Na adresu naše redakcije stigla je lijepa priča pomorca koji se unatoč nepoznanicama industrije, odlučio promijeniti svoju radnu okolinu i okušati se na drugoj, novoj vrsti broda.
Primljeni tekst prenosimo u cijelosti.
Kada ti se život raspada, izgleda da zapravo sve sjeda na svoje mjesto…
Tako je to bilo 15. kolovoza 2023. godine, kada sam zbog nekolicine ljudi, pred sam ukrcaj na brod, ostao bez radnog mjesta. Bilo je bez objašnjenja i bez odgovora zbog čega se to dogodilo.
Ipak, krajem kolovoza iste godine sam dobio sam poziv za ukrcaj na jahtu staru trideset godina. Svi su mi govorili zar stvarno idem tim putem, i kako taj posao nikad nije siguran, kako sam uvijek u velikom riziku da ne izgubim posao. Rekli su mi i kako mi tetovaže koje imam neće pomoći da se zaposlim u jahtingu.
Naravno, kao i sve u životu, ako ne probaš nećeš znati, tako sam na ovaj poziv odmah morao dati odgovor. Nisam imao puno vremena za detaljnije promišljanje, a i mučilo me što sam bio kod kuće tek nepunih mjesec dana. Pojavio se opet onaj poznatu “grč” u želudcu, koji najavljuje odlazak bez dugog pozdrava. Znao sam da odlazim opet tamo gdje ne znam što me zapravo čeka. Odlazim na put u nepoznato, nepoznatim automobilom, 14 sati udaljen od kuće, sam na putu, vozim zadnje sate puta i kroz glavu mi prolaze tisuće misli.
Danas, nakon gotovo godinu dana od kada sam uplovio u ovaj svijet, dobio sam mnoštvo poruka kako i što napraviti za doći u ovaj “drugi” svijet pomorstva. Mogu reći da je ovo s jedne strane puno ozbiljniji posao, a s druge strane dosta lakše je funkcionirati u ovom svijetu, a to naravno ovisi o samoj osobi. Nadam se kako sam svima pomogao koliko sam mogao. Možda nekome polovičnim odgovorima, nekome potpunim.
Želio bih zahvaliti svima na lijepim riječima i porukama podrške, koje su mi dale dodatan poticaj da budem još bolji. Bitno je vjerovati u sebe, dati sve od sebe, pomogoći drugima tako da se vide vaše namjere. Nije lijepo zavidjeti drugima, puno ljepši osjećaj je truditi se pomoći i biti podrška.
Sjeti se da u Drugoj poslanici Timoteju 1 piše kako nam Bog nije dao duha bojažljivosti, nego duha snage, ljubavi i samodiscipline.
Pretpostavljam da se neki pitaju zašto ovo sve ne napišem na engleskom jeziku, i ovim putem im se ispričavam, jer sve kolege ne znaju hrvatski jezik.
Nadodao bih kako dolazim iz zemlje koja broji 3,8 miliona stanovnika, od toga preko 18 tisuća pomoraca, dolazim iz zemlje koju 90% čine Hrvati rimokatoličke vjeroispovijestu, dolazim iz zemlje koja je površine obalnog mora: 33.200 km² mora te površinu kopna i mora 89.810 km². Dolazim iz zemlje koja na grbu nosi najstariji ornamente moje domovine, slavne Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije…
Zbog toga poštovanja prema domovini će moje objave biti uglavnom objavljivane na hrvatskom jeziku. Hvala na razumijevanju.
Autor: Toni Čulin
Orginalna objava -> LINK OBJAVE.
