koje Taj Mahal smatraju svetim mjestom, pa bi se upotreba njegova imena mogla smatrati svetogrđem, brod je dobio ime Viceroy of India. Kuma broda je bila Lady Irwin, supruga tadašnjeg britanskog Vicekralja Indije, piše Dubrovački dnevnik.
Dvije parne turbine British Thompson Houston ukupne snage 19.000 KS omogućavale su mu preko dvije propele brzinu od 19 čvorova. Viceroy of India je mogao prihvatiti 415 putnika u prvom i 258 u drugom putničkom razredu o kojima je brigu vodilo 420 članova posade. Održavao je redovnu putničko-teretnu prugu koja je polazila iz Londona, preko Gibraltara, Marseillea, Napulja, Port Saida, Sueskog kanala i Adena do Bombaja.
OPREMLJEN ZA GOSTE ISTANČANOG UKUSA
Luksuzno opremljeni brod je povremeno poduzimao i kružna putovanja, pa je tako odmah, nedugo nakon prve prekooceanske plovidbe 10. kolovoza 1929. godine s 306 putnika i 390 članova posade posjetio i Dubrovnik. Zanimljivo je da je tom prigodom pored Kotora, Korčule, Splita i Venecije, Viceroy of India usidrio i pred Milnom na otoku Braču. Pod dubrovačke gradske mire se vraća nakon dvije godine, 28. travnja 1931. godine. Treći i posljednji put je doplovio u kolovozu 1934. godine, s 341 putnikom i nažalost se u Dubrovnik više nikada nije vratio.
Lokalni dubrovački tjednik Narodna svijest je u svom izdanju od 6. svibnja 1931. prigodom njegove druge posjete zabilježio: “u četvrtak ujutro 28. travnja usidrio je pred gradskom lukom veliki luksuzni parobrod Viceroy of India luke pripadnosti Glasgow od 20.000 bruto tona s 476 izletnika i 419 momčadi posade. Parobrod je stigao iz Milne, a uvečer je zadimio za Maderu”.
O brodu je tadašnji splitski tisak pisao: “Pod zapovjedništvom kapetana B. J. Ohlsona radilo je 20 časnika i 400 članova posade, od toga više od 100 Indijaca u narodnoj nošnji. Na brodu je bilo 700 kabina za putnike i brojni zajednički prostori. Glavni salon za muziku zapremao je cijelu širinu broda i bio luksuzno uređen u rokoko stilu sa stupovima i kupolom. Postojali su i posebni saloni za pušenje, za konverzaciju, za same dame, za pisanje, za igre. Putnicima je na raspolaganju bila i bogato opremljena knjižnica. U blagovaonici se istovremeno posluživalo 400 osoba. Pokućstvo, umjetničke slike i sagovi bili su velike vrijednosti. Brodski podovi su obloženi gumom u imitaciji drva pa je izgledalo da je cijeli brod parketiran, a u stvari je parket bio postavljen samo u plesnim dvoranama. Posebno se vodilo računa o zadovoljavanju sportskih potreba putnika i putnica, navodi Dubrovački dnevnik.
Slično kao što i današnji “kruzeri” imaju brojne wellness centre, i ovaj brod je bio opremljen dvoranom za gimnastiku i bazenom, a na pojedinim palubama bila su odjeljenja za tenis i druge sportske igre kao i šetališta. U središtu broda bile su smještene tri kuhinje: za putnike, posadu i Indijce s njihovim kuharima, te mesnica, pekarnica, vatrogasna služba, različiti dućani, mjenjačnice, trafike i pošta”.
POGINULA ČETIRI ČLANA POSADE
Viceroy of India je imao svoj redovni godišnji raspored, ploveći na poštanskoj pruzi prema Indiji i poduzimajući nekoliko kružnih putovanja, sve do studenog 1940. godine, kada ga je za potrebe prijevoza vojnih potencijala u Drugom svjetskom ratu preuzela britanska ratna mornarica. Vraćen je na dokove brodogradilišta na škotskoj rijeci Clyde, gdje je do konca godine preinačen u vojni transportni brod. Nažalost, i Viceroy of India nije u ratu bio sretan brod.
Angažiran je u operaciji “Torch” (iskrcavanje saveznika u Africi za borbu protiv vojske njemačkog feldmaršala Rommela). Za vrijeme sjevernoafričkih operacija, brod je 12. studenog 1942. godine, nakon što je iskrcao vojnike te njihovu opremu i mehanizaciju, isplovio iz Alžira u balastu prevozeći 22 putnika i 432 člana posade. Već ga je sljedećeg dana na 34 milja sjeverozapadno od luke Oran presrela njemačka podmornica U-407 te ga potopila s nekoliko precizno ispaljenih torpeda.
Zajedno s brodom na morsko dno potonula su i četiri člana posade. Na sreću, većinu je posade spasio britanski razarač Boadicea koji je preživjele brodolomce uspio prebaciti do Gibraltara. Tako je nažalost nesretno za sva vremena završio svoja putovanja jedan od velikana svjetskog putničkog brodarstva i jedan od mnogobrojnih koji u svojim plovidbama nisu propustili posjetiti i Dubrovnik.
Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik
