Život pomoraca je uistinu težak, a još teži postaje kad plovi u područjima zahvaćenima ratom ili morima koja su minirana. Novi list donosi samo neke od priča u kojima su se našli naši pomorci…
Iračko-iranski rat izbio je 22. rujna 1980. godine, a 7. listopada brodovi riječke Jugolinije koji su bili na rijeci Shatt-al-Arab ili u samoj luci Horamšaher našli su se na samoj liniji fronte. Brodovi Krasica (kap. Ante Krelić), Lika (kap. Vinko Frančišković) i Uljanik (kap. Anton Vičević) bili su u luci, Trepča na sidrištu (uspio isploviti, bez posljedica), a u luci Basra bio je brod Istranka (Istarska plovidba, Pula).
Ti brodovi su već dugo vremena bili tu: Krasica 160 dana, Lika 31 dan, Uljanik 13 dana. Posade tih brodova, ukupno njih 96, proživljavale su pakao punih 17 dana, do napuštanja brodova 8. i 9. listopada kada im je, zbog granatiranja, prijetila neposredna opasnost.
Zbog požara na obali, 6. listopada posada Uljanika reže konope i brod se sidri 300 metara od obale, ali je granatiran i zapaljen. Posada, pod okriljem noći pliva na obalu, cijelu noć pješači dok nije došla do položaja iračke vojske.
Smješteni su u prihvatni centar Crvenog križa na periferiji Basre. Dana 7. listopada borbe se vode uz bok Krasice, a sljedećeg dana, kada se linija borbi pomakla, posada je evakuirana autobusom u Basru.
Uskoro i posada Like napušta brod u pravcu Krasice, pa nakon nekoliko kilometara nailaze na iračku vojsku koja ih prebacuje u Basru odakle su sve tri posade prebačene u Kuvajt i zrakoplovom na – Krk. Uljanik i Lika su potopljeni, a Krasica je izgorjela vezana uz obalu.
Zanimljivo je da je brigu o stradalim brodovima, boraveći u Basri petnaest mjeseci, vodio kapetan Radmilo Stevanović. Pri povratku je ispričao da je Lika privezana u Basri (dotegljena), a da je Krasica na sidrištu.
Iako izgorjela nadgrađa, uz brod Istranka, između sedamdesetak stradalih brodova, najljepša. U rijeci Shatt-al-Araba najviše je ostalo brodova u grčkom vlasništvu, većinom bez posade – napušteni, piše Novi list.
Doček u Bejrutu
Posada broda Triglav (Jugolinija) novu 1984. godinu dočekala je u Bejrutu, Nikica Kučan je zapisao: “Doček je u pravom smislu riječi bio vatren. Pucalo se, Bejrut je bio sav osvijetljen… Drugo jutro smo skupljali metke i šrapnele po palubi…”.
Od 9. srpnja do konca rujna 1984. godine 20 brodova naletjelo je na mine u Crvenom moru: najviše ih je stradalo između 2. i 5. kolovoza – sedam. Tim područjem prolazili i brodovi tadašnje Jugolinije uz maksimalne mjere opreza.
Valja istaknuti, da unatoč velikoj prašini što se podigla zbog mina, nijedan svjetski brodar nije odustao od plovidbe Crvenim morem te da ni osiguravatelji nisu reagirali na brojne zahtjeve i pritiske za povećanje premija.
U tom razdoblju Crvenim morem prošlo je osam brodova Jugolinije, nijednom od njih se nije ništa dogodilo, jedino su Mošćenice, po naređenju lučkih vlasti iz Džede zadržane do dolaska remorkera uz minom oštećeni strani brod.
Zapovjednik broda August Cesarec (Jugolinija), kapetan Ivo Rudenjak je tada rekao: “Za mine sam saznao u razgovoru sa suprugom još u Colombu. Posadi nisam ništa rekao, jer je vijest bila neprovjerena.
Negdje pred Adenom dobili smo obavijest iz Rijeke s uputama za što sigurniju plovidbu: sazvao sastanak, provjerili smo čamce za spašavanje, izmijenili pitku vodu i pripremili aparate za gašenje požara. Bili smo dva dana od sigurnih voda kada smo primili S.O.S. s panamskog broda Charye… Bili smo udaljeni dan plovidbe…”.
Zapovjednik broda Crikvenica (Jugolinija), kapetan Branimir Šoić zapisao je: “O minama sam pročitao prvi put u malezijskim novinama dvanaest dana prije ulaska u Crveno more. No, Lloyd’s ne diže premiju osiguranja, a tražiti mine u moru dugom 1.200 i širine 300 milja je kao tražiti iglu u plastu sijena…”.
Najuzbudljiviji prolaz
Najuzbudljiviji prolaz Crvenim morem imala je posada broda Mošćenice (Jugolinija): oni su primijetili nekoliko cilindričnih plutajućih objekata. Zapovjednik kapetan Božo Bašić zapisao je:
“Prve vijesti o minama su do nas došle putem fonije: da su oštećena dva grčka broda. Plovili smo iz Phuketa za Jadran. Kada smo, 5. kolovoza stigli na oko 150 Nm od Džede, naš RTG uhvatio je poziv za pomoć s liberijskog tankera Oceanic Energy (80.200 tona nosivosti), a zapovjednik je objavio da je udario u minu.
Prvi smo stigli do njega, iako je bila gusta magla. Poslije nas je stigao francuski brod Anjou, a mi smo pripremili čamce za spuštanje. Tanker je plutao, ostali smo uz njega dva dana…”.
Ro-ro brod Bribir, riječke Jugolinije, u listopadu 1985. godine zaustavio je iranski ratni brod u Omanskom zaljevu kasno navečer. Zapovjednik kapetan Juraj Karninčić je zapisao:
“Dobili smo uputstva iz Rijeke, jer je već bio u tijeku iransko-irački rat, ali nije bila proglašena ratna zona, a nijedan brod još nije bio zaustavljen. Plovili smo iz Muscata za Dubai, kad nas je putem VHF-telefona kontaktirao iranski razarač: Zaustavite se!
Tražili su da to učinimo odmah, a nama je trebalo dvadesetak minuta za pripremu stroja za manevriranje. Došli su gumenjakom, popeli se na most i naredili plovidbu prema luci Bandar Abbas, odmah su počeli otvarati kontejnere, blokirali radio kabinu.
Svi su bili naoružani, a pregled je trajao oko pet sati. Nakon što su se uvjerili da nema sumnjivog tereta iskrcali su se. Bili smo prvi brod Jugolinije i prvi zaustavljeni strani brod…”.
Drugi put je objavljeno (Houston Chronicle), 20. kolovoza 1987. godine, da su iranski komandosi izveli prepad na jugoslavenski brod Bribir u Perzijskom zaljevu: popeli su se na brod i pretražili ga, navodi Novi list.
Izvješće je objavljeno iz centra u Manami (Bahrein), uz napomenu da je prepad izvršen u međunarodnim vodama. Iranci su se Bribiru približili brzim brodicama, pucali iz automatskog oružja dok se brod nije zaustavio.
Prilikom pretrage otvarani su kontejneri u potrazi za teretom koji je trebao biti iskrcan u lukama Iraka. Nitko od članova posade nije ozlijeđen, a nakon pregleda brodu je dozvoljen nastavak plovidbe.
Dvaput na meti
S dvije rakete Exocet ispaljene od iračkih zrakoplova 18. svibnja 1984. godine potopljen je bulker Fidelity (bivša Jela Topić, izgrađena 1967. u Nagoyi, zapovjednik kapetan Anton Prendivoj) na sidrištu kod luke Bushire.
Tri člana posade su nestala – Franc Apačnik, vođa palube i Marijan Matejčić, kormilar iz Rijeke, te Milan Paić, mali od kuhinje iz okolice Zadra, a povrijeđeni su Ivan Čulina (Pridraga), Ivo Čulina (Pakoštane) i Joško Ferfolja (Ajdovščina). Nakon 24 sata jedan dio posade spašava ciparski brod Cathy Mylo, ostatak je spašen osam sati kasnije.
U travnju 1989. godine kontejnerski brod Pionir riječke Jugolinije dvaput se našao na meti topovskih granata na sidrištu Bejruta. Prvi put 6. travnja, navečer, kada se brod približavao sidrištu, a na šest do sedam milja od zapadnog Bejruta nešto je puklo s lijeve strane broda.
Nakon toga puklo je s desne strane, a nešto je palo na štivu broj jedan. Po nalogu zapovjednika kapetana Miroslava Štoka, brod se odmah okrenuo i počeo udaljavati, a onda su opet oko broda počele padati granate. Na 15 milja od kraja, izvan dometa artiljerije, dočekano je jutro.
Po nalogu predstavnika Jugolinije ujutro se brod približio kopnu da bi ga mogle posjetiti carinske i ostale vlasti koje su nakon pregleda dokumenata dozvolile nastavak plovidbe za Tripoli. No, čim je brod zaplovio, iznad brod se našao helikopter koji je naredio vraćanje na sidrište. Ispostavilo se da vlasti nisu obavijestile mornaricu da brod ima uredne dokumente.
Drugi put je bilo znatno ozbiljnije, od Jugolinije je dobiveno uputstvo da brod ne ide u Bejrut već da na 16 milja od obale čeka vlasti. Vlasti su zatražile da se brod približi na oko pet milja od obale.
Formalnosti s vlastima su obavljene, vlasti iskrcane i – počele su padati granate. Gađali su čamac s vlastima, a Pionir je punom brzinom i plovidbom cik-cak odjurio van opasne zone. Granate su padale 20-30 metara od broda …
Zanimljivo je da je 5. siječnja 1986. godine potopljen grčki tanker Koncar (Archangel Shipping Co. Ltd., Valletta) navođenim raketama iz zrakoplova oko 20 milja južno od otoka Kharg u Zaljevu.
Radilo se o bivšem tankeru Jugotankera iz Zadra Rade Končar izgrađen 1967. godine u Japanu (prvi zapovjednik kapetan Andrija Grdaković iz Kostrene) koji je prodan 1985. godine.
Situacija u Perzijskom zaljevu
Godine 1990. zbog situacije u Perzijskom zaljevu, Jugolinija je odlučila da tzv. veliki kontejnerski brodovi (Zagreb Express, Sarajevo Express, Koper Express i Rijeka Express) ne uplovljavaju u Zaljev.
Konvencionalni brodovi su terete za Kuvajt iskrcavali u luci Abu Dhabi. Na svim brodovima koji ulaze u Zaljev primjenjivale su se posebne mjere promatranja. Naime, već su bile primljene prve obavijesti o plutajućim minama.
Dva zaustavljanja
Najstariji podatak o zaustavljanju naših trgovačkih brodova od strane ratnih brodova doseže do siječnja 1958. godine kada je zaustavljen brod Slovenija (Jugolinija) zbog sumnje u krijumčarenje oružja za alžirsku Frontu narodnog oslobođenja.
Ostalo je zabilježeno da je jedan francuski mornar tada otuđio s broda set brodskih signalnih zastavica i jednu državnu zastavu (prodaje se na internetu po 350 eura).
Drugo zaustavljanje bilježi se 16. lipnja 1960. godinu kada je brod Srbija (Jugolinija) zaustavljen ispred marokanske obale, u međunarodnim vodama, od francuskih ratnih brodova pod sumnjom da krijumčari oružje u Alžir.
Neki brodovi stradali od mina
❚ 28. siječnja 1948. – parobrod Krk (Jadrolinija) udario u magnetnu minu kod Fažane
❚ 6. lipnja 1947. – parobrod Srbin (Jadrolinija) naišao na magnetnu minu kod Glavotoka, 23 stradala
❚ 14. svibnja 1945. – parobrod Ljubljana potopljen u Bakru od magnetske mine, stradalo 15 – 70 osoba (procjena)
❚ 13. veljače 1946. – parobrod Vis udario o magnetsku minu u Kvarneru i potonuo, 13 stradalih
❚ 28. prosinca 1951. – jedrenjak Urinj naletio na minu u Kvarneru, 11 stradalih
❚ 12. listopada 1944. – parobrod Sloga (bivši Stephanie) naletio na minu na Dunavu, tri stradala
❚ 19. kolovoza 1916. – parobrod Pozsony (Ungaro-Croata) naletio na minu i potopljen u Malom Draču
❚ 12. travnja 1941. – parobrodi Karađorđe i Prestolonaslednik Petar (Jadranska plovidba, Sušak) naišli na mine u Zlarinskom kanalu i potonuli
❚ 19. lipnja 1942. – parobrod Bosiljka (Alcesu, Orebić) naletio na minu i potonuo
❚ 31. ožujka 1916. – parobrod Andrassy (Adria, Rijeka) naletio na vlastitu minu kod San Giovanni di Medua (Albanija), pet stradalih
❚ 13. ožujka 1919. – parobrod Arad (Adria, Rijeka) naletio na minu (Terschelling), nasukan, napušten, potpuni konstruktivni gubitak, pet stradalih
❚ 7. svibnja 1941. – parobrod Szeged (Adria, Rijeka) naletio na minu i potonuo kod Suska (ev. torpediran)
❚ 21. lipnja 1942. – parobrod Lina Matković (E. Matković, Split) naletio na minu i potonuo
