O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Povratak u prošlost: Priča o fregati Shtandart i njenoj replici, simbolima pomorske moći Rusije

Shtandart, replika ruske fregate istog imena izgrađene davne 1703. godine, i danas nudi posjetiteljima priliku da žive poput mornara iz 18. stoljeća!  Ovom prilikom vodimo vas kroz 300 godina dugu priču o simbolu pomorske moći carske Rusije i to od njegove gradnje preko ideje o replici do današnjih ‘turističkih‘ dana legendarnog broda.

Naime, u 18. stoljeću ruski vojni uspjeh protiv Švedske omogućio je caru Petru Velikom da zatraži trgovačku rutu u Europu preko Baltičkog mora. Međutim, da bi zaštitio svoje zemlje, bila mu je potrebna moćna mornarica. Stoga je nekoliko mjeseci putovao u Nizozemsku, zatim u Englesku, kako bi učio o tehnologijama i inovacijama u brodogradnji. Pritom je angažirao 500 stručnjaka za rad u Rusiji, piše Otvoreno more.

Izgradnja novih brodova za baltičku flotu započela je 1702. godine. Fregata Shtandart, najveća od 10 fregata izgrađenih u samo pet mjeseci, odabrana je da postane vodeći brod nove flote Baltičkog mora. 

Petar Veliki projektirao je Shtandart, oslanjajući se na najbolju praksu dviju pomorskih škola: plitki gaz nizozemskih brodova, prilagođen plitkim vodama kanala, i manevarsku pučinsku oputu karakterističnu za engleske brodove. Godine 1703. Shtandart je konačno otplovio za St. Petersburg pod zapovjedništvom kapetana Petra Mihajlova. Tijekom njezinih 16 godina službe, brod je imao nekoliko kapetana međunarodnog podrijetla, uključujući iz Rusije, Engleske, Nizozemske i Norveške.

Nakon nekoliko godina počele su se pokazivati ​​posljedice užurbane gradnje propadanjem Štandarta, posebice zbog nedovoljno osušenog drva. Godine 1727. posebna je komisija odlučila obnoviti Štandart, ali je šteta od vode bila prevelika. Brod je rastavljen, a Katarina I. objavila je novi dekret: “U čast imena koje je dao Njegovo Veličanstvo Petar I. sagradit ću novi”.

Dekret Katarine I. ostao je neispunjen sve do prijelaza u 20. stoljeće, kada je tim predvođen pomorskim arhitektom Vladimirom Martusom počeo graditi modernu repliku Shtandarta u St. Petersburgu, navodi Otvoreno more.

Brod je podijeljen u dva dijela: povijesni dio iznad baterijske palube, koji ostaje vjeran izvornom dizajnu, i moderni dio u skladištu. Tradicionalni skladišni prostori sada su opremljeni s dva dizelska motora Volvo Penta TAMD 122P, svaki snage 560 KS, vodenim pumpama, spremnicima, blagovaonicom, kuhinjom i smještajem za posadu.

Godine 1994., na 298. obljetnicu osnutka ruske mornarice, polaganje kobilice označilo je početak izgradnje brodogradilišta Shtandart Club u Orlovskom parku. Svi radovi na montaži se izvode ručno, bez pomoći strojeva, uz korištenje tradicionalnih alata.

Tako su se primjerice za oblaganje koristile daske dužine 12 metara, debljine 75 mm i širine 120 mm. Savijanje dasaka slijedi tradicionalnu metodu kuhanja na pari: zagrijavaju se nekoliko sati u posebnoj drvenoj kutiji, spojenoj na spremnik unutar peći izgrađene u brodogradilištu. Nakon što se zagriju na potrebnu temperaturu, daske su se postavljale na okvire unutar 15 minuta.

Glavna konstrukcija čamca izgrađena je od hrastovine, dok se za bočne daske koristio ariš poznat po svojoj otpornosti na vlagu.  Za jedra i oputu korišteni su moderni sintetički materijali, gotovo identični originalima od konoplje i lana, ali manje teški za održavanje. 

Replika je završena 1998. godine i nalazi se u Sankt Petersburgu.

Shtandart, replika ruske fregate istog imena izgrađene davne 1703. godine, i danas nudi posjetiteljima priliku da žive poput mornara iz 18. stoljeća!  Ovom prilikom vodimo vas kroz 300 godina dugu priču o simbolu pomorske moći carske Rusije i to od njegove gradnje preko ideje o replici do današnjih ‘turističkih‘ dana legendarnog broda.

Naime, u 18. stoljeću ruski vojni uspjeh protiv Švedske omogućio je caru Petru Velikom da zatraži trgovačku rutu u Europu preko Baltičkog mora. Međutim, da bi zaštitio svoje zemlje, bila mu je potrebna moćna mornarica. Stoga je nekoliko mjeseci putovao u Nizozemsku, zatim u Englesku, kako bi učio o tehnologijama i inovacijama u brodogradnji. Pritom je angažirao 500 stručnjaka za rad u Rusiji, piše Otvoreno more.

Izgradnja novih brodova za baltičku flotu započela je 1702. godine. Fregata Shtandart, najveća od 10 fregata izgrađenih u samo pet mjeseci, odabrana je da postane vodeći brod nove flote Baltičkog mora. 

Petar Veliki projektirao je Shtandart, oslanjajući se na najbolju praksu dviju pomorskih škola: plitki gaz nizozemskih brodova, prilagođen plitkim vodama kanala, i manevarsku pučinsku oputu karakterističnu za engleske brodove. Godine 1703. Shtandart je konačno otplovio za St. Petersburg pod zapovjedništvom kapetana Petra Mihajlova. Tijekom njezinih 16 godina službe, brod je imao nekoliko kapetana međunarodnog podrijetla, uključujući iz Rusije, Engleske, Nizozemske i Norveške.

Nakon nekoliko godina počele su se pokazivati ​​posljedice užurbane gradnje propadanjem Štandarta, posebice zbog nedovoljno osušenog drva. Godine 1727. posebna je komisija odlučila obnoviti Štandart, ali je šteta od vode bila prevelika. Brod je rastavljen, a Katarina I. objavila je novi dekret: “U čast imena koje je dao Njegovo Veličanstvo Petar I. sagradit ću novi”.

Dekret Katarine I. ostao je neispunjen sve do prijelaza u 20. stoljeće, kada je tim predvođen pomorskim arhitektom Vladimirom Martusom počeo graditi modernu repliku Shtandarta u St. Petersburgu, navodi Otvoreno more.

Brod je podijeljen u dva dijela: povijesni dio iznad baterijske palube, koji ostaje vjeran izvornom dizajnu, i moderni dio u skladištu. Tradicionalni skladišni prostori sada su opremljeni s dva dizelska motora Volvo Penta TAMD 122P, svaki snage 560 KS, vodenim pumpama, spremnicima, blagovaonicom, kuhinjom i smještajem za posadu.

Godine 1994., na 298. obljetnicu osnutka ruske mornarice, polaganje kobilice označilo je početak izgradnje brodogradilišta Shtandart Club u Orlovskom parku. Svi radovi na montaži se izvode ručno, bez pomoći strojeva, uz korištenje tradicionalnih alata.

Tako su se primjerice za oblaganje koristile daske dužine 12 metara, debljine 75 mm i širine 120 mm. Savijanje dasaka slijedi tradicionalnu metodu kuhanja na pari: zagrijavaju se nekoliko sati u posebnoj drvenoj kutiji, spojenoj na spremnik unutar peći izgrađene u brodogradilištu. Nakon što se zagriju na potrebnu temperaturu, daske su se postavljale na okvire unutar 15 minuta.

Glavna konstrukcija čamca izgrađena je od hrastovine, dok se za bočne daske koristio ariš poznat po svojoj otpornosti na vlagu.  Za jedra i oputu korišteni su moderni sintetički materijali, gotovo identični originalima od konoplje i lana, ali manje teški za održavanje. 

Replika je završena 1998. godine i nalazi se u Sankt Petersburgu.

HTML Code here

Što nas pokreće

HTML Code here