Jedno je vrijeme bio i brod talijanske ratne mornarice, a u Dubrovnik se sidrio i pod imenima “LAZZARO MOCENIGO“ i “CITTA DI VENEZIA“
Stara novinska fotografija dolaska talijanskog putničkog broda CIVITAVECCHIA u grušku luku iz daleke 1955. godine nas je dovela do još jednog zanimljivog posjetitelja našega Grada. Na fotografiji iz 1961. isti je brod, ali pod imenom CITTA DI VENEZIA, slikan u luci Gruž pored Jadrolinijinog broda JEDINSTVO.
PRIČA ZAPOČINJE DAVNE 1928. GODINE
Priča o njemu započinje 1928. kada je venecijanski brodar Societa Anonima di Navigazione di Venezia (San Marco Line) izgradio dva broda od po 1403 bruto registarskih tona za održavanje redovnih putničko-teretnih pruga iz Venecije prema Brijunima, Puli, Opatiji, Rijeci, Zadru i Anconi.
Prvi, LORENZO MARCELLO je zaplovio u kolovozu 1928. s navoza brodogradilišta Stabilimento Tecnico Triestino, dok je drugi LAZZARO MOCENIGO napustio brodogradilisošte Cantiere San Rocco Muggia pored Trsta u listopadu iste godine.
Kršteni su imenima mletačkih admirala iz vremena Kandijskog rata i sukoba s carigradskom Portom za suverenitet nad otokom Kreta. Bili su dugi 72 i široki 10,5 metara, a dvotaktni FIAT dizel strojevi snage 1200 KS. su im preko jedne propele omogućavali brzinu od 14 čvorova.
BRODOVI BLIZANCI DVA PUTA U DESETLJEĆU MIJENJAJU VLASNIKA
U sljedećem desetljeću ovi brodovi blizanci dva puta mijenjaju vlasnika, prvi put 1932. kada je San Marco Line ušao u sastav Adriatice, te ponovo 1936. kada su odlukom talijanske vlade prebačeni u flotu riječke Società di Navigazione Fiumana.
LORENZO MARCELLO i LAZZARO MOCENIGO su bili česti posjetitelji istočne obale Jadranskoga mora. U brošuri putovanja, organiziranih 1938. godine, talijanska putnička agencija CIT objavila je i dva tjedna turistička krstarenja putničkim brodom LAZZARO MOCENIGO, prvo s polaskom 16. rujna iz Rijeke (Fiume) tičući luke Split (Spalato), Dubrovnik (Ragusa), Pirej (Pireo), Krf (Corfu) i Zadar (Zara), a drugo s polaskom 24. rujna ponovo iz Rijeke, a taj put tičući luke Dubrovnik, Krf, Catania, Split, Venecija i Trst.
JEDAN SKONČAO KAO RATNI BROD, DRUGI JE IMAO BOLJU SUDBINU
Početkom Drugog svjetskog rata oba je broda rekvirirala Marina Militare, talijanska ratna mornarica.
Nažalost, LORENZO MARCELLO je sredinom lipnja 1943. nastradao i potonuo na morsko dno kada je u plovidbi kao D-20, pomoćni ratni naoružani transportni brod, između Barija i Patrasa naletio na minu kod rta Doukato (Santa Maura), najjužnije točke grčkog jonskog otoka Lefkada.
LAZZARO MOCENIGO je bio bolje sreće, pa je, nakon što je kao D-21 bez većih problema preživio rat, demobiliziran 1945. da bi već 1948. bio prebačen u flotu brodara Tirrenia za kojeg je pod novim imenom CIVITAVECCHIA održavao redovne putničko-teretne pruge iz Genove prema sardinijskim lukama Cagliari i Porto Torres.
Od 1955. je nakratko u floti venecijanske Adriatice koja ga ponovo vraća natrag u Jadransko more gdje plovi iz Venecije prema dalmatinskim i grčkim lukama kada prvi put pod novim imenom posjećuje i grušku luku.
Sljedeće je godine prodan brodaru Lloyd Mediterraneo koji mu, suprotno pomorskim običajima, daje ime u ratu stradalog broda blizanca LORENZO MARCELLO, a nakon samo još jedne godine ponovo mu mijenja ime u CITTA DI VENEZIA.
Ipak vrijeme čini svoje pa se LAZZARO MOCENIGO / CIVITAVECCHIA / LORENZO MARCELLO / CITTA DI VENEZIA sredinom srpnja 1965., nakon 37 godina neumorne plovidbe, konačno zaputio prema svojoj prvoj i posljednjoj luci u Trstu gdje je uskoro izrezan u staro željezo, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.
